“U ovome vremenu kada je Bog popustio novu nevolju na sve ljude i zemaljske narode, osjećamo kako je važno klanjati se Časnome krstu i Hristu raspetome na njemu. Popustio je i dopustio Gospod ovaj nesrećni virus koji gospodari danas svijetom radi nas ljudi, kako bi nas vratio sebi i jedne drugima. Popustio je Gospod ovo iskušenje ne da bi nas uništio i upropastio nego da bi nas povratio Sebi kao vječnom putu, istini i životu, Bogu koji je ljubav i da bi u nama rasplamasao oganj ljubavi”, poručio je danas Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije.
Vladika je danas, 22. marta, u Crkvi Svetog Đorđa i Sveta 42 Novomučenika momišićka u podgoričkom naselju Momišići, sa sveštenstvom služio Svetu arhijerejsku liturgiju povodom slave ovoga hrama.
U liturgijskoj propovijedi Visokopreosvećeni vladika Amfilohije je rekao da je ova treća nedjelja Velikoga i časnoga posta, kada proslavljamo Časni i životvorni krst Gospodnji, u sredini Svetoga posta, kao što je i Časni krst u sredini ljudske istorije i života kroz Hristovo raspeće i raspeće svih onih koji su Njemu ostali vjerni kroz vjekove i za Njega postradali.
Podsjetivši na tropar koji se ove nedjelje pjeva Spasi Bože ljudi tvoja i blagoslovi dostojanije Tvoje, vladika je kazao da se molimo Bogu da spasi narod svoj, prije svega kršten, ali i sve ljude i zemaljske narode:
Na ljubav prema Bogu i bližnjima Gospod je sagradio ljudski život, kazao je Mitropolit i objasnio da se Božija ljubav otkrila i otkriva ovom svijetu kroz tajnu Časnoga krsta jer je Gospod došao u ovaj svijet ne da Mu služe, nego da služi i život svoj položi za narod i ljude Svoje:
“Ta hristolika, krstolika i krstonosna ljubav Hristova, posvjedočena Njegovim stradanjem na Časnom krstu, ostvaruje se i prisutna je kroz svu ljudsku istoriju i u isto vrijeme ona je kroz Njega i preko Njega priziv svim ljudima i zemaljskim narodima na istinsku i pravu ljubav.”
Dodao je da kada Bog popusti stradanje na ljude onda se pokazuje da li su ljudi istinski i pravi jer u dobru je lako dobar biti, na muci se poznaju junaci. Po njegovim riječima i ovo iskušenje koje je Bog popustio na ovaj svijet u vidu epidemije je zbog toga da bismo shvatili da treba da nosimo Njegov krst, krst ljubavi prema Bogu i prema bližnjima. I kao što je Simon Kirinejac pomagao Hristu da nosi Krst na golgotu, tako su svi ljudi prizvani da budu Simoni Kirinejci da “nose i pomažu Hristu da nose krst Njegov i u isto vrijeme pomažu jedni drugima da nose krst i svoja bremana na zemlji”:
“Zato se poklanjamo Časnome krstu a proslavljamo Njegovo vaskrsenje. Jeste da je krst u srcu vasione, neba i zemlje, na golgoti, u srcu ljudske istorije, ali to nije krst beznađa, nego je krst sile Božije i vaskrsenja. To je krst pobjede dobra nad zlom, pobjede ljubavi nad mržnjom, pobjede Božanske sile nad demonskom silom, pobjede obraza Božijega u čovjeku nad bezobrazjem, pobjede Onoga koji je stvorio čovjeka po slici i prilici Svojoj”, besjedio je vladika Amfilohije.
Visokopreosvećeni je poručio da je u znaku krsta Gospodnjeg, ali i sili Njegovog vaskrsenja ovaj svijet sagrađen i utvrđen, i utvrđuje se kroz vjekove.
“To nam pokazuje i ova nedjelja poklonjenja Časnoga krsta, to nam pokazuje i ono što se događa sa nama u ove dane, što budi u nama tu tajnu Božije ljubavi”, naglasio je Mitropolit.
Istakao je da je Gospod u ovaj svijet došao iz ljubavi i žrtvovao Sebe za spasenje svijeta da bi nas naučio da treba da se žrtvujemo za istinu, pravdu, ljubav Božiju i da se žrtvujemo jedni za druge ovdje gdje se nalazimo i gdje nas je Bog prizvao:
“Neka bi Gospod Časnim krstom i silom Njegovom pobjedio i ove nevolje koje su snašle savremene ljude, a i nas ovdje, i osveštao i očistio svako mjesto od svakog virusa, prije svega od grijehova naših, unutaranjih virusa koji ugrožavaju čovjeka i njegovu dušu i biće, a onda i od spoljašnjih koji su plod tih unutaranjih virusa. Neka bi Gospod oslobodio i nas i ovu našu vlast od virusa bezbožnosti i virusa odricanja zakona i pravde Božije, pravdoljublja” , kazao je, između ostalog, Arhiepiskop cetinjski.
Ocijenio je da se virus zakonom bezakonim uselio u srca nekih od nas, te se pomolio da nas Bog iscjeli i od tog virusa, da bi kroz to iscjeljenje i našu uzajamnu ljubav, pomogao i nama i drugima da pobjedimo i ove viruse koji su napali gotovo cio svijet “da bi kroz sve to svjetlost Hristovoga lika i ljubavi, dobrote, mudrosti i pravde zasijala i u našim srcima i u srcima svih zemaljskih naroda”.
Na kraju Svete službe Božije Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije je blagosiljao i prerezao slavski kolač ističući da je spomen na Momišićke mučenike, koji su život svoj na ovom mjestu žrtvovali za Hrista, veliki događaj i blagoslov za ovaj grad:
“Nek bi Gospod molitvama Momišićkih mučenika, njihovim stradanjem i raspećem, učinio ne da stradamo zbog grijeha naših, nego za pravdu, istinu Njegovu. I neka bi oslobodio od svih grijehova sve ljude a savremenike naše od bezakonja.”
Konstatovao je da je bezakonje i bezakoni lažni zakon koji je donijet kod nas opasniji virus od ovog koronavirusa, jer on dođe i prođe, a bezakonje je ono što ugrožava svaki narod i njegovu budućnost dugoročno.
“Zato moleći se da nas Bog oslobodi od ovoga virusa koji je krenuo da gospodari savremenim svijetom, molimo se i da Bog oslobodi od virusa bezakonja naše glavare da oslobode i ovaj narod od toga virusa bezakonja, od nepravde, gonjenja Crkve Božije”, kazao je Mitropolit.
Izrazio je žaljenje što zbog opasnosti od širenja epidemije veliki broj vjernog naroda nije mogao da dođe na službu, ali je blagoslovio njih i njihove domove, kao i domaćina slave Obrada Popovića i svo bratsvo Popovića. Domaćinstvo slave za narednu godinu preuzeo je Mladen Dubak.
Za nesebičnu pomoć i djelatnu ljubav pokazanu u obnovi Crkve Svetog Đorđa i Svetih 42 Novomučenika momišićka u Podgorici, Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije uručio je arhipastirsku zahvalnicu koju je u ime svih dobrotvora i priložnika primio Zoran Marković.
Protojerej Nikola Pejović, paroh momišićki, zahvalio je Visokopreosvećenom Mitropolitu na ljubavi i brizi o ovoj svetinji koja nikada nije prestala od samoga početka:
“Glavni krivac što su ove mošti ugledale svjetlost dana i za njihov spomen, što ih danas cjelivamo i što su upisane u kalendar svetitelja, upravo je Visokopreosvećeni Mitropolit i zato je njegova ljubav i radost, njegova vjera i srce, uvijek sa ovom svetinjom i mi to osjećamo.”
Podsjetio je da je svake godine na ovaj dan, od kada su mošto otkrivene, naročito od 2004. godine, u momišićkoj crkvi bio veliki sabor, ali je, kako je kazao, zbog ovog nesrećnog virusa ove godine to izostalo:
“Trudimo se da koliko je do nas, kao što je blagoslov naših arhijereja Mitropolita Amfilohija i vladike Joanikija, čuvamo sebe, čuvamo jedni druge jer tako će nas i Bog sačuvati. Nažalost, imali smo ovih dana iskušenje da ljudi koji ne razumiju šta je Crkva, prekinu bogosluženja zarad zdravlja i ove situacije. Sigurni smo da to nije došlo ni iz kakve zle namjere već iz brige i želje da se sačuva zdravlje ljudi, ali mi to ne možemo da uradimo jer Crkva je bolnica”, kazao je o. Nikola.
Istakao je da Crkva ne može da se zatvori jer u njoj je glava onaj koji je Ljekar duša i tijela i da ne može da se prekine Liturgija koja je žila kucavica Crkve, projava Carstva nebeskoga, ispunjenje tijela Hristovoga:
“Ako nema Tijela i Krvi Hristove, ako nema Svete službe, naroda na toj službi, Crkva ne može da opstane i nema smisla. Zato uz veliki napor i dobru volju, zbog čega se zahvaljujemo policijskim službenicima koji su uslišili molbu i potrebu nas hrišćana, našli smo rešenje koje zadovoljava i ono što je duhovna potreba svih nas, a ujedno predstavlja i poštovanje i pridržavanje svih propisa nadležnih institucija kako bi se sačuvali od virusa.”
Osvrnuo se i na Zakon o slobodi vjeroispovjesti, kojim se planira oduzimanje crkvene imovine, podsjetivši i na imovinu koja je u ranijim periodima bezbožništva oduzeta od momišićke svetinje:
“Naši stariji mještani se sjećaju da je odavde pa sve dolje do puta bilo i zvalo se manastirsko imanje, a danas smo skučeni u ovih 200 kvadrata. I to je bilo malo da se otme od svetinje. Umjesto da se dogovorimo i da postoje ljudi kod kojih postoji želja da se se ispuni pravda Božija i ljudska, pa da se ovoj svetinji vrati ono što joj pripada i što je vjekovima pripadalo, što je mučeničkom krvlju zaliveno, mi smo se pred kraj godine suočili sa bezumnim činom i željom i pameću, koja još nikome nije pala na pamet, da od svetinja otima i ono malo što je ostalo. Nadamo se u Boga da će kao što je sačuvao spomen na ove divne mučenike, sačuvati i svetinju i povratiti razum i savjest onima koji su krenuli tim i takvim putem”, poručio je otac Nikola Pejović, starešina Crkve Svetog Đorđa i Sveta 42 Novomučenika momišićka u Momišićima.
Vesna Dević
