Radoje Roganovic

Ljetopis, 11. april 2019

Ime: Ljetopis 11.04.2019 (1973 Martin Borman proglasen mrtvim, 1899 umro Radoje Roganovic Crnogorac); Opis: Ljetopis, 11. april Tip: audio/mpeg
  • Na današnji dan, 11. aprila 1899. godine umro je Radoje Roganović Crnogorac, učitelj, državni blagajnik, rodoljub i jedan od najpopularnijih narodnih pjesnika s kraja XIX vijeka.

Radoje RoganovicRođen je 1851. godine u Progonovićima u Lješanskoj nahiji. Njegova poezija prigodničarskog duha obrađivala je značajnije događaje sa crnogorskog dvora, a napisao je i dvije istorijske drame u stihu: „Carev laz” i „Boj na Trnjine”. Za svoj rad dobio je priznanja od crnogorskog i srpskog dvora.

Pjesma posvećena Vuku St. Karadžiću

Ka’ najprva kad se zora javi,
Te otvori oči u čovjeka,
Tako, Vuče i ti se pojavi,
U početku ovoga vijeka.

Te otvori srpskoj književnosti,
Ono sjajno, ono čisto zlato,
Koje bješe za nas sakriveno –
Sakriveno – bogme zakopato.

Nova slova i pravopis novi
Ti darova srpskome jeziku,
I obuče srpsku nam književnost
U najljepšem govora obliku.

Za to Vuče, slavni srpski sine,
Neka ti je zadovijek hvala!
Kad je tvoja neumorna ruka
Novu zoru srpskoj knjizi dala.

 

  • Na današnji dan, 11. aprila 1973. godine nacistički lider Martin Borman zvanično je proglašen mrtvim i skinut je sa liste traženih ratnih zločinaca u SR Njemačkoj. Hitlerov sekretar Martin Borman djelovao je u pozadini. Hitler mu je vjerovao, a on je prisvojio monopol nad njim. Bio je otjelotvorenje surovosti i podlosti.

Martin BormanMartin Borman često se može vidjeti na fotografijama iz Drugog svjetskog rata, to je onaj nacista koji sve budno prati iz drugog plana kad god je Hitler u blizini. A niko ko je htio kod Hitlera nije mogao zaobići Hitlerovog ličnog sekretara. Hladan, proračunat i uvijek na oprezu poput grabljivice on je sebe učinio prijeko potrebnim. Bio je Hitleru desna ruka i njegov rizničar, uvijek u šefovoj neposrednoj blizini. Samo tako je i mogao kontrolisati tok informacija koje su dolazile Hitleru, kao i predavati naredbe koje su poticale od Hitlera. Bio je izrazito omražen među ostalim nacistima, a zamjerali su mu njegove “loše osobine” kao što su servilnost i podlost. Nemački poslanik u Vatikanu opisao ga je sledećim rečima: “Nezgrapan i nizak, bio je otjelotvorenje surovosti i podlosti”. Albert Šper “glavni arhitekta” Trećeg Rajha smatrao ga je “crvom u kraljevskoj jabuci”, dok je ministar propagande Gebels smatrao kako Borman nije “čovjek od naroda”. Zvali su ga Hitlerov “zli duh”. Ali, on se nije mnogo obazirao na to. Hitler mu je toliko vjerovao da je prije samoubistva u svom političkom testamentu Bormana postavio za novog vođu NSDAP-a.

Martin Borman je već 1925. godine pristupio je NSDAP-u, a 1928. godine preuzeo je poslovnu stranu vođenja stranke, nadzirući i odlučujući o velikom dijelu stranačkog novca. Bormanove nenadmašne organizacione i birokratske sposobnosti Hitlera su navele na to da mu povjeri silno veliku odgovornost za stranačke finansije, kao i za Hitlerovu ličnu imovinu, pa ga je zadužio za kupovinu i upravljanje Bergofom, Hitlerovom omiljenom ljetnjom rezidencijom. Bio je neugledan, zdepast, nizak i ružan. Zbog grubog držanja i nekultivisanosti ljudi poput Geringa, koji su sebe smatrali izuzetni profinjenim i koji su živjeli poput kraljeva, najčešće su ga podcjenjivali. Lukavi Borman je jasno uviđao da Hitler želi da ga što manje gnjave, pa je preuzeo na sebe tumačenje i filtriranje Hitlerovih želja, kao i želja i potreba svih njegovih posjetilaca. Niko nije imao pristupa Hitleru bez Bormanovog pristanka, a mnogi su jednostavno ostajali pred vratima. Borman je stalno prikupljao informacije… O svima. Želio je da zna sve o svakome. O svim članovima Hitlerove pratnje, o zaposlenima u vlastitom štabu. Njuškao je i istraživao privatne živote, tražio slabosti i tajne i sve je detaljno bilježio u svojoj privatnoj kartoteci. Martin Borman je bio Hitlerov “čovjek iz sjenke” Dugo je kružila legenda kako je Borman preživio rat i pripremao dolazak “četvrtog Rajha” negdje u prašumama Južne Amerike. On je zaista i pobjegao iz Hitlerovog bunkera, a i na suđenju u Nirnbergu ratnim zločincima mu je suđeno “u odsustvu”. Osuđen je na smrt vješanjem. Hitlerov vozač Erih Kempka tokom saslušanja na sudu u Nirnbergu kazao je kako je Borman pokušao da se provuče kroz ruske linije oko bunkera. Pod udarom granate jedan je tenk eksplodirao, a Borman se prije eksplozije sakrio upravo iza njega. Zahvatio ga je plamen eksplozije, a snažan talas vreline ga je odbacio. Vozač je vjerovao da je sekretar mrtav, ali leš nije vidio. I to je bilo dovoljno da krenu špekulacije – da li je Borman ipak uspio da pobjegne. Ipak, tajna je otkrivena 70-ih godina dvadesetog vijeka kad su njegovi posmrtni ostaci pronađeni u Berlinu.