Brskovo Novac

Ljetopis, 23. avgust 2020

Ime: Ljetopis 23.08.2019 (1836 Smail Aga, 1254 Brskovo); Opis: Ljetopis, 23. avgust Tip: audio/mpeg
  • Na današnji dan, 23. avgusta 1254. godine prvi put se u jednom pisanom dokumentu javlja pomen Brskova, srednjovjekovnog rudnika s utvrđenjem, koje leži na obroncima planine Bjelasice, pet kilometara istočno od Mojkovca.

Brskovo NovacU Brskovu se kovao novac od sredine XIII do početka XIV vijeka, u  doba kralja Uroša Nemanjića, u čijoj se povelji rudnik i pominje. Brskovo je u srednjem vijeku bilo privredno središte , koje se, prema vrijednosti proizvodnje i ostvarenih prihoda, moglo porediti sa gradovima u primorju. Uroš Nemanjić dozvoljava da se na području Brskova nasele njemački rudari , Sasi. Oni osnivaju trg Brskovo i nastanjuju se u njemu. Otvorili su rudnike i počeli eksploataciju rude srebra. Trgovci su u ovom mjestu obrazovali kolonije, od kojih je naročito značajna dubrovačka. U Brskovu je radila kovnica novca. Kovao se srebrni „brskovski dinar“. Brskovska tvrđava (zvana i Gradina) u srednjem vijeku je služila za zaštitu kompleksa rudnika Brskovo . U njoj se nalazila i kovnica srebrnog novca (dinara) kao i skladište srebra. Rudarsko-trgovačko naselje, trg , za vrijeme svog najvećeg procvata je preraslo u manji grad. Početkom XIV vijeka, značaj Brskova počinje da opada, da bi potpuno opao kada ga osvajaju Osmanlije. Dubrovčani ga u jednom tekstu iz 1433. godine ubrajaju u napuštena mjesta. Razvoj Brskova, kao rudarskog i trgovačkog centra, može se pratiti od sedamdesetih godina XIII vijeka, od kada su sačuvane knjige dubrovačke kancelarije i notarijata. U Brskovu je iskovan i prvi srpski novac, nalik na mletačke srebrnjake, ali za osminu lakši. Duži boravak vladara u jednom mjestu uslovljavao je da ovo mjesto ima dvor. Tu bi pored vladara boravila pratnja, savjetnici i drugi dvorjani. U doba mira, boravak vladara u jednom mjestu, bio je, pored ostalog, uslovljen godišnjim dobom, a u vezi sa klimatskim pogodnostima mjesta, eventualnim lovištima. U drugoj polovini XIII vijeka, nalazi se privremeno dvor i u Brskovu, van sumnje kao ljetnji dvor, najvjerovatnije u doba vladavine kralja Uroša i kralja Dragutina Nemanjića. Hipotezu o postojanju dvora u Brskovu potvrđuje jedan lokalitet – poznato Kraljevo kolo kod Biogradskog jezera. Na Brskovu – Gradina postoje ostaci neke građevine, a legenda kaže da je to bila kula kralja Uroša Nemanjića. Neposredno pored ostataka srenjovjekovnog grada Brskova, nalazi se ledina. Ima istorijskih podataka da se uz samu ledinu nalazio i Trg robova. Lokalitet sa imenom Brskovo, nalazi se na jednom brdu, oko 6 km istočno od Mojkovca. Najnovijim arheološkim otkopavanjima na lokalitetu gdje je mogao biti Trg, nađeni su i otkopani kameni zidovi, koji su štitili grad od upada. Ipak, odkopi starih gradskih zidina, rudarske jame, ostavljaju prostora arheolozima, istoričarima i drugima da dalje istražuju ovaj lokalitet. A  predanje nam govori da je naziv Mojkovac nastao spajanjem riječi ”moj kovani novac” koje je izgovorio kralj Uroš Nemanjić prilikom kovanja novca u rudniku Brskovo.

 

  • Na današnji dan, 23. avgusta 1836. godine odredi Smail-age Čengića u bici na Grahovu, nanijeli su težak poraz Katunjanima i Grahovljanima.

Smail Aga MljeticakU tom sukobu poginulo je devet Petrovića, među kojima i Njegošev najmlađi brat Joko. Duboko pogođen njegovom smrću, Njegoš je pripremao osvetu Smail-agi , koja je uslijedila 1840. godine na Mljetičku u Drobnjacima. Čengići potiču iz Male Azije. Ova porodica vladala je gradom Čangri, po kojem su se po dolasku u Bosnu prozvali Čangrlići, kasnije Čengići. Kasnije doseljavaju u Hercegovinu. Smail-aga, muselim gatački, pivski i drobnjački imao je 600 haračlija i bio je bogat. Istakao se u borbama protiv Karađorđevih ustanika. Bio je uz Ali-pašu Rizvanbegovića 1832. godine protiv Huseina kapetana Gradaščevića koji se odmetnuo od sultana. Zbog zasluga u gušenju pobune dobio je od sultana titulu paše. Smail-aga je rijetko dolazio u Drobnjake jer su mu kneževi sakupljali harač. Poslije boja na Grahovu Smail-aga nije dolazio u Drobnjake četiri godine. Vladika Rade nije mogao oprostiti Smail-agi pogibiju svojih rođaka. Njegoš je pozvao Novicu Cerovića, Šuja Karadžića i popa Dimitrija Golovića i od njih zatražio da ubiju Smail-agu. Drobnjački glavari na to pristanu i za to pridobiju cijelo pleme, uključujući i Đoka Malovića. Zavjerenici su se sastali u manastiru Morača i skovali plan za ubistvo Smail-age. Vladika im je poslao nešto municije. U ubistvu će učestvovati Drobnjaci, Uskoci, Moračani, Rovčani, Bjelopavlići i Piperi. Drobnjaci se 1840. godine odmetnu od Turaka. Da bi Smail-agu domamili u Drobnjake, Đoko Malović mu je napisao pismo u kome ga obavještava da se Drobnjaci buni i da se u narodu priča da Smail-aga ne smije da dođe. Rustem, sin Smail-age, dođe u Drobnjake, ali mu ovi ne dadoše harač i on se vrati ocu. Smail-aga u septembru 1840. godine sa oko pedeset haračlija obilazi Pivu. Noćio je u Pivi dvije noći, drugu u Pivskom manastiru. U Pivi je uzeo nekoliko drobnjačkih talaca i poslao ih u Mostar. Glavari drobnjački nagovore Smail-agu da se premjesti na Pošćenje i ovaj to prihvati. Tu dođe i Novica Cerović na koga je Smail-aga bio ljut jer se nije ranije pojavio. Drobnjaci, u želji da Smail-agu uvuku što dublje u drobnjačku teritoriju, izjave da su mu vjerni i pokorni, a on im povjeruje. Novica Cerović je nagovorio Smail-agu da dođe na Mljetičak. Smail-aga pokrene vojsku na Mljetičak. Na Mljetičku je Šujo Karadžić dočekao Smail-agu i bila je gozba pod šatorima. Izmjenjivali zdravice Šujo i Smail-aga. Pila se medovina, zamućeno vino i kafa. Drobnjački kneževi su na Mljetičak donijeli harač Smail-agi. Šujo Karadžić i Drobnjaci sastali su se u Bukovici sa Novicom Cerovićem sa kojim su došli Uskoci. Uskoro su im se pridružili Moračani, Rovčani, Piperi i Bjelopavlići. Stotinu ljudi noću je krenulo iz Bukovice na Mljetičak. Noć je bila oblačna. Bio je prohladan vjetar i bilo je magle. Već je počelo da sviće, ali zbog oblaka i tmurnog vremena turske straže ih nisu primjetile. Do pred zoru Smail-aga je pušio nargilu, a pred zoru je zaspao. U zoru, kada su se dijelili noć i dan izvršen je napad na Smail-agu. Turci su spavali kada je napad počeo. Početak napada označio je Šujo pucnjem iz kubure. Tada i ostali ispale plotun na Turke. Napad je izvršen sa svih strana. Pod kišom metaka, po logoru Turci padali na zemlju koja je ubrzo bila prekrivena turskim leševima. Smail-aga je izašao iz šatora. Zaustio je da zatraži konja, ali bio je mrtav prije nego je pao na zemlju. Ostali Turci, kad viđeše da je Smail-aga poginuo, razbježe se. Sama bitka je kratko trajala. Poginuo je Smail-aga Čengić i uništen je veći dio njegove vojske. Svega dvojici Turaka pošlo je za rukom da pobjegnu. Na Cetinje je vijest o pogibiji Smail-age donio Makarije Šumadinac, kaluđer manastira u Bijeloj. Njegoš mu je poklonio zlatni krst. Ovog kaluđera pri povratku uhvate Turci i ubiju ga. Drobnjaci su poslije smrti Smail-age otišli kod Njegoša i predali mu Smail-aginu glavu, oružje, sat, zlatnu opremu i agine konje. Na Cetinje su otišli Novica Cerović i brat mu Stojan, Šujo Karadžić, Mirko Aleksić, Milić Tomić, Radivoje Vilotijević i dr. Primivši iz Aleksićevih ruku glavu Smail-aginu, Njegoš poviče: “Dođe li da mi se pokloniš, jadni Smaile!” Tri dana trajalo je na Cetinju veselje.