U srijedu, 29. oktobra 2025. godine, u okviru Manifestacije ,,Dani Mitropolita Amfilohija” održano je veče sjećanja na blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija.
O djelu, radu i mnogim detaljima iz bescen riznice svetoga života blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, govorili su: Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit ptolemaidski i akriski g. Makarije iz Jerusalimske patrijaršije, Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit dimitrijadski i almirski g. Ignjatije iz Atinske Arhiepiskopije, Episkop pakračko-slavonski g. Jovan, dok je moderator večeri bio protojerej-stavrofor Gojko Perović, arhijerejski namjesnik podgoričko-kolašinski.
U pozdravnom slovu, Mitropolit Joanikije istakao je da je Mitropolit Amfilohije bio duhovni pastir, veliki pravoslavni bogoslov, mislilac, harizmatična ličnost, veliki stvaralac i graditelj, obnovitelj i ujedinitelj naroda Božijeg i da je imao univerzalnu, „vaseljensku širinu duha“ i bio veoma poštovan u cijelom pravoslavnom svijetu.
„Bio učesnik mnogih, važnih događaja od svecrkvenog vaseljenjskog značaja i u tom pogledu treba posebno da imamo u vidu ovo što je dobio od braće Grka, to je jedan veoma važan period u njegovome životu, i zbog studija u Grčkoj, a i zbog njegove pastirske službe, gdje se on zapravo formirao i kao teolog i kao duhovni pastir i kao stvaralac. Sa tim bogatstvom je došao u svoju otadžbinu“ naveo je Mitropolit Joanikije naglasivši da je to duhovno bogatstvo stečeno u Grčkoj blaženopiočivši mitropolit prenio u svoju zemlju.
„ Bio je pokretač duhovne obnove u Beogradu i mongo šire- među omladinom naročito, a tek kasnije je došao i nama u Crnu Goru da bude Mitropolit i naš duhovni pastir koji se najviše približio Njegošu, Svetom Petru Cetinjskom i nije slučajno, evo tako je Bog opredijelio i Sveti Luka da trojica crnogorskih mitropolita imaju svoj spomen zaredom u tri dana i zato su ove naše lučindanske svečanosti tako veličanstvene.“
Mitropolit ptolemaidski i akriski g. Makarije podijelio je svoja iskustva kao student Mitropolita Amfilohija na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu 1989. godine. Ispričao je kako je Mitropolit Amfilohije, tada Episkop banatski, posebno vodio računa o njemu kao mladiću i đakonu iz Jerusalima, pomažući mu da savlada srpski jezik i upozna kulturu srpskog naroda i koji ga je kasnije postavio za đakona u Pančevu da bi služio u Banatu, sa ciljem da ne samo teološki napreduje, već i da nauči jezik, narod i običaje. Istakao je da su predavanja Mitropolita Amfilohija o uvodu u bogoslovlje studentima pokazala da teologija nije samo nauka, već način života, i uvjek ih je ohrabrivao da svakodnevno čitaju Sveto pismo i rukopise svetih otaca i patrologije.
Mitropolit dimitrijadski i almirski g. Ignjatije govorio je o periodu koji je Mitropolit Amfilohije proveo u Grčkoj, opisujući teške društvene i crkvene prilike i okolnosti u vrijeme njegovog dolaska.
Istakao je da su razne religijske organizacije tada dominirale u Grčkoj, sa posebnim naglaskom na uticaj protestantizma. Napomenuo je da Mitropolit Amfilohije nije došao u Grčku samo da bi studirao i pisao doktorsku disertaciju o Svetom Grigoriju Palami, već je preuzeo i duhovne dužnosti kao sveštenik, kao jeromonah.
„Koncentrisan na službe, bdenija, ispovijest, duhovno rukovođenje, bio je duhovni otac koji je sve što je učio i sprovodio načinom života.“
Episkop pakračko-slavonski Jovan je govorio o intelektualnom razvoju Mitropolita Amfilohija, ističući da je studirao klasičnu književnost zajedno sa teologijom na Beogradskom univerzitetu. Posebno je naglasio da je Mitropolita Amfilohija duboko oblikovao Miša Đurić, srpski helenista koji je preveo „Ilijadu i Odiseju“ i autor je „Vidovdanske etike.“ Episkop Jovan je objasnio da je intelektualni put Mitropolita Amfilohija uključivao i bavljenje savremenom filosofijom o smislu ljudskog života, naročito nakon stradanja i mnogih iskušenja Drugog svjetskog rata, čitajući djela Kamija, Sartra i Viktora Frankla. Upravo to duboko promišljanje o pitanju smisla života, pomoglo je Mitropolitu Amfilohiju da to pitanje prepozna u svakoj ljudskoj duši i da nađe potrebne odgovore.
Mitropolit Makarije je zatim govorio o dubokoj povezanosti Mitropolita Amfilohija sa Svetom Zemljom i Jerusalimskom patrijaršijom. Objasnio je da je Mitropolit Amfilohije vidio Svetu Zemlju kao izvor vjere i često je posjećivao Jerusalim. On je podsticao sveštenstvo svoje Eparhije da putuje u Svetu Zemlju i nastojao je da ojača bratske veze između Srpske Pravoslavne Crkve i Jerusalimske patrijaršije.
„Svaki put kad je dolazio htio je da služi Svetu liturgiju na grobu Gospodnjem, manastirima, palestinskoj pustinji, da ima živu riječ sa patrijarhom i episkopima, da istražuje biblioteku tražeći i časopis „Novi Sion“ da obogati Mitropoliju sa tim izdanjima.“
Prisjetio se i kako je 2000. godine Mitropolit Amfilohije boravio u Jerusalimu, držao predavanja na jednom skupu i posjećivao stare knjižare u potrazi za knjigama o Starom i Novom zavjetu koje je želio da donese među svoj narod.
Mitropolit Ignjatije je u drugom dijelu svog obraćanja govorio o značajnoj ulozi Mitropolita Amfilohija u povezivanju cjelokupne pravoslavne vaseljene i njegovom doprinosu u organizaciji Velikog sabora na Kritu. Podijelio je svoje lično iskustvo susreta sa Mitropolitom Amfilohijem na konferenciji o pravoslavnoj misiji u Marseju tokom osamdesetih godina. Mitropolit Ignjatije je istakao kako je Mitropolit Amfilohije o pravoslavlju govorio podvlačeći da pravoslavna misija nije država imperijalizma ili pokušaj osvajanja naroda, već dijeljenje istine pravoslavlja svijetu koji za njom žudi.
Vladika Jovan je potom podijelio svoja lična iskustva vezana za Mitropolita Amfilohija, stavljajući fokus na Kosovsku krizu 1999. godine. Naveo je kako je 12. juna 1999. godine jugoslovenska vojska počela povlačenje sa Kosova i Metohije, a nekoliko dana kasnije Mitropolit Amfilohije je, uz blagoslov Njegove svetosti Patrijarha Pavla, otišao da vidi šta se tamo dešava. Episkop Jovan ga je pratio do Pećke patrijaršije. Jasno je dočarao razmjere razaranja – sve je gorjelo: ljudi, kuće, životinje, gradovi i sela, dok je iznad Kosova i Metohije nebo bilo sivo od dima. Mitropolit Amfilohije je tamo ostao do oko Petrovdana (12. jul), povremeno se vraćajući u Crnu Goru nakon toga. Tokom tog perioda prikupljali su nestale i poginule ljudske žrtve i pomagali onima koji su protjerani.
Na kraju, Mitropolit Makarije je iznio svoje viđenje litija u Crnoj Gori osvrnuvši se posebno na arhipastirski rad Mitropolita Amfilohija u Crnoj Gori. Rekao je da je Mitropolit Amfilohije od samog početka svog djelovanja u Crnoj Gori nastojao da duhovno obnovi ono što je bilo kao osušeno maslinovo drvo, kalemljenjem vjere i obnavljanjem vjerovanja.
Mitropolit Makarije je pratio litije putem medija i društvenih mreža, primijećujući kako je Mitropolit Amfilohije mudro povezao narod ne samo kroz pitanje vjere, već i kroz očuvanje njihovog identiteta. Naglasio je da je sve to bilo isključivo istinskog crkvenog karaktera, uz crkvene pjesme, i predstavljalo je vrhunac svih napora i doprinosa koje je Mitropolit Amfilohije ostvario u svojoj eparhiji.
Moderator večeri, prota Gojko Peorović je upitao Mitropolita Ignjatija o tome kako je Episkop Amfilohije, iako poznat kao tradicionalista koji je volio gusle i istoriju, osnovao toliko modernih i važnih činilaca poput crkvenog časopisa, radio-stanicu, izdavaštvo i postavio temelje za crkvenu televiziju u Crnoj Gori. U odgovoru Visokopreosvećeni Mitropolit Ignjatije je rekao da je Mitropolit Amfilohije to učinio shvativši da tradicija nije samo prošlost, već i sadašnjost i budućnost. Znao je šta njegovo vrijeme zahtjeva i iskoristio je sve dostupne načine da katihizuje, dopre do povjerenog mu naroda i uputi ga na Živog Boga – samog Hrista. Mitropolit Ignjatije je naglasio da sjećanje na Mitropolita Amfilohija znači graditi mostove – duhovne mostove zajedništva i ljubavi – kao i čuvati jedinstvo Pravoslavne crkve, naročito u vremenu kada je pravoslavno jedinstvo ugroženo.
Tekst, foto: Boris Musić
