Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, danas, 21. jula, na praznik Svetog velikomučenika Prokopija, obavio je malo osvećenje obnovljene Crkve Svetog velikomučenika Dimitrija u Kolašinu i u njoj služio Svetu arhijerejsku liturgiju.
Visokopreosvećenom Mitropolitu Joanikiju sasluživali su: arhimandrit Rafailo (Kalik), protojerej-stavrofor Gojko Perović, protojerej Rade Radović, protojerej Nikola Radović, jerej Leka Vujisić, jerej Igor Vujisić, jerej Aleksandar Raković, jerej Bratislav Radović, jerej Petar Milutinović, jeromonah Gavrilo (Štrbac), đakon Vedran Grmuša, uz molitveno učešće vjernog naroda.
Svetu službu Božiju ukrasio je svojim pojanjem dječji hor Sv. Nikole iz Bijelog Polja.
O. Rade Radović – sveštenik u vremenima kada je Crkvi Božijoj to bilo najpotrebnije
Na malom vhodu Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je rukoproizveo u čin protojereja-stavrofora oca Rada Radovića, koji je postao sveštenik u vremenima kada je Crkvi Božijoj to bilo najpotrebnije. U ovim krajevima, osim monaštva manastira Morače, zadugo nije bilo redovnog sveštenika, nego se opsluživalo kako se moglo i stizalo, pa je otac Rade bio sveštenik ne samo u Kolašinu, nego i u Mojkovcu i na Žabljaku.
„To je jedna velika oblast, koja je bila zatamnjena tamom neznaboštva, bogoostupništva i mržnje prema Crkvi. Nije lako bilo svešteniku da prođe u mantiji kroz grad, a da ne doživi nekakve uvrede ili podozrenja, a bogme i jato špijuna je gledalo šta će sveštenik reći, gdje će otići, sjesti i šta će učiniti. Međutim, ti si hrabro uzeo krst Hristov u to vrijeme i vršio si svoju službu časno, posjećivao narod, služio svete službe, krštavao, vjenčavao, vršio opijela, posjećivao svoju pastvu na slave. I tako polako suzbijao to zlo koje se bilo isprtilo na ovaj narod i pripremio, hvala Bogu, mjesta za nove sveštenike, te sad imamo parohije u svim tim krajevima. Vrlo žive crkve se podižu, stare se obnavljaju, nove se grade, propojali sveti hramovi“, kazao je Vladika, dodavši:
„Ja mislim, oče Rade, da moraš biti srećan i zadovoljan što je Bog blagoslovio tvoju službu, a i ti si dao sve od sebe, sve što si mogao. I naravno, hvala Bogu, dočekao da odeš u mirovinu, ali i dalje služiš Gospodu Bogu i pjevaš u slavu Božiju. Ovo odlikovanje, koje si danas primio, želimo da ti bude ne samo nagrada za dosadašnju tvoju službu, nego da ti bude jedno obodrenje za buduću tvoju svetu službu koju vršiš, da što češće služiš Svete liturgije i pomažeš mlađim sveštenicima, jer vidimo da ti Bog daje snage i kreposti.“
Zablagodarivši na ukazanoj časti, otac Rade Radović je kazao da je u njegovom srcu velika radost što je doživio ovakav veličanstven dan, zajedno sa svojim parohijanima koji su ispunili ovaj hram, gdje su se tokom 35 godina njegove službe sabirali i Bogu molili:
„Što je najbitnije i što je mom srcu najradosnije je to što sam imao, kroz svoju službu u Kolašinu, veliki broj dječice, u jednom momentu smo imali 74. djece koja su bila na vjeronauci. Zaista, ja sam radostan zbog svog rada i činjenja, kao i zbog svih vas, koji ste mi uvijek izlazili u susret sa velikom ljubavlju hrišćanskom i dobrotom. Neka Bog blagoslovi ovaj sveti dan i Sveti velikomučenik Prokopije neka blagoslovi sve vas, vaše domove. Da bude i Vama Visokopreosvećeni, velika bratska i zaista ljudska hvala!“
Mitropolit Joanikije: Bog će dati da u svemu uspijemo što sa slogom i ljubavlju činimo
Po otpustu, čestitajući praznik i čin osvećenja hrama, sabranima se arhipastirskom besjedom obratio Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije koji je podsjetio na riječi Svetog apostola Pavla, koji kaže da je vjeru primio od Boga sa neba, ne od ljudi, kao i Svetog apostola Jakov, koji u svojoj poslanici govori da svaki dobri dar i svaki savršeni poklon silazi silazio odozgo od Boga Oca svjetlosti.
„Tako je Sveti apostol Pavle na putu za Damask, kao gonitelj hrišćana, bio obasjan svjetlošću sa neba i od tog momenta on je potpuno promijenio svoje mišljenje – dobio je zapravo punoću svete vjere pravoslavne. On je bio starozavjetni čovjek i mislio je da Hristos propovijeda neku vjeru koja nije u saglasnosti sa Mojsijevim zakonom i zbog toga je postao gonitelj hrišćana. Nije došao do dublje suštine zakona Gospodnjega, nego je do tada bio površan u odnosu na ono što je dobio kasnije kada ga je Gospod sreo i obasjao svojom svjetlošću“, besjedio je Mitropolit, dodavši da je poslije toga Sveti apostol Pavle činio sve da okaje svoje grijehe.
Sveti apostol Pavle je svoje grijehe okajavao tako što je propovjedao Jevanđelje Božije koje je primio sa neba i od Boga, od samoga Hrista vaskrsloga, koji ga je obukao, kroz sveto krštenje, u silu sa visine i ukrijepio i osposobio te je on propovjedao Jevanđelje po cijelom tadašnjem uređenom svijetu. Na kraju je svoju vjeru posvjedočio i svojom krvlju i žrtvom za Hrista – bio je posječen mačem u Rimu. Poslije njega, oko 300 godina na isti način je bio prosvećen jedan vojvoda iz vojske cara Dioklecijana – Sveti velikomučenik Prokopije, za koga se govorilo da je bio veoma omiljen i da je car u njega imao veliko povjerenje. Zato što je bio hrabar i sposoban, car mu je davao da izvršava, kao vojvoda rimske vojske, važne zadatke. Ali kada je car poslao Neanija – Svetog Prokopija da goni hrišćane u Egipat, pošto je on bio do tada neznabožac, i on je, kao nekad Savle – apostol Pavle, bio iznenada prosvećen, kao što će kasnije biti prosvećen i Sveti car Konstantin, javljanjem Krsta Gospodnjega.
„I ne samo da je vidio Krst Gospodnji svojim duhovnim očima, nego je njegovom silom bio sav prosvjetljen i preobražen. I rekao mu je Gospod: Ovim pobjeđuj! Pošto je rodom bio iz Jerusalima, on je otišao i oslobodio Jerusalim od Arabljana, Ismailićana. I on je isto doživio to da je vjera od Boga i da je svaki dobri dar i svaki savršeni poklon odozgo od Oca svjetlosti“, kazao je Arhiepiskop cetinjski, podsjetivši da Sveti Prokopije nije vjeru naslijedio, već da je bio vaspitan od svoje majke u paganstvu i u idolosluženju.
Gospod je Svetog velikomučenika Prokopija prosvijetio i obratio, i dao mu takvu silu Božije mudrosti, obukao ga kao apostola Pavla u silu sa visine, tako da je on, kada je došlo vrijeme da pokaže svoju vjeru, skinuo sa sebe pojas vojvodski i odličja i bacio pred sudiju, pokazavši time da je on samo vojnik Cara nebeskoga.
„I postradao je za Hrista, ostavivši sve zemaljsko, žrtvujući se za Hrista Gospoda, uzišavši sa Njim na Njegovu golgotu, da se sjedini sa Hristom raspetim, da bi se sjedinio i sa vaskrsenjem Hristovim i sa Njegovom pobjedom nad smrću i da bi kroz svoju žrtvu ušao u vječno Carstvo Hristovo koje je netruležno i nepropadljivo. Pokazuje se, draga braćo i sestre, da su hrišćani so ovome svijetu, so zemlji da se ona ne bi pokvarila, a posebno dragocjena so zemlji su Sveti mučenici Hristovi, koji su se, nadahnuti Duhom Svetim, odvažili da žrtvuju svoje živote za Hrista. I to nije bilo samo u apostolsko vrijeme i u vrijeme gonjenja Crkve do cara Dioklecijana, nego je kroz cijelu svoju istoriju Crkva svjedočila svoju vjeru vrlinama, dobrotom, ljubavlju, žrtvom, a kad je bilo potrebno i životima mnogih hrišćana.“
Mitropolit je podsjetio na bezbrojno jato Svetih mučenika Hristovih koji su postradali u 20. vijeku od bezbožnih komunista u Rusiji, ali i kod nas u vrijeme komunizma.
„Mnogi su stradali, ne mislimo samo na stradanje onih koji su bili pobijeni i koji su prolili svoju krv, nego svi hrišćani poslije 1945. godine ako su htjeli da ostanu Hristovi, Božiji, lišavali su se svega na ovome svijetu da bi vjeru održali. I bilo je mnogih, i ne treba ih zaboraviti, koji nijesu htjeli ostaviti svoju vjeru, svoju krsnu slavu, svoju krsnu svijeću, radi položaja, povlastica koje su mogli dobiti da su to učinili. Ali znali su oni šta je važnije – da sačuvaju svoj obraz i dušu, da ostave u nasleđe svojoj djeci dobar primjer“, rekao je Mitropolit, pomenuvši Ćira Radovića (oca Mitropolita Amfilohija) kao jednog od onih koji su išli stopama Hristovim i svjedočili svetu vjeru pravoslavnu.
Po njegovim riječima to malo stado je predstavljalo sjeme za ovu duhovnu obnovu crkve, koja se dogodila:
„Evo, danas smo odlikovali našega oca Rada koji je u teškim vremenima primio krst svešteničke službe i časno je vršio i sa pastirskom ljubavlju pazio svoje stado i Bog ga je zato nagradio. Poslije njega osnovale su se parohije na velikoj oblasti koju je on opsluživao: na Žabljaku, u Mojkovcu… i sad imamo na tom području više sveštenika i monaha. Zato smo našega oca Rada danas odlikovali činom protojereja-stavrofora. Nek mu bude srećno i blagosloveno!“
Potom se Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije zahvalio svima koji su se potrudili oko obnove ovoga svetoga hrama i uređenja prostora oko crkve, najavivši da će do Lučindana, ako Bog da, ovdje biti podignut novi spomenik blaženopočivšem Mitropolitu Amfilohiju.
Posebno zablagodarivši dvojici velikih dobrotvora ovoga svetoga hrama, Mitropolit Joanikije je arhipastirskim gramatama odlikovao Novicu Dragojevića i Veselina Šćepanovića iz Kolašina, za hrišćansku ljubav i dobra djela koja čine u slavu Božiju, a naročito za pomoć u obnovi Hrama Svetog Dimitrija u Kolašinu.
„Nadamo se u Boga da ćemo brzo započeti i saborni hram ovdje u Kolašinu, samo sa slogom i ljubavlju da sve činimo, pa će Bog dati dobro. I ako tako budemo činili, sa slogom i ljubavlju, onda će nam Bog dati u svemu da uspijemo. Amin, Bože daj“, poručio je Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
