- Na današnji dan 4. juna 1941. godine nacistička Njemačka i marionetska ustaška NDH, na sastanku u Zagrebu u Drugom svjetskom ratu, dogovorile se o iseljavanju u Srbiju oko 200.000 Srba.
Bilo je to u duhu ustaške politike koja je prekrštavanjem i prisilnim iseljavanjem Srba i fizičkom likvidacijom Srba, Jevreja i Roma nastojala da od NDH stvori etnički čistu državu.
Odmah nakon što je uspostavljena Nezavisna Država Hrvatska 10. aprila 1941. godine doneseni su propisi koji su ozakonili teror i odredili državne institucije koje će teror sprovoditi. Tako je donesena Zakonska odredba za obranu naroda i države. Njome se utvrdilo da svako “tko na bilo koji način povrijedi ili je povrijedio čast i životne interese hrvatskog naroda ili bilo na koji način ugrozi opstanak NDH ili državne vlasti, pa makar djelo ostalo samo u pokušaju, čini se krivcem zločinstva veleizdaje”, a takvoga “ima stići kazna smrti”. Donesena je Zakonska odredba o zabrani ćirilice na teritoriji NDH svega nekoliko dana kasnije donesena je Zakonska odredba o prelazu sa jedne vjere na drugu, ukinut je naziv srpsko-pravoslavna vjera i određeno je da se ubuduće upotrebljava naziv grčko-istočna vjera. Promijenjena su i imena brojnih naselja koja su na bilo koji način podsjećala na Srbiju ili Srbe ili imala srpski predznak. Ustaško rukovodstvo bilo je izuzetno zainteresovano, u okviru svoje politike prema Srbima u NDH, da iz NDH bude iseljeno što je moguće više Srba. Budući da ustaše nijesu birale sredstva u postizavanju toga cilja, teror nad Srbima u NDH u segmentu iseljavanja poprimao je najrazličitije oblike. Drugi oblici ustaškog terora, poput masovnih likvidacija, uzrokuju da sve više Srba nelegalno prelazi iz NDH u Srbiju, što njemačkim vlastima u Srbiji uzrokuje niz problema. Prema njemačkim podacima, u Srbiju je već do kraja jula prebjeglo oko 180000 Srba, a čini se da je taj broj do kraja septembra premašio 200000. U oktobru 1941. godine završena su legalna preseljavanja Srba iz NDH u Srbiju. Međutim, iz dokumentacije Komesarijata za izbjeglice i preseljenike u Beogradu vidljivo je da su ilegalni odlasci u Srbiju bili učestali i u 1942. godini , pa i sredinom rata, u 1943. godini. Istraživanje iseljavanja Srba iz Hrvatske i čitave NDH nije završeno sa 1941. godinom, pa zato ni brojka od 200000 preseljenika nije konačna brojka onih koji su otišli.
- Na današnji dan, 4. juna 1938. godine Sigmund Frojd, otac psihoanalize, napustio Austriju zbog narastajućeg nacizma, i potražio utočište u Londonu.
Sigmund Frojd bio je austrijski ljekar i psihijatar, osnivač psihoanalize. Do psihoanalize ga je dovelo istraživanje posledica hipnoze na histeriju. Primarno zainteresovan za psihološku terapiju, Frojd je morao da razvije hipotezu o ljudskoj prirodi (ta se hipoteza sada naziva dubinskom psihologijom), pomoću koje bi mogao da izvede svoju terapiju. U svojim kasnijim spisima, on je razvio implikacije ove hipoteze. U čovjekovoj psihološkoj strukturi razlikovao je tri činioca, Id, Ego i Superego. Ego je centar racionalne svjesnosti i efektivne djelatnosti. Superego je destilat pritisaka i zahtjeva društva, i ono je izvor moralnih propisa i uputstava. Id je izvor priticanja libida u psihu. Kada je zahtjev ida u prevelikom sukobu sa superegom, ego i superego će ga se otarasiti potiskujući njegov sadržaj u nesvjesni dio psihe. Taj represivni čin je nazvan cenzurom. Iako proširuje pojam psihe tako da pored svjesnog u njega uključuje i nesvjesne sadržaje, Frojd je ostao pristalica empirizma, i insistira na tome da je svaki nesvjesni sadržaj nekada bio svjestan i da je u psihu ušao preko iskustva. Pošto potisnuti sadržaji zadržavaju svoju efikasnost, oni utiču na naš svjesni život na razne skrivene načine. Tako se izvor kreativnosti u svim poljima objašnjava pomoću sublimacije ovog skladišta energije u prihvatljive i plodne kanale. Neuroza se javlja kad normalni kanal represija-sublimacija iz nekog razloga ne funkcioniše kako treba. U toj situaciji, povratak u normalnost može se postići pomoću psihoanalize. Psihoanaliza je proces ispitivanja nesvjesnog koji vodi analitičar koji stimuliše sjećanje i koristi fragmente snova da bi obnovio i razumio problematični sadržaj koji je izazvao blokadu. Pretpostavka je da nezgodni sadržaj, kada se jednom sintetiše u svjesti, gubi svoju moć da ometa normalno funkcionisanje psihe.
Zrelost se, prema Frojdu, postiže zamjenjivanjem lagodnosti i nelagodnosti svih naših iluzija principom realnosti i principom zadovoljstva kao ciljevima života.
Frojd dijeli ličnost, tj. ljudski um na 3 nivoa: nesvjesno, predsvjesno i svjesno.
Nesvjesno je za njega najvažnije. Područje nesvjesnog je najveće i do njega možemo doći samo uz pomoć drugih. To je mnoštvo sadržaja koji nas mogu jako uznemiravati. Ono sadrži sve ono negativno u životu i predstavlja opasnost, jer ne miruje nego se želi probiti u svjesno i tako u nama stvara napetost. Te misli, sjećanja ili porivi toliko su uznemiravajući da bi svjest o njima dovela do osećaja anksioznosti. U ličnosti, osim nesvjesnog postoje i drugi nivoi svijesti. To su: predsvjesno, svi sadržaji koje koncentracijom i voljom mogu preći u svjesno, i svjesno – sve ono čega smo sad svjesni.
Frojdizam je opšti pojam za uticaj Frojdovih ideja i psihoanalize u mnogim područjima nauke i umjetnosti, posebno u antropologiji, psihologiji, psihijatriji, sociologiji, mentalnoj higijeni, socijalnom radu, književnosti, vaspitanju. Prema istraživanjima u raznim područjima nauke, kulture i opšte civilizacije, Frojdov doprinos nesumnjivo spada u vrh naučnih otkrića, posebno u društvenim i humanističkim naukama.
