Sveti Petar Cetinjski Sremski Karlovci

Ljetopis, 13. oktobar 2020. godine

Ime: Ljetopis 13.10.2019 (1784 Petar I, 1988 Torinski pokrov); Opis: Ljetopis, 13. oktobar Tip: audio/mpeg
  • Na današnji dan, 13. oktobra 1784. godine u crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Sremskim Karlovcima  za crnogorskog mitropolita  hirotinisan je Petar I Petrović.

Sveti Petar Cetinjski Sremski KarlovciČin hirotonisanja u prisustvu  tri arhijereja obavio je mitropolit Mojsije  Putnik.  A Sveti Petar Cetinjski još kao Arhimandrit Petar Petrović, guvernadur Ivan Radonjić, i serdar Ivan Petrović, su 1779. godine pisali austrijskoj carici Mariji Tereziji: “Želimo da Mitropolit crnogorski zavisi od Pećkoga Patrijarha u Srbiji. Kad sadašnji Mitropolit umre, pristajemo zasad da njegov naslednik bude rukopoložen u Karlovcima, ali da uvijek bude izabran po starom običaju, tj. da ga biraju: guvernaduri, potčinjeni glavari i cio narod crnogorski, ali samo dotle dokle Turci budu vladali Srbijom, te ne možemo da ga slobodno pošaljemo u Peć.” Preporučen od glavara i guvernadura i cijelog naroda kao bogoljubiv i blagonaravan, on dobi dozvolu od austrijskog dvora da ga rukopoloži karlovački mitropolit Mojsije Putnik. No na putu od Beča za Sremske Karlovce dogodi se svetome još jedno iskušenje, ili „Božja posjeta“, kako on to sam nazivaše. Dogodilo mu se, naime, da ispadne iz kola i slomi desnu ruku. Poslije šestomjesečnog bolovanja, Bog Svetome povrati zdravlje i on bi svečano rukopoložen trojicom episkopa u sabornom hramu u Sremskim Karlovcima, za arhijereja Crnogorskog, Skenderijskog i Primorskog. U svojoj prvoj arhipastirskoj pouci, novi arhijerej nazivaše sebe „nedostojnim slugom i robom Isusa Hrista“, izražavaše svoju radost zbog čina, a preko njega i njegova pastva, koja je saizvoljela, kako govoraše pun smirenja, da i protiv njegove volje bude izabran za njegovog duhovnog arhipastira. Izražavao je dalje uvjerenje da neće iznevjeriti nade svoje pastve već da će one biti ispunjene. On koji je došao dosta tužan i žalostan, govorio je, sada se vraća pun radosti, primivši rukopoloženje i vidjevši ustrojstvo tamošnjih Crkava Božjih. Obećavao je vraćajući se „u dane mu predjele sudbine njegove“, da sve to u njegovom umu duboko zapisano propovijeda i da potstiče svoj narod, „zajedno sa samim sobom“, na vršenje svih Bogom zadatih izuzetnih vrlina. Molio je na kraju mitropolita Mojsija i arhijereja da njegovu pastvu drže u milosti, ljubavi i nezaboravnom molitvenom sjećanju, dajući i sam ovo obećanje: „A ja zajedno sa mojom pastvom, koja iako se daleko nalazi pritiskana od svuda različitim bijedama, u istinskom savezu vjere, ljubavi i nade sa vama do kraja života potrudiću se prebiti i biću“. U Patrijaršijskom dvoru u Sremskim Karlovcima čuva se felon u kojem je hirotonisan Sveti Petar Cetinjski. Novembra 1785. godine Sveti Petar pobožno pristupa gradu Petra Velikog, kao da je sav taj grad jedno veliko crkveno zdanje-svodovi, kubeta, krstovi,zvona u tornjevima visokim. I svakome se smjerno uklanja s puta. A mimo njega promiču brze kočije i teške ranjave noge umotane krpama. „Čelobitno padam pred noge tvoje, carice rosijska, majko naša premilostiva, i donosim plač od sve Crne Gore i Brda, i molim te da u svoje dobre ruke uzmeš našu vjernost i da primiš naše molbe- one su sirotinjski vapaj, koji pod ovaj tron prinosim ja, tek nastali vladika crnogorski Petar…da kažem još i Petrović, sin Marka Damjanova i Anđelije Martinović- nek se i njihova imena čuju u raskošnoj carskoj odaji“.

 

  • Na današnji dan, 13.oktobra 1988. godine laboratorijsko ispitivanje pokazalo da je „Torinski pokrov“, u kome je, prema vjerovanju mnogih hrišćana, sahranjen Isus Hristos, lažan i da potiče iz Srednjeg vijeka.

Torinski PokrovVjeruje se da je Torinski pokrov jedini dokaz Isusovog lica. U pitanju je blijedi, smeđi lik mišićavog i visokog čovjeka s bradom i brkovima, s kosom podijeljenom po sredini, koji drži šake preko prepona. Vidljivi ručni zglob posjeduje trag okrugle rane nastale probadanjem, a proboden mu je bio i grudni koš. Torinski pokrov je lanena tkanina na kojoj se nalazi lik čovjeka za koji mnogi hrišćani u svijetu vjeruju da je niko drugi do sam Isus Hrist. Pokrov se čuva u sabornoj crkvi Svetog Jovana Krstitelja u Torinu. Detalje je golim okom praktično nemoguće vidjeti i tek je maja 1898. godine italijanski fotograf Sekondo Pija shvatio šta se na pokrovu zapravo nalazi, kada mu je dozvoljeno da načini fotografiju, i kada je pogledao negativ slike. On je tako postao prva osoba koja je vidjela potpuni lik Isusa Hrista, ili lik nekoga za koga ljudi vjeruju da je Isus Hrist. Vatikan je 1988. godine dozvolio Oksfordskom univerzitetu, Univerzitetu u Arizoni i švajcarskom Federalnom institutu tehnologije da obave tri odvojena ispitivanja korišćenjem metode datiranja pomoću radioaktivnog ugljenika. Oni su zaključili da, sa 95 % sigurnosti, mogu da kažu da je pokrov nastao između 1260-1390. godine. Međutim, pokrov je oštećen u požaru 1532. godine, zbog čega je radiokarbonsko datiranje vrlo sporno, budući da iskrivljuje vrijeme. Takođe, mnogi smatraju da je uzet dio pokrova koji je dodat u srednjem vijeku prilikom njegove popravke. Postoje brojne slične kritike. Sa druge strane, tekstilni stručnjaci tvrde da je način izrade ovog pokrova može datirati na I vijek. Sporenja i dalje traju, ali nauka će u jednom trenutku uspjeti da odgovori na sva pitanja koja Torinski pokrov postavlja.