+++
MILOŠ ĆIRKOVIĆ – NOVI OBILIĆ
„Muž je branič žene i đeteta
Narod branič crkve i plemena“
Božji zakon do sudnjeg vremena.
Sad slušajte šta nam gusle kažu
Srpske gusle ne znaju da lažu.
Na hiljadu devete stotine
Devedeset devete godine
O ostrašnome Vidovdanu danu
Crna tama po Kosovu panu,
Opet vrazi polje oklopljuju
Oklopljuju na svetinje pljuju,
Na svetinje i na srpsku raju
Kojoj mirno živjeti ne daju.
Zastenjala dva Srbija stara
Od najezde divljijeg šiptara
I čeličnih evromirotvora
Sramnog NATO-a i sramnoga KFOR-a,
Od zla vidnog i nevidljivoga
Što zločinstvom ustade na Boga.
Srpski narod u grijehu svome
Pade u vlast kotu poganskome,
Glavari se grdno pogordiše
Od roga se svoga odmetnuše,
Međuse se ljuto zavadiše,
Sve zbog vlasti i prokletih para
Svaki nađe svoga gospodara,
Te mu služi, a svoj narod ruži
Pred bandom ga bjelosvetskom tuži.
Nikog nema sabor da saziva
Da mužastvo na podvig poziva,
Na postove, molitve goleme
Da se brane i vjera i pleme.
Nema više onih vitezova
Ni muževa ni onog naroda
Što svetinje brani svoga roda,
Svetog Save i Svetog Lazara
Tužno ječi sva Srbija stara.
Nema više Nemaća cara
Međ` Srbima da ih k Carstvu vode
putevima Nebeske slobode,
više ih se Srbi ne spominju
ne spominju u njih ne zaklinju.
Nema Laza, nema Oblilća
Nema devet brata Jugovića
Nit sa njima stara Jugbogdana
Nema braćo Toplice Milana,
Niti ima Iva Kosančića
Ni Musića niti Orlovića,
Nema cara, nema vojvodića
Nit redova niti barjaktara
Nikog nema sem jednog šumara
Alimpija stubnika svečara
Vuka gorskog Ćirković Miloša
Što je putem stare slave poša`.
Brani Miloš svoje selo smjelo,
Polje Bjelo sasvim opustjelo,
Carstvo krsta brani od nekrsta.
Sam delija protiv učkarlija,
Soko jedan svetu zemlju brani
Od zvjerova i divlje nemani.
Strašna bitka poslednjeg ratnika
S krstom, silom mučenika
Obnoć obdan traja bez prestana
Osam noći osam crnih dana
Dokle smrtnih ne dopade rana.
Rat ratova trku dobru svrši
Za spas rodu, za spas svojoj duši
Trides` osmo ljeto kad navrši.
Kad mu duša sjen smrtni razminu
S Anđelima u nebo se vinu,
K`Caru slave, osijane glave.
Pred Lazara novi Miloš kroči
Lazov osmjeh zabljesnu mu oči,
A na zemlji u grobu u gori
Šumareva glava progovori,
Šumi šanu molici i drjenu
„Dogodine rode u Prizrenu.“
+++
Odlomak iz knjige „Ljetopis novog Kosovskog raspeća“ Mitropolita crnogorsko-primorskog zetsko-brdskog i skenderijskog i egzarha sveštenog trona pećkog Amfilohija Radovića…
+++
Sveštenomučenik Teodot Ankirski 7/20. jun 1999.
Danas posljednji pripadnici policije i regularne Vojske Jugoslavije napuštaju teritoriju Kosova i Metohije. Kako govore odgovorni u Srbiji, „jugoslovenska vojska dobila je novi zadatak da sa oboda Kosova štiti srpski narod na Kosovu“! Po onoj narodnoj, „novi duvar ziđu, a stari razmeću“!
Sa Njegovom Svetošću odlazimo za Visoke Dečane, odakle patrijarh nastavlja za Beograd radi održavanja redovne sjednice Svetog arhijerejskog sinoda.
Episkop Artemije poslije liturgije u Gračanici održava veliki narodni sabor u Kosovu Polju, a zatim odlazi u Gnjilane i okolinu.
Episkop Atanasije hercegovački je u Mitrovici, a potom u Lipljanu i Uroševcu, u kome je Srba ostalo sasvim malo.
Vučitrn je ostao bez Srba, crkva i parohijski dom u njemu su spaljeni.
Sa pratiocima se iz Dečana vraćam za Patrijaršiju.
Gomila Arbanasa opljačkala i zapalila dvadeset srpskih kuća u selu Grace, kod Babinog Mosta. Svi stanovnici su pobjegli.
Britanski vojnici iz KFOR-a, iako su bili u neposrednoj blizini, nijesu intervenisali, nego su nastavili da mirno regulišu saobraćaj na putu tokom pljačke sela, dok su Šiptari odvozili pune traktore i automobile srpske imovine, pa se prazni vraćali po nove količine.
U Peći ubijen Radovan Bulatović (69), od oca Blaža. Javljaju: narod kod Instituta je pod opsadom, prema Vitomirici – potrebna je hitna pomoć.
Nova vijest: Šiptari razbijaju zgrade kod Mitropolije – parohijski dom i drugo. Italijanske straže nema.
Kako sahraniti ubijene u Belom Polju? Odlazimo, sa ocem Miljkom Korićaninom i ocem Radomirom Nikčevićem i drugima, u Belo Polje u 17 časova, da sahranimo kukavnu braću Radomira i Čeda Stošića i Filipa Kostića.
Sva trojica ubijena su metkom u čelo. Jednog nađosmo na spratu, svog u krvi. Iznad njega, do tavana, uzduž cijelog zida, portret Slobodana Miloševića.
Druga dvojica pribijeni ispred ulaza u kuću uza zid, metak im probio mozak.
Na nogama gumeni opanci, obučeni kao da su se tek vratili sa njive, obavivši dnevni seljački posao. (fusnota: Jedini koji je preživio, Mirko Stošić, svjedočio je kasnije da je, dok su sjedeli kod kuće, došla grupa Arnauta i pozvala Čeda da priđe: „Dođi ovamo, gledaj me u oči!“ I kad je ovaj prišao, jedan Šiptar ispalio mu je dva metka u čelo. Mirko zapanjen pritrča: „Ubiste mi brata!“ „Ovo ti je brat? Dođi i ti ovamo!“ I njemu ispale dva metka u glavu. Jedan metak su Mirku u bolnici izvadili, a drugi mu je ostao u predjelu čela, jer je na nezgodnom mjestu zaglavljen, te ga još nosi. Potom su ubili Filipa i Rada.)
Uvili smo ih i u ćebad, donesenu iz Patrijaršije.
O mrtvačkim sanducima ne može se ovdje ni pomisliti.
Prenosimo ih na rukama bliže groblju, postavismo jednog pored drugog na odnekud pribavljeni sto i održasmo opijelo.
Opijelo snimaju TV ekipe stranih agencija.
Oko nas italijanski karabinjeri sa mašinkama na gotovs.
Opustjelo selo skamenjeno, planinski vijenci ćute.
Zamukle ptice, samo sa druge strane groblja, sa zgrada odjekuju pucnji…
Italijani nas požuruju. S pravom. Dobra smo meta za „ućkare-zulumćare“. Italijani su izveli iz sela Pavla Đukića i staricu majku njegovu Jevrosimu. Doznjemo od Italijana i ovo: u selu u svome domu ostao je sam Miloš Ćirković, šumar od svojih 38 godina, u ratu vodič srpskih specijalaca, koji je „odlično poznavao svako drvo, svaki krš“. Ostao da brani selo.
Doznajemo od Italijana i ovo: u selu u svome domu ostao je sam Miloš Ćirković, šumar od svojih 38 godina, u ratu vodič srpskih specijalaca, koji je „odlično poznavao svako drvo, svaki krš“.
Ostao da brani selo. Šaljem oca Radomira Nikčevića sa jednim mladićem iz kuće Stošića da ga pozdravi i zamoli u moje ime da pređe sa nama u Patrijaršiju. O. Radomir ga zatiče naoružanog i obučenog u vojničku uniformu.
Ne želi da je skine. Jedini srpski vojnik u uniformi na Kosovu i Metohiji poslije povlačenja juna 1999. O. Radomir mu prenosi pozdrav i poruku. Moli ga, kumi Bogom, ubjeđuje uporno da krene sa nama. Moli ga i mladi Stošić. A on će, nezemaljski odlučan i zemaljski opor:
„Ti ćuti, da te ne ubijem! Sram vas bilo, svi ste vi izdali!… Idite, ja ostajem!..“
Posljednji branič Crkve i naroda u ovom pogromu, spreman da pogine „za kralja i otačastvo“, priča nam o. Radomir, po povratku.
„Sva mu je kuća izrešetana. On zabarakadiran u mrtvom betenskom uglu prizemlja sa gomilom municije unaokolo. Riješen da brani svoj kućni prag do smrti. Zahvaljuje na brizi i pozdravu, ali odlučno odbija da napusti svoj dom, odrešito prekidajući svako dalje nagovaranje…
Potresen odlučnošću usamljenog ratnika, otac Radomir ga na rastanku blagosilja na posljednji podvig riječima:
„Dobar si dio izabrao, Miloše srca obilićevskoga! Bog te blagoslovio na dobar podvig, Miloše Ćirkoviću!“
Nekoliko dana kasnije čulo se da je oko 26., po nekima 20.juna, od šiptarskih zulumćara vjerovatno ranjen, savladan i ugrabljen Miloš Ćirković. Tvrde da je 22.juna trebalo da napuni 38 godina.
Posjetismo i njegovu kuću u Belom Polju. Nađosmo je spaljenu. Zjapi i dimi rupa od starog podruma. Noviji prednji dio kuće betonski građen stoji bez krova. Tamo gdje je bila kuhinja, nađosmo mecima, bombama i požarima potpuno neoštećenu slavsku ikonu Miloševu Svetog Alimpija Stolpnika, Sveto Pismo, nekoliko pordičnih slika i drugih predmeta, među kojima i guslarsku kasetu o smrti kosovskog viteza Jovana Milačića (policajac poginuo u selu Prekaze), kao i nekoliko video kaseta.
Iznad prednjeg ugla kuće u kome je bio zabarakadiran, na spratu nađosmo u ćošku – spaljeni kostur, još uvijek se dimio. Prva misao nam bješe da je Milošev. No, prevrnuvši ga štapom, vidjesmo po lobanji da se radi o spaljenoj ovci. Pobjegla, sirota, da se spase! Nađosmo i Milošev molitvenik, crkvene knjige. Sve ovo potvrdi da je zaista bio čovjek pobožan, kako su nam rekli…
Ispred kuće mnogo ispaljenih čaura. Od Miloša ni traga ni glasa.
Vele da je u svojoj junačkoj odbrani ubio više od 18 terorista koji su ga držali pod opsadom i jurišali na njega danonoćno. U kanalu ispred Miloševe kuće otac Miljko i Rade Pavlović, koji su mu odnosili hranu, izbrojali su dvanaest ubijenih arnautskih terorista, a pred školom su nađena dva zapaljena blindirana vozila koja su sa posadom izgorela.
Otkada su u njegovoj spavaćoj sobi dvojica Šiptara pokušala da ga usred noći likvidiraju, ali je od njegove puške jedan poginuo, dok je drugi utekao, Miloš, budući stalno pod oružjem i u uniformi, gotovo da više nije spavao.
Da neprijatelj nikada ne bi bio siguran gdje je, stalno je mijenjao mjesto i prelazio iz kuće u kuću napuštenog sela, nakrcanu oružjem i municijom odbjegle vojske…
Otac Miljko i Rade Pavlović odnosili su mu hranu, ostavljajući je čas u novoj, čas u staroj kući kako je Miloš čuvao položaj. Osmoga dana, šumar nije uzeo hranu… Pobjegao je u šumu? Ubijen, pa sklonjen? Vijest da se pojavio u Andrijevici, pokazala se netačna. Jedno je bilo sigurno: prije pogibije skupo je naplatio svoju junačku glavu….
Kažu da su braća, kada je autobus kojim su isporučeni i evakuisali posljednje Belopoljce stigao, pokušala da ga nagovore da pođe, ali uzalud. Miloš je podigao pušku i uzviknuo prijeteći:
„Vi idite, ja ostajem!…“ Njegovu slavsku ikonu i nađene stvari pohranismo u Patrijarhovom konaku, na spratu.
Odatle ih je kasnije uzeo neko od njegove rodbine, kako nam rekoše sestre monahinje…
+++
Dugometražni dokumentarni film „Vi iditem ja neću“, čiji je snimatelj, scenarista, montažer, kompozitor i režiser Hadži-Aleksandar Đurović, zasnovan je na knjizi „Ljetopis Novog Kosovskog Raspeća“ Mitropolita Amfilohija, koja nam otkriva neispričanu istinu o kosovsko-metohijskom stradanju Srpskog naroda, njegovog vjerskog i kulturnog nasleđa kroz cijelu istoriju, a posebno 1998. i 1999. godine, sa osvrtom na porodičnu dramu nestalog Miloša Ćirkovića iz Belog Bolja kod Peći.
U filmu su učestovali, Patrijarh Srpski Gospodin Irinej, Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, Episkop raško-prizrenski Teodosije, Episkop budimljansko-nikšićki Joanijkije, Episkop kruševački David, Igumanija Pećke patrijaršije mati Fevronija, protojerej-stavrofor Radomir Nikčević, protojerej-stavrofor Miljko Korićanin, protojerejerej Petar Cerović i Đurđina Ćirković.
U muzičkom dijeli filma učestovali su Svetlana Stević i guslar Boško Vujičić.
Producenti su Ljiljana Habjanović Đurović i Milovan Đurović. Film „Vi idite, ja neću“ je urađen 2015. godine u produkciji „Aleksandrija Filma“ iz Beograda.
Blagodarimo hadži Aleksandru Đuroviću, na audio snimku pjesme „Miloš Ćirković – novi Obilić“, autora Mitropolita Amfilohija, koju je uz gusle otpjevao srpski narodni guslar Boško Vujačić, koja je korišćena u filmu „Vi idite, Ja neću!“
Priredio: Aleksandar Vujović,
urednik Katihetskog programa Radio Svetigore
