Na današnji dan, 18. oktobra 1798. godine na Opštecrnogorskom zboru u Stanjevićima usvojen je prvi dio Zakonika crnogorskog i brdskog koji je imao 16 članova.
Njegovom usvajanju prethodila je Stega (zakletva), koja je bila neka vrsta preambule za budući crnogorski Zakonik koji je 1803. godine dopunjen sa još 17 članova.
STEGA
Mi glavari i starješine i ves zbor Crnogorskoga obščestva, budući dnes sobrani na jedino misto, videći što Turci vazdašnji hristijanskoga roda neprijatelji sobirajut vojsku i čine sve vojničke priprave radeći den i noć javnijem i tajnijem načinom kako bi nas i našu braću Brđane razurili i pod svoju vlast i tiranstvo podložili i đecu našu u vječnu nevolju i robstvo zatvorili i pod žestoki jaram poraboščenija postavili; toga radi svi jedinokupno i dogovorno rekosmo i temeljito stabilismo i utvrdismo kako niže sego izgovara:
Prvo
Prizivajući presvjatoe imja Gospoda Boga vsedržitelja u pomoć i našu, drug drugu, pleme plemenu, nahija nahiji tvrdu i čistu vjeru i riječ od česti i poštenja dadosmo da se izdati i prevariti među sobom nećemo.
Drugo
Rekosmo i zakletvom utvrdismo da đe gođ bi neprijatelj okrenuo i na koju bi stranu na nas i na našu braću Brđane udario da hoćemo jedan drugome biti u pomoć i za blagočestivu vjeru našu hristijansku vojevati i svoju krv proliti i ljubezno otečestvo i dražajšuju voljnost i slobodu zaščiščati; crkvi svjatija i monastiri i dome naše, žene i đecu našu s pomoščiu vsesilango vtroicje slavimago Boga oružjem našim braniti.
Treće
Ot dnevi današnjega i unapried ako bi se naša koji Crnogorac, oli koje selo, ali pleme, ili koja nahija, da bude izdajnik javnijem ili potajnijem načinom, takvoga svi jedinoglasno predaemo vječnome prokletstvu kako Judu predatelja Gospodnja i kako zločestivago Vuka Brankovića, koji izdade Srblje na Kosovo i vječnu mrzost i prokletstvo ot naroda na sebe privleče i ot milosti božje otpade, i takvoga brackoga i hristijanskoga krvnika i izdajnika, koji bi se naša, ne samo što vječnome prokletstvu predasmo i rekosmo da ga bude anatema i da jest pred Bogom sigo svjeta i buduščago odgovornik za sve što bi zla i prievarom i izdajom učinio, nego i krv naša na njega i na čada njegova ot zemlji na nebo, jako že Avala da vo pijet i da ostanet kako krov Hrista spasitelja našego narod Jevrejski.
Četvrto
Takvoga izdajnika uvijek ot sabora i obščestva našega otlučismo da česti i poščenja nema nego on i rod njegov da ostanet vo vjek u sramotu i bezčest, kako izdajnik vjere i zakona i hulitelj imena Božija i krvnik svega našega naroda, i ako bi Bog u naše vrijeme uzdignuo i poslao koga gođ ovom zemljom upravljati i vladati, ali poslije nas u vrijeme naše đece i nasljednika; to mi takvomu gospodinu i đeci našoj ostavljamo ovo pismo za izgled, da i u to vrijime i vo vjek ovi izdajnik i njegov rod da nemaju česti ni poščenja ni ostale milosti nikakve, nego da budet kako rod kletvoprestupni i prijevarni, u nenavist svakomu i merzost.
Peto
Sve ovo višepisano dogovorno rekosmo i našom zakletvom utvrdismo, cjelujući čestni i životvorjašči krest i svjetoe Evangelie i svojeručno podpisasmo i kreste koji pisat ne umjesmo našijema rukama učinismo.
Šesto
I svaka nahija da primi i uzme pojedno pismo, koje hoće držati u svoje ruke, da se nahodi ot roda u rod, a u Mitropoliji jedno ostavismo, koje ima bit sahranjeno među Gramate i hrisovulje carske i svakomu carsko.mu, kraljevskomu ali princiskomu dvoru i poslaniku prikazano.
Joan Radonjić, crnogorski gubernator, serdar Jovo Petrović, knez Vuko Bogdanović i ostali svi glavari od sve Crne Gore.
Na današnji dan, 18. oktobra 1891. godine svečano je pušten u upotrebu Cetinjski vodovod, čime je prijestonica Knjaževine Crne Gore riješila problem kvalitetnog snabdijevanja vodom.
Prvi i najreprezentativniji gradski vodovod na nivou cjelovitog grada dobija prijestonica Cetinje kao zadužbinu Njenog carskog Visočanstva Velike knjaginje Milice, kćerke knjaza Nikole, udate na ruskom dvoru dinastije Romanov, za Velikog Kneza Petra Nikolajevića. Projektantskim radovima na izradi prvog cetinjskog i ujedno crnogorskog modernog gradskog vodovoda upravljao je poznati ekspert za hidrologiju, Slovenac iz Trsta Štivic koji je radove na ovom projektu otpočeo nakon što su izvorišta plaćena kod dotadašnjih vlasnika Savića Grujičina i Filipa Popova Banovića sa Ljubotinja.
Utvrđeno je da je voda hladna, svježa i zdrava za korišćenje. Prva projekcija vodovoda je realizovana sa sledećim parametrima: vodovod od izvorišta Obzovica do Cetinja bio je dug (12 km), obezbjeđivao je 36o.ooo litara vode u 24 sata, a njegova cijena iznosila je 31.1o1 fiorin od kojih je 2o.ooo bila donacija Velike Knjaginje Milice, a ostatak od 17.1o1 fijorin je na ime troškova izrade isplaćen iz crnogorske državne kase. Uz rezervoar, dvorski bazen i gradsku mrežu tom prilikom su otvorene i javne gradske česme. Prva od njih je česma iza hotela „Lokande“. Uz nju je poznata i fotografski ovjekovječavana čuvena cetinjska javna česma na Balšića pazaru koja plijeni svojom impresivnom ljepotom.
Realizacijom cetinjskog gradskog vodovoda zadržane su vjekovima ranije podignute cetinjske bistijerne (bunari) od kojih je najpoznatiji Dvorski na Dvorskom trgu, podignut sa osvjetljenjem pomoću fenjera. Dalji radovi na cetinjskom vodovodu nastavljeni su su 1924. i završeni 1925. godine montažom dva motora i dvije dvostruko dejstvujuće pumpe sistema Vajse i Monski. Tridesetih godina XX vijeka poslove dalje modernizacije i dogradnje cetinjskog vodovoda vode banski inžinjeri Banske uprave Zetske banovine. Za novo izvorište nađen je Podgor u Crmnici, gdje je izgrađena hidrocentrala.
