Mitropolit

Mitropolit Amfilohije: Savremeno čovječanstvo liči na gadarinskog bjesomučenika

Ime: 04.11.2018 Mitropolit Orahovac; Opis: Mitropolit Amfilohije u Crkvi Svetog Đorđa u Orahovcu kod Perasta Tip: audio/mpeg

Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije služio je danas, 4. novembra sa sveštenstvom Liturgiju u Crkvi Svetog Đorđa u Orahovcu kod Perasta, u jednom od najstarijih hramova u Boki Kotorskoj.

Svoju arhipastirsku besjedu vladika Amfilohije je počeo molitvom sa Svete liturgije „Zapali u srcima našim Gospode svjetlost neprolazne Tvoje svjetlosti“. Pojasnio je da je Gospod stvorio čovjeka da bude zajedničar te svjetlosti vječne i neprolazne a kroz nju i preko nje da bude zajedničar živoga Boga:

„I čovjek ovdje na zemlji, kroz sve svoje nauke i znanja, čezne za tom svjetlošću. Ima i svijetlo čovjekovog uma, znanja, ali je to malo i prolazno, kao što je i čovjek prolazan. Samo  je ono dostojno čovjeka što je vječno, što je neprolazno jer je čovjek stvoren ne za prolaznost i ništavilo, nego za vječni i neprolazni život.“

Govoreći o današnjoj jevanđelskoj priči, Mitropolit Amfilohije je istakao da je tom Božanskom svjetlošću i silom, Gospod iscjelio i gadarinskog bjesomučenika i iz njega izagnao legion demona. Naglasio je da i demonska sila hoće zajednicu pa pošto nije mogla da ostane u čovjeku otišla je u krdo svinja. Dok je bjesomučenik odavao Hristu poštovanje zbog isceljenja, ostali Gadarinci su bili ljuti na Njega što su se demonizovane svinje bacile u jezero i zatražili od Gospoda da ide od njih:.

„I to što se dogodilo u Gadarinskoj zemlje, nažalost, to je nešto što se događa u svoj čovjekovoj istoriji do naših vremena. Umjesto  da ljudi prihvate Njega kao vječnu svjetlost i život, kao vječnu istinu, ljubav, kao Boga svoga i spasitelja, oni žale za zemaljskim stvarima, ništavnim i prolaznim, vezujući se za njih. Žale za krdom svinja i radije ostaju sa svinjama nego li sa Gospodom.“

Visokopreosvećeni je istakao da i savremeno čovječanstvo ponovo liči na onog gadarinskog bjesomučenika, jer se u njega uselio legion demona koji upravlja zemaljski narodima koji više brinu o svom zemaljskom prolaznom životu od onoga što je vječno i neprolazno:

„Sva savremena civilizacija, prvenstveno nekada hrišćanskih naroda, je u tom pravcu usmjerena. Pa evo i ovdje kod nas u Crnoj Gori a i šire, to je glavno usmjerenje onih koji upravljaju sudbinama ljudi naroda. Nije to dobro za nas, našu djecu,  budućnost. Ovdje kod nas, kao što vidite naši preci nijesu žrtvovali svoj život svinjskoj psihologiji i svinjskom mentalitetu nego su se žrtvovali za ono što je Božije, što je istinsko. Evo, ovaj hram na ovoj Božijoj stijeni sagrađen prije toliko vjekova je svjedočanstvo toga.“

Naglasio je da je ovdje svjetlost lica Božijega obasjavala pokoljenja čitava i pomolio se da Gospod i u našim srcima razgori oganj Božanske svjetlosti kako bi  svinjska psihologija koja polako preovladava sudbinom ovoga svijeta bila iscijeljena u našem vremenu.

„Neka bi legion demona koji se useljava ponovo u čovječanstvo, kao u gadaranskog bolesnika, odlazio iz ljudi i njihove savjesti, ljudskog uma i srca, da bi je Božja svjetlost obasjala sve ljude i sve zemaljske narode kao što je obasjavala i graditelje ovoga hrama i sve one koji su se kroz vjekove krštavali u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“

Nakon Svete Liturgije pohranjeni su zemni ostaci Mata Gopčevića, čije su kosti prenijete iz Argentine u rodni Orahovac.

Mitropolit je kazao da je i to jedno od Božijih, velikih Hristovih čuda, kojega se Mate udostojio da ga danas sahranimo u groblje njegovih predaka, da ga obasjava svjetlost lica Božjega i na ovom mjestu kao što je obasjavala i one koji su gradili ovaj sveti hram i koji su ugrađivali svoje kosti u svetinju.

„Evo Bog je blagoslovio i Mata Gopčevića da iz daleke Argentine dođe da ovdje gdje je zrno klicom zametnulo tu i plodom počine. I to je jedno od čuda koja se događaju u našim vremenima i sigurno jedno od svjedočanstava, djelo ili više dijela, da je Mata Gopčevića Bog udostojio poslije toliko vremena da se opet se vrati tamo gdje je rođen, da ovdje i plodom počine, zajedno sa Savom Krivokapićem. Zajedno su i otišli u Argentinu a Gospod ih udostojio da se zajedno i vrate.“

Prisutnima se obratio i Matov direktni potomak, Labud Božov Gopčević. On je kazao da je za ovaj današnji čin zahvalan najviše Njegovom visokopreoveštenstvu vladici Amfilohiju, rođaku svešteniku Momu Krivokapiću, Mišu Krivokapiću koji je kao predstavnik udruženja naših iseljenika u Argentini pomogao da se nađe njegovo počivalište.

Mato Gopčević je rođen 1880. godine u Orahovcu od oca Todora i majke Stane, kao peto djete u porodici. Poput mnogih Orahovčana 1915. našao je utočište u Argentini gdje su mu već bila dva brata. Umro je 1957. godine i poslije 103 godine nalazi svoj vječni mir pored svojih roditelja u rođenom Orahovcu.

Vesna Dević

Foto: Jovan Radović