Opet i opet u Crnoj Gori je na udaru Crkva i privođenje i procesuiranje sveštenstva. Ovoga puta u Baru i to na praznik njegovog pokrovitelja i zaštitnika, Svetog Jovana Vladimira. Ako uzmemo u obzir da smo od 12. maja, kada je utamničen vladika Joanikije sa svojih 8 sveštenika, do danas imali na desetine sličnih ili identičnih kršenja propisa NKT-a i da niko nije procesuiran ili krivično gonjen, onda je potpuno jasno da su mjere koje se propisuju u službi progona Crkve i sprečavanje njene misije.
Prije petnaestak dana Ustavni sud Francuske naložio je predsjedniku ove najsekularnije države, da u roku od sedam dana otvori sve Crkve i omogući vjernicima da nesmetano učestvuju u bogosluženjima jer je odluka o zabrani vršenja vjerskih obreda povreda elementarnih ljudskih prava i sloboda.
Tokom trajanja koronavirusa, policija je vršila pravno i duhovno nasilje nad našim crkvama. Ne samo što vjernicima nije bilo moguće prisustvo na bogosluženjima, već im je bez ikakvog, naloga, odluke ili mjere, bilo zabranjeno da uopšte posjete hramove. Da dodamo i privođenje Mitropolita Amfilohija i sveštenika bez ijednog opravdanog razloga. Cijelo vrijeme smo kao Crkva ćutali i trpjeli poniženja i uvrede, nismo preduzimali nikakve radnje, radi opšteg interesa i zdravlja ljudi, a Crkva se uvijek stara o cjelovitom zdravlju čovjekovom, i duhovnom i tjelesnom. Tokom trajanja pandemije Crkva je svakodnevno prinosila molitve za ozdravljenje od ove opake bolesti za sve ljude cijeloga svijeta. Svakako da su znanje i žrtva medicinskog osoblja pomogli mnogima da se iscijele i određene preduzete mjere su dale rezultata, ali takođe blagodareći molitvama i blagoslovima Svetog Vasilija, Svetog Petra i ostalih svetitelja pred kojima se na svakoj službi čitala molitva za zaštitu od virusa patrijarha rumunskog Danila, ovaj narod se sačuvao od većih posledica. Ali i kada je proglašen kraj epidemije, to nasilje nad Crkvom se nastavlja i ne dozvoljava nam se da svoje praznike i slave proslavljamo na način kako se to vjekovima čini.
Uvažena gospodo iz vlasti, Litija je bogoslužbeni obred i poredak, njoj prethodi molitva u Crkvi i ta molitva se preliva na ulice gdje se blagoslov širi na cio grad, selo ili kraj. U toku nje se čitaju djelovi iz Svetog jevanđelja, prouznose molitve za njegove žitelje, upravitelje, za zdravlje i napredak. Zabraniti Litije je atak na bogosluženje Crkve i njen vjekovni poredak i praksu. Da podsjetimo, virus je ušao u Crnu Goru tek kada su obustavljene litije. Hapsiti i suditi sveštenstvu samo zato što radi svoj posao i vrši službu Bogu je zločin!
Litije, koje su probudile i oslobodile ovaj narod, su pokazale put kojim treba da ide Crna Gora. Taj put je put bratske ljubavi, sloge, praštanja i jedinstva, ne u mržnji, nego u ljubavi prema Bogu i prema bližnjima. Zato je na njima bilo mjesta za sve bez obzira na naciju, partiju, ideologiju pa čak i vjeru. Gledajući šta se dešava ovih dana u Americi, ranije po Evropi, gdje na ulicama vlada haos i nasilje, naše Litije postale su fenomen jedinstven u svijetu zato što su pokrenute, ne zemaljskim prolaznim interesima, nego Božanskom ljubavlju i čežnjom za istinsku slobodu. Ako je nešto osvetlalo obraz Crnoj Gori pred licem cijeloga svijeta to su veličanstvene litije. Jedina institucija u kojoj su te naše razlike prevaziđene poslednjih decenija je Crkva Hristova u Crnoj Gori – Srpska Pravoslavna Crkva.
Političke stranke i udruženja u poslednje vrijeme se često oglašavaju na crkvene teme – ponekad glasnije i od same Crkve, čime se ona sve više upotrebljava i zloupotrebljava u ostvarivanje nečijih političkih, prizemnih i prolaznih interesa. Javnost to zna i Crkva na to stalno podsjeća i sebe i druge, da politika i političari, vladike i sveštenici prolaze, a Crkva ostaje vječna i nepokolebljiva. Političke partije i ideologije žive i zavise od izbora, Crkva je nadživjela sve ideje i ideologije, progone i raspeća, carstva i vladare uvijek svjedočeći vječno ljudsko dostojanstvo. U kontekstu partijašenja i strančarenja, političarima su važni birači i ljude se posmatraju kao brojke, za Crkvu je važan svaki čovjek, jer na svakome je urezan lik Božiji, svaki je naš bližnji, naš brat i vječni sabrat, kroz koga se provjerava i naša ljubav prema Bogu i naše trpljenje. Zato je cio naš život u znaku krstoobrazne ljubavi, prema bližnjem po horizontali i prema Bogu po vertikali. Jedno bez drugog ne biva. Svi koji znaju šta je Crkva, moraju znati i da se ona ne može poistovjetiti ni sa jednom partijom, idejom, ni ideologijom, nacijom, ni državom. Političari su članovi Crkve, rado viđeni u Crkvi, i najviše pomažu ako o Crkvi brinu kao njena djeca, a ne iz pozicije političkih ili drugih organizacija. Svojom ljubavlju Crkva prevazilazi sve i grli sve podjednako.
Ugledajući se na Hrista, koji želi da se svi ljudi spasu i dođu u poznanje istine, Crkva blagosilja i brine čak i o svojim goniteljima i moli se za njih da u svom bezumlju i mržnji ne izgube dušu i obraz zarad prolaznog kratkog života i interesa. Vječna je istina da je uzalud čovjeku da cio svijet zadobije ako duši svojoj naudi. Crkva je uvijek blagosliljala i blagosiljaće sve koji rade na dobrobiti naroda i na napredak i slogu. Koji pozivaju na mir i ljubav, a ne na sukobe i mržnju. Naročito su blagosloveni oni koji žrtvuju sebe radi dobra drugih. Isto tako ne mogu i nisu blagosloveni oni koji druge, pa čak i Crkvu, žrtvuju zarad ličnih, političkih i drugih interesa, bez obzira sa koje strane ili iz kojeg centra moći dolazili. Crkva ima samo jedan centar moći a to je Životvorna, Nerazdjeljiva i Vječnoživa i sveprožimajuća sila Svete Trojice – Boga ljubavi kojoj se hrišćani jedino klanjaju i pokoravaju, a čiji praznik ovih dana proslavljamo.
Još jednom molimo i preklinjemo Bogom i svetim Božijim ugodnicima, očinski i bratski sve, a naročito vlast u Crnoj Gori, kao najodgovornijeg činioca u društvu, da prestanete sa gonjenjem i zloupotrebom Crkve. Time ne činite zlo Crkvi, sveštenicima i vjerujućem narodu, jer je nama čast i radost za vjeru podnositi poniženja, muke i stradanja, već činite zlo sebi, navlačeći prokletsvo na svoje porodice i društvo u cjelini. Neka svako radi svoj posao na koje ga je društvo prizvalo, a u Crnoj Gori problemi se nagomilali i ima posla na sve strane. Crkvu i svetinje ostavite da vode onima koji su zato prizvani i pozvani, za to se školovali, i život svoj posvetili. Takođe, zahtijevamo da se prestane sa selektivnom i diskriminatornom primjene zakona i propisa i da se momentalno prekinu sudski procesi koji se vode protiv Vladike Joanikija, sveštenstva i vjernog naroda, jer su ovi postupci poljuljali i onako slabo povjerenje između Države i Crkve, narušeno izglasavanjem neustavnog i anticivilizacijskog Zakona o slobodi vjeroispovijesti i produbili podjele i sveopštu krizu u društvu, potvrđujući da u Crnoj Gori odavno ne važe podjednako zakoni za sve. Time su ugroženi temelji modernog i demokratskog društva zasnovanog na vladavini prava, što je ocjena i svih međunarodnih relevatnih institucija.
Mitropolija crnogorsko-primorska
