Strijeljanje U Kragujevcu

Ljetopis, 21. oktobar 2019. godine

Ime: Ljetopis 21.10.2019 (1941 Strijeljanje u Kragujevcu, 1833 Nobel); Opis: Ljetopis, 21. oktobar Tip: audio/mpeg
  • Danas je 21. oktobar, Dan sjećanja na srpske žrtve u Drugom svjetskom ratu kada su jedinice nacističke Njemačke strijeljale u Kragujevcu oko 3000 stanovnika a među njima je bilo i 300 kragujevačkih učenika i petnaestoro djece starosti između 8 i 15 godina.

Strijeljanje U KragujevcuIstorijski okvir stradanja srpskog naroda bio je kapitulacija i komadanje Jugoslavije aprila 1941. godine od strane Njemačke, Italije, Mađarske i Bugarske, kao i stvaranje Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Hitler je okarakterisao Srbe kao glavne krivce za rat i podijelio Srbiju na više okupacionih zona. Pojedinačni sukobi partizana i četnika sa Njemcima prerasli su u oružani ustanak. Uskoro je veliki dio Srbije bio slobodan, a njemačka vojna sila bila je prinuđena da brani komunikacije i veće gradove.

Partizani i četnici su 29. septembra oslobodili Gornji Milanovac. Tom prilikom su zarobili određeni broj Njemaca. Njemačka komanda u Beogradu naredila je jednom od dva bataljona koji su se nalazili u Kragujevcu da oslobodi zarobljene vojnike.  Došlo je do sukoba sa partizanima i četnicima. Žrtvi je bilo na obe strane, a Njemci su izgubili 10 ljudi, dok je 26 ranjeno. To je bio povod za strijeljanje. Načelnik štaba Vrhovne komande Vermahta feldmaršal Vilhelm Kajtel, naređenjem od 1941. godine, u ime Adolfa Hitlera insistirao je da se u Srbiji, primijene najoštrije mjere i predložio da se „u ime odmazde za izgubljeni život svakog njemačkog vojnika na smrt strijelja od 50 do 100 Srba. Njemački komandant Franc Beme je izdao naredbu da se za jednog ubijenog njemačkog vojnika strijelja 100 ljudi, a za jednog ranjenog pedeset.

Strijeljanje u Kragujevcu 21. oktobra 1941. godine predstavlja jedan od najvećih zločina njemačkog Vermahta u toku Drugog svjetskog rata. Iako je te jeseni u Srbiji bilo više masovnih zločina njemačke vojske, strijeljanje u Kragujevcu uzdiglo se do simbola svih ovih stradanja i postalo neodvojivi dio kolektivne svijesti i kolektivnog pamćenja srpskog naroda.

U spomen na žrtve strijeljanja čitav prostor Šumarica je pretvoren u spomen-park. Memorijalni kompleks obuhvata površinu od 352 hektara, a oko njega vodi kružni put dužine 7 kilometara koji ide ka dolinama gdje su se strijeljanja i odvijala. U okviru kompleksa nalazi se 10 spomenika podignutih na humkama strijeljanih.

 

  • Na današnji dan, 21. oktobra 1833. godine rođen je Alfred Nobel, švedski hemičar, industrijalac, filantrop i pronalazač, koji je pronalaskom dinamita 1867. godine stekao ogromno bogatstvo.

Nobel Slika Veca RezolucijaInsistirao je da dinamit bude korišćen isključivo u mirnodopske svrhe. Alfred Nobel izumio je dinamit. On je od ogromnog bogatstva kojeg je tim patentom zaradio, ustanovio Nobelovu nagradu. I to posthumno, kao nasleđe za čovječanstvo, budući da nije imao vlastitih naslednika. U oporuci koju je napisao godinu dana pred smrt stoji: „Ovaj kapital, kojim će izvršitelj oporuke raspolagati u vrijednosnim papirima, trebao bi biti temelj za fond čija će godišnja kamata biti podijeljena kao nagrada onima koji su u protekloj godini učinili najviše koristi za čovječanstvo. Kamata će biti podijeljena na pet jednakih dijelova…“.

Od 1901. godine, pet godina nakon smrti Alfreda Nobela, svake godine se dodjeljuju Nobelove nagrade. U glavnom gradu Norveške, Oslu, dodjeljuje se nagrada za mir. Nagrade za fiziku, hemiju, medicinu i književnost u glavnom gradu Švedske predaje lično švedski kralj. Pri tome, tradicionalno, kralj održi zdravicu pokrovitelju i donatoru u čast: „Dame i gospodo, nazdravimo svi u čast velikog darodavca Alfreda Nobela!“ Nobel je svojim interesom za fiziku i hemiju izgradio vlastito bogatstvo. Nobela je još kao mladića njegov imućni otac poslao u inostranstvo.

U Parizu je mladi Alfred upoznao talijanskog hemičara Ascania Sobrera. On je tri godine ranije otkrio visokoeksplozivni nitroglicerin, no bio je uvjeren kako njegov pronalazak nikad neće biti upotrijebljen u praksi, jer je preopasan. Alfred Nobel bio je uvjeren da će ljudi jednog dana moći kontrolisano upotrijebljavati nitroglicerin pa je po povratku u Švedsku nastavio eksperimentisati s ovim eksplozivnim materijalom. Tokom jednog takvog eksperimenta u eksploziji su poginuli njegov brat i nekoliko zaposlenih, što je Nobela proganjalo do kraja života. Svejedno nije odustajao. Konačno mu je 1867. godine uspjelo da složi eksploziv kojeg je mogao kontrolisati pa  ga je patentirao pod imenom dinamit.

Dinamitom i još jednim kasnijim patentom, praskavom želatinom koji je bio još moćniji od dinamita, zaradio je bogatstvo koje je kasnije ostavio u nasleđe. I danas mu se prebacuje da je novac zaradio na ratu, ali oba ova patenta korišćena su prije svega pri miniranju u rudnicima. Nobel je u svojoj oporuci napisao: „Moja je izričita želja da se pri dodjeli nagrade ne gleda na pripadnost naciji, tako da nagradu dobije najzaslužniji.“ U oporuci takođe stoji ko je zadužen za dodjelu nagrade.

Švedska kraljevska akademija nauka dodjeljuje nagrade za fiziku i hemiju, Institut Karolinska nagradu za medicinu, posebni odbor Norveškog parlamenta predaje nagradu za mir, a Švedska akademija nagradu za književnost.