Korzika

Ljetopis, 20. jul

Ime: Ljetopis 20.07.2019 (2000 Korzika, 1973 Brus Li); Opis: Ljetopis, 20. jul Tip: audio/mpeg
  • Na današnji dan, 20. jula 2000. godine korzikanski nacionalisti prihvatili su, nakon pregovora u Parizu, ponudu francuske vlade o autonomiji ostrva.

KorzikaTime su okončane 20-godišnje tenzije između separatista i vlasti. Korzika je jedna od 18 francuskih regija, locirana u Mediteranu, između zapadne obale Italije i jugoistočne obale Francuske. Poslije Sicilije, Sardinije i Kipra, četvrto je ostrvo po veličini u Sredozemnom moru. Zbog geografskih i istorijskih veza sa Italijom, ostrvo je do danas sačuvalo neke specifične kulturne elemente, pa je tako francuska vlada korzikanski priznala kao regionalni jezik. Najpoznatija ličnost sa ovih prostora je Napoleon Bonaparta, koji je rođen u Ajaču. Dvije trećine ostrva čini planinski lanac, sa oko 20 vrhova preko 2.000 metara nadmorske visine, a bujnu vegetaciju čine borove i kestenove šume i makija. Preko 40% Korzike pripada Nacionalnom parku sa brojnim rijetkim i endemskim vrstama. Na 1.000 km obale, Korzika ima preko 200 plaža. Klima je mediteranska, sa toplim i suvim ljetima i blagim kišnim zimama. Istorija Korzike je duga i uzbudljiva, a lokalno stanovništvo je veoma ponosno na nju. Ostrvo su kolonizovali Kartaginjani, antički Grci, Etrurci i Rimljani, a u srednjem vijeku je bila pod vlašću Lombarda, Franaka, republika Pize i Đenove. U XVIII vijeku je kratko bila nezavisna Korzikanska republika, a zanimljivo je da je prvi ustav bio napisan na italijanskom jeziku, nakon čega su je osvojili Francuzi. Na Korzici živi oko 322.000 stanovnika, od toga najveći procenat u Ajaču  i Bastiji . Prijestonica ostrva, Ajačo, poznata je kao mjesto rođenja Napoleona Bonaparte. Ovdje se nalazi Napoleonov muzej u njegovom nekadašnjem domu, luka, citadela, tornjevi iz vremena vladavine Đenove, muzej sa bogatom zbirkom slika italijanskih renesansnih slikara, lokalne pijace i brojne crkve iz XVI i XVII vijeka. Grad Kalvi oduševljava svojom starom Citadelom, ali i prelijepom obalom. Prema nekim istoričarima, Kristofer Kolumbo potiče upravo iz ovog gradića. Sartene je tipičan korzikanski gradić, osnovan u XVI  vijeku, a u starom gradskm zatvoru nalazi se izuzetno zanimljiv Muzej praistorije Korzike. Dvadesetak kilometara sjeveroistočno od Sartenea je arheološki lokalitet Filitosa, gdje se mogu vidjeti megalitne strukture i spomenici iz perioda neolita.

 

  • Na današnji dan, 20. jula 1973. godine pod nerazjašnjenim okolnostima umro je Brus Li, majstor borilačkih vještina, filozof, i glumac.

Brus LiRođen je u San Francisku, odrastao u Hong Kongu. Najviše je zapamćen po popularizaciji kineske borilačke vještine u zapadnom svijetu. Filmografija Brus Lija: „U zmajevom gnijezdu”, „Na zmajevom putu”, „Veliki gazda”, „Zmajeva pesnica”, „Igra smrti”. Brus Li je umro u 32. godini, na vrhuncu snage. Tad je malo ko je povjerovao u zvanične tvrdnje da je umro od otoka mozga zbog loše kombinacije lekova, pa su odmah počele da kolaju priče kako su ga ubile Trijade, mafija, zavidni majstori borilačkih vještina. Umro je nakon ručka s producentom Rejmondom Čouom i tajvanskom glumicom Beti Tingpej. Oni su čitali scenario za film „Igra smrti“, pregovarali o uslovima rada na tom ostvarenju. U jednom trenutku Lija je zaboljela glava, pa je popio lijek „ekvadžezik“, kombinaciju aspirina i ljekova za opuštanje mišića.. Obdukcija je kasnije pokazala da je uzrok smrti oticanje mozga. Smrt Brus Lija i poslije više od 40 godina intrigira javnost. Postoje razne teorije kako je umro majstor borilačkih vještina. Prema tvrdnjama koje su se pojavile Brus Li je umro upravo zbog povreda koje mu je nanio neko od kung-fu majstora. Kineska organizovana kriminalna grupa poznata pod imenom Trijade povezuje se sa smrću Brusa Lija. Navodno, još kad je imao 18 godina, slavni glumac je u uličnoj tuči, u čemu je inače često učestvovao, pretukao sina jednog od najmoćnijih ljudi u ovoj kriminalnoj grupi, pa je to i bio razlog njegovog bijega u Ameriku. Pojedinci tvrde da su članovi ove kriminalne organizacije ponudili majstoru borilačkih vještina da mu budu „zaštitnici“ i da dodatno poguraju njegovu karijeru, a da zauzvrat dobiju dio kolača. Naravno, ponosni Li nije ni pomišljao da pristane na njihovu ucjenu, pa su riješili da mu pokažu da se njihova ponuda ne odbija. Ove priče su dovele do teorije da upravo predstavnici kung fu zajednice stoje iza Lijeve smrti. Nije jasan jedino način na koji su to uradili. Jedni tvrde da su ga otrovali, drugi da su ga ubili pomoću nekih tajnih udaraca, treći da je stradao u ilegalnoj borbi, a ne na putu za bolnicu.

Beti Tingpej mediji najviše pominju kada se priča o Brus Liju. Bila je njegova djevojka i dala mu je lijek “ekvadžezik”. To je i pokrenulo lavinu teorija da ga je upravo ona i ubila.

Još od Lijeve smrti 1973. godine postoji teorija koja prati smrt skoro svih poznatih ličnosti – slavni glumac u stvari nije umro.