Besjeda Mitropolita Amfilohija vjernom narodu ispred Cetinjskog manastira nakon njegovog uvođenja u tron cetinjskih mitropolita – 30 decembar 1990. ljeta Gospodnjeg:
Pozdravljam vas riječima velikog Njegoša: Sloboda nas je rodila, šta ima da se bojimo slobode?! Sloboda je rodila sve što je sveto i čestito na ovim prostorima – sloboda, i svetinja, i čistota, i čednost, i vjera. Vjera u neprolazno, ljudsko dostojanstvo. Ako istok sunce sv’jetlo rađa, ako biće vri u luče sjajne, ako zemlja priviđenje nije, duša ljudska jeste besamrtna, mi smo iskra u smrtnu prašinu, mi smo luča tamom obuzeta. Ta sveta luča neka se obnovi u duši svakog brata Crnogorca i svakog Srbina i svakog čovjeka, koji se rađa na ovoj zemlji. Evo mene, evo i vas, spremno je srce moje, kaže prorok. I moje srce je spremno da zajedno sa vama, obnavljam svoju dušu. Da zajedno sa vama obnavljam oskrnavljene oltare, da zajedno sa vama obnavljam onaj sveti, i najsvetiji, i najveličanstveniji, oltar i hram – dušu svakoga od nas, jer nema ničega svetijeg pod nebom i zemljom od ljudske duše i ljudskog bića. Vladika Rade je sveto dostojanstvo, prosvjedočeno mučeništvom njegovog strica, popeo na Lovćen, sjedinio svetost i mudrost, kao mjeru istinskog ljudskog dostojanstva. Pozivam i sebe i sve vas, da gredimo prema toj mjeri, koja je bezmjerna!
U to ime, ja blagosiljam svaki vaš dom, blagosiljam svako selo u Crnogorsko-primorskoj mitropoliji. Sjećam se ovog trenutka jer u tituli mitropolita crnogorsko-primorskih stoji i naziv skenderijiski i onih naših stradalnika, zaboravljenih od ljudi, ali od Boga nezaboravljenih, iz Vraka, Skadra i okoline, koji su decenijama stradali, ali daće Bog da i oni nađu svoju slobodu.
ŽIVJELI SVI NA MNOGAJA LJETA!
