Saopštenje za javnost
Cetinje, 11. april 2020.
Zbog niza javnih istupa koji Crkvu povezuju sa nepoštovanjem mjera uvedenih radi suzbijanja epidemije virusa korone, dužni smo obratiti se javnosti. Saopštenje Uprave policije u vezi sa zadržavanjem sveštenog lica koje je navodno prekršilo mjeru zabrane međugradskog kretanja je potpuno nekorektno i obmanjujuće. Pokazalo se još jednom da se vrh Uprave policije vrlo dosljedno drži svoje prakse da iskoristi svaku priliku da se okomi na Crkvu, što je zloupotreba ovlašćenja koje posjeduju.
Ovaj sveštenik je prva osoba koja je zadržana za navodno kršenje ove mjere, a da joj je navedeno zanimanje i državljanstvo. U drugim jučerašnjim saopštenjima se govori o zadržavanju lica za koje se sumnja da su kršili druge slične mjere, ali se u njima ne govori niti o njihovom zanimanju ni o državljanstvu. Dakle, u slučaju ovog sveštenika se očigledno radi o zlonamjernom naglašavanju zanimanja i državljanstva, koje se ne praktikuje za druga lica. Ne vidimo koja može biti druga svrha takvog postupka osim da se pokuša nanijeti neka šteta Crkvi. To je postupak nedostojan institucije koja bi trebalo da bude u službi svih građana. Istine radi, javnost treba da zna da je sveštenik radi službenih crkvenih potreba putovao do Sabornog hrama u Podgorici.
Ostaje i pitanje za Upravu policije kako je taj sveštenik prošao sedamdeset kilometara od Ulcinja do Berislavaca i čak dvije opštinske granice? Zar ne bi bilo logično da policija jednostavno ne dopušta izlaz iz mjesta prebivališta svima koji nemaju potvrde za svoja putovanja? Ovakvo “pokazivanje mišića” samo kruni autoritet policije i stvara dodatno nepovjerenje, a potvrđuje ono što je mnogima u Crnoj Gori odavno jasno – iz određenih krugova se policija, između ostalog, koristi za postizanje ideološko-političkih i partijskih ciljeva.
U konkretnom slučaju – za slabljenje uticaja Crkve i njeno blaćenje među građanima Crne Gore. Ne možemo da ne izrazimo negodovanje i svoje duboko neslaganje sa postupkom Instituta za javno zdravlje i epidemiološkog tima, koji je, nažalost, podlegao medijskom anticrkvenom pritisku i javno saopštio svoju stručnu pretpostavku da je na vjerskom skupu u Doljanima došlo do stvaranja klastera virusa korona. Dosad nismo čuli izvore svih drugih klastera (samo neki od njih 25 su javno saopšteni), ali, eto, ovaj je izgleda morao da bude pomenut. Međutim, pri njegovom pominjanju se nije smjela izostaviti činjenica da je taj skup koji je sumnjiv epidemiolozima bio održan šest dana prije nego što je Nacionalno koordinaciono tijelo izreklo mjeru kojom se vjerske zajednice obavezuju da obezbjede da se vjerski obredi vrše bez prisustva vjernika (zaboravljajući, možda iz nepoznavanja materije i nedostatka bilo kakve konsultacije sa vjerskim zajednicama, da su u vjerskim obredima ravnopravni učesnici i sveštena lica i vjernici). Te nedelje, kao uostalom i svake druge, služile su se stotine liturgija u crkvama i manastirima u Crnoj Gori, pa nije zabilježen ni jedan drugi klaster potekao od tih vjerskih skupova. U nekim zapadnoevropskim demokratijama, gdje je epidemija čak i raširenija nego u Crnoj Gori, vjerski skupovi nisu tako strogo ograničeni, kako se to ovdje čini. U jednoj od država regiona, bogosluženja se vrše na potpuno uobičajen način i nije uočena veza između njih i broja oboljelih.
Još jednom podsjećamo da je Crkva svoje aktivnosti svela na minimum: služi se sa malim brojem sveštenika i crkvenih poslužitelja neophodnih za tok bogosluženja i dnevnog rasporeda, bogoslovija je zatvorena, nema održavanja časova vjeronauke, proba hora, raznih radionica i slično, ne organizuju se predavanja, otkazano je i nekoliko monaških sabranja, koji okupljaju veći broj monaha i monahinja, litije zbog nepravednog, nepravičnog i bespravnog zakona o slobodi vjeroispovijesti su obustavljene. Sve je to urađeno, ali se, na volšeban način, Crkva i dalje nalazi u fokusu javnosti i neprestano se preispituje njena uloga u navodnom širenju ovoga virusa. Iskreno se nadamo da će državni organi, javne ustanove i mediji u državnom vlasništvu (a trebalo bi i svi drugi koji su otvoreno anticrkveni) promijeniti svoj odnos prema Crkvi i pažljivije se odnositi prema zajednici koja okuplja najveći broj vjernika u Crnoj Gori.
Govor mržnje koji se redovno može pročitati i čuti na određenim medijima, pa i onima u državnom vlasništvu, odavno je prešao svaku mjeru, a niko ga iz vlasti ne osuđuje ni jednom riječju. Javni servis RTCG nije izuzetak u anticrkvenoj propagandi, koja je došla čak dotle da se u centralnom dnevniku te kuće čitaju autorski tekstovi upereni protiv Crkve, objavljeni u pojedinim dnevnim listovima, osobito u nekada državnoj “Pobjedi”, koja se ovakvom vrstom klevetanja bavi od svog osnivanja. Izostanak bilo kakvog straha Božijeg i ljudskog poštenja u ovakvim postupcima tih i takvih medija samo dokazuje i pokazuje ono što govorimo već godinama: prozivke na račun Srpske Pravoslavne Crkve i njenog navodnog anticrnogorskog djelovanja su samo pokriće za borbu ateista protiv hrišćanske vjere i samoga Boga. Kako drugačije objasniti iščuđavanje mnogih i ismijavanje suštinske Tajne Crkve – Evharistije i hrišćanskog vjerovanja da se pod vidom hljeba i vina na Svetoj Liturgiji pričešćujemo samim Tijelom i Krvlju Hristovom? Ovo vjerovanje je zajedničko i pravoslavnima i rimokatolicima i tradicionalnim protestantskim zajednicama. Ako to ismijavate – ne ismijavate SPC već jednu od elementarnih hrišćanskih istina, blateći time i Svetog Vasilija Ostroškog i Svetog Petra Cetinjskog, koji su živjeli tom istinom.
Onima koji se trude da Crkvu marginalizuju ili čak potpuno unište, poručujemo da se manu ćorava posla. I Rimsko carstvo i nacifašizam i komunizam su to pokušavali, pa znamo kako su završili. Od toga posla nema ništa. Niko nikoga ne tjera da vjeruje. Kritika je dozvoljena, ponekad i poželjna, ali ona mora biti izrečena sa ljudskom mjerom, bez iznošenja neistina i brutalnog izvrgavanja ruglu osnovnih istina vjere. To svakako ne priliči ozbiljnim, osobito državnim, institucijama i medijima, koje finansiraju svi građani naše zemlje. Ne treba zaboraviti, uoči Velikog Petka, da to pljuvanje po Hristu traje već 2000 godina – od Njegovog raspeća.
One, pak, dobronamjerne, ali podlegle medijskom i državnom pritisku, molimo da se zamisle nad svakom riječju i svakim postupkom kojima mogu doprinijeti daljem medijskom i svakovrsnom raspinjanju Crkve Božije i da nikad ne dozvole da takvi pritisci utiču na njihovo profesionalno rasuđivanje.
Za one koji su zainteresovani za sudbinu Crkve u ovome svijetu i u vječnosti, uz opasnost da i ove riječi Hristove dožive izrugivanje od dežurnih “patriota”, koji Crnu Goru, zamislite, brane od Crkve, koja je Crnu Goru rodila, ponavljamo riječi našeg Gospoda Isusa Hrista, “koji je radi nas i radi našega spasenja sišao sa nebesa i ovaplotio se od Duha Svetoga i Marije Djeve i postao čovje” (za neupućene: citat iz nikeo-carigradskog Simbola vjere, sažetog ispovjedanja hrišćanske vjere – istog za sve hrišćane): “Simon Petar odgovori i reče: Ti si Hristos, Sin Boga živoga. A Isus odgovarajući reče mu… A i ja tebi kažem da si ti Petar, i na tome kamenu sazidaću Crkvu svoju, i vrata pakla neće je nadvladati”. (Mt. 16, 16 – 18)
Iz Mitropolije crnogorsko-primorske
