- Na današnji dan, 14. oktobra 1941. godine njemačke okupacione snage su u Kraljevu uzele prve taoce i u narednim danima su strijijeljali 2.190 žena, djece i staraca.
U zajedničkoj akciji četnika i partizana ubijeno je 14, a ranjeno 10 njemačkih vojnika a Njemci su u znak odmazde izvršili strijeljanja . Adolf Hitler izdaje naređenje vojnom zapovjedniku Jugoistoka Vilhelmu Listu „da se najoštrijim mjerama za duže vrijeme uspostavi poredak“. Načelnik Vrhovne komande Njemačkih oružanih snaga Vilhelm Kajtel prosleđuje naređenje da se „kao odmazda za život jednog njemačkog vojnika mora u tim slučajevima uzeti kao opšte pravilo da odgovara smrtna kazna 50-100 ljudi“.
Četiri dana kasnije, opunomoćeni vojnoupravni komandant Srbije, general Franc Fridrih Beme piše svojim trupama: Vaš je zadatak da prokrstarite zemljom u kojoj se 1914. godine potocima lila njemačka krv uslijed podmuklosti Srba, muškaraca i žena. Vi ste osvetnici tih mrtvih. Za cijelu Srbiju ima se stvoriti zastrašujući primjer koji mora pogoditi cjelokupno stanovništvo. Budući da je u četničko-partizanskim napadima poginulo 14 a ranjeno 10 pripadnika 717. posadne divizije Vermahta, počinju pripreme za doslednu primjenu naređenja po prethodno iznijetom ključu: 50 za ranjenog njemačkog vojnika, 100 za ubijenog.
Zbog novih njemačkih gubitaka, u međuvremenu se cifra za strijeljanje podiže. Uvodi se vanredno stanje sa prijekim sudom i odmah počinje strijeljanje u režiji 749. pješadijskog puka.
Strijeljanja su okončana 20. oktobra, a vršena su iz mitraljeskih gnijezda. Pomenuti 749. pješadijski puk, istovremeno sa ovim u Kraljevu, izvršio je i pokolj u Kragujevcu.
Broj strijeljanih u Kraljevu nije manji od 2.190, pa prema tome kraljevački pokolj je nepravedno u sijenci kragujevačkog.
- Na današnji dan, 14. oktobra 1944. godine izvršio je samoubistvo njemački general Ervin Romel, po nadimku „pustinjska lisica“, jedan od najvećih vojskovođa XX vijeka.
Toga 14. oktobra dvoje nacističkih oficira su se pojavili na vratima feldmaršala Ervina Romela, jednog od najsposobnijih i najcijenjenijih generala Drugog svjetskog rata koji je zbog svojih vojnih uspjeha protiv Saveznika u Sjevernoj Africi dobio nadimak Pustinjska Lisica. Optužujući ga za učestvovanje u neuspjelom atentatu da se ubije Adolf Hitler, oficiri su mu ponudili izbor: suđenje zbog izdaje ili samoubistvo. Svjestan da ga smrt čeka u oba slučaja, Romel je progutao kapsulu cijanida u zamjenu za imunitet svoje porodice.
Iako je Romel poznat po svojim uspjesima za vrijeme Drugog svjetskog rata, on se već za vrijeme Prvog svjetskog rata počeo isticati hrabrošću i taktičkim djelovanjem. Učestvujući u opasnim napadima i misijama izviđanja tokom Prvog svjetskog rata, njegovi su se ljudi često šalili: „Gdje je Romel, tamo je front.“ Nakon Drugog svjetskog rata, Zapadni Saveznici, sada u ideološkoj borbi sa Sovjetskim Savezom, počeli su da ulažu napore da ponovo ožive reputaciju Njemačke. Pritom su prikazali Romela kao viteškog borca, ukazujući, između ostalog, da se očigledno nikada nije pridružio Nacističkoj stranci. Ipak, njegovo divljenje Hitleru je neupitno. Kada je Hitler preuzeo vlast, Romel je pozdravio njegove planove za remilitarizaciju Njemačke, nazvavši firera „ujediniteljem nacije“.
Tek kasnije, kada je uvidio da je poraz neizbježan, Romel je postao svjestan ludosti nacističkih vlasti koje su podržavale borbu do samog kraja te je vidio da Njemačka mora da pregovara sa Saveznicima. Njemački general je prebačen u Sjevernu Afriku kako bi pomogao italijanskim trupama protiv Britanaca. Gotovo odmah je preokrenuo tok rata, potiskujući Britance natrag stotinama kilometara u nizu odvažnih i lukavih napada, zbog kojih je dobio nadimak „Pustinjska Lisica“, i unaprijeđenje u feldmaršala. Nakon niza poraza u oktobru 1942. godine, brojčano nadmoćni Britanci su uspjeli da zaustave Romelov napredak u Egiptu, u blizini El Alamejna.
Na rubu zaliha sa tenkovima, municijom i gorivom, Romel je bio spreman da se povuče. Ali Hitler mu je poslao pismo u kome mu je naredio da ne predaje „ni jedan pedalj zemlje“. „Što se tiče vaših vojnika“, dodao je firer, „ne možete im pokazati nijedan drugi put osim pobjede ili smrti“. Uprkos njegovoj odanosti Hitleru, Romel je odbio direktnu naredbu zbog procjene da će njegove snage biti u potpunosti uništene. Takođe je zanemario naredbu datu njemačkim generalima da vrši egzekucije savezničkih specijalnih snaga koje bi bile uhvaćene iza neprijateljskih linija.
Na kraju, Romel se povukao sve do Tunisa, pobijedivši Amerikance u jednoj tenkovskoj bici i izgubivši drugu protiv Britanaca – prije nego što se vratio u Evropu u martu 1943. godine. Dva mjeseca kasnije, Saveznici su Njemce izbacili iz Sjeverne Afrike, spremajući teren za invaziju Italije. Uz predstojeću savezničku invaziju Zapadne Evrope, Romel je dobio zadatak da izvrši pregled njemačke odbrane duž nekih 2500 km atlantske obale. Uprkos Nacističkoj propagandi, zaključio je da područje nema dobru odbranu. Pod njegovim nadzorom nacisti su izgradili utvrde, poplavili obalne nizine kako bi ih učinili neprohodnim i postavili ogromne količine bodljikave žice, mina i čeličnih blokada na plažama i u moru.
Romel je takođe htio da ima tenkove spremne blizu obale kako bi spriječio Saveznike da uspostave uporište nakon iskrcavanja, ali su ga drugi generali nadvladali, preferirajući to da zadrže većinu njih u unutrašnjosti. Ta se odluka kasnije pokazala kobnom. Kako se njemačka vojna situacija pogoršavala, grupa visokih oficira pokušala je atentat na Hitlera s aktovkom bombe, koji je spriječen u poslednjem trenutku. Romel je bio prijatelj sa nekim zavjerenicima i sigurno je razgovarao sa njima o budućnosti nakon Hitlera. Ipak, puni opseg njegovog učešća u zavjeri ostaje nepoznat. No, bez obzira da li je nevin ili ne, njegovo ime je isplivalo kasnije za vrijeme nacističke istrage, što je natjeralo Hitlera da naredi njegovu smrt. Tokom vrhunca Romelovog uspjeha u Sjevernoj Africi, britanski premijer Vinston Čerčil imao je riječi hvale u britanskom parlamentu. „Imamo vrlo mudrog i vještog protivnika koji se bori protiv nas i usudio bih se reći velikog generala“. Žorž Paton, Bernard Montgomeri i drugi vrhovni saveznički generali takođe su izrazili svoje poštovanje prema njemačkom feldmaršalu , a Romel je odgovorio sličnom mjerom izjavivši za Patona da je majstor mobilnog ratovanja i da Montgomeri nikad nije napravio ozbiljnu stratešku grešku.
Za razliku od ostalih istaknutih Njemaca iz doba Drugog svjetskog rata, Romel je izbjegao masovnu osudu. Ipak, i dalje ostaju osobe uključujući i istoričare koji ga smatraju „duboko uvjerenim nacistom“ i „antisemitom“ koji je sjevernoafričke Jevreje koristio kao robovske radnike. Iako se većina istoričara slaže da se Romel vjerovatno više brinuo za svoju karijeru nego o nacističkim zločinima, činjenica je da nije uprljao svoje ruke istim. Kako za vreme Prvog svjetskog rata, tako i za vrijeme Drugog svjetskog rata nije dopuštao maltretiranje vojnih zarobljenika te je za vrijeme kampanje u Sjevernoj Africi, uprkos protivljenjima, smanjio dnevne racije vode svojoj vojsci kako bi ih podijelio sa zatvorenicima. Iako je podržavao Hitlera, zbog svoje humanosti u ratu pokazao je odlike viteštva i generala koji cijeni suparnike.
