Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije sa sveštenstvom služio je na danas, 19. februara, u treću pripremnu nedjelju pred Vaskršnji post – Nedjelju mesopusnu, Svetu službu Božiju u Crkvi Svete Petke u Mahali – Zeta.
Na malom vhodu Mitropolit je, izvršavajući odluku Svetog arhijerejskog sinoda Srpske pravoslavne crkve, odlikovao visokim činom protojereja-stavrofora o. Zorana Đedovića, zetskog paroha, za njegovu revnost i istrajnost u služenju Gospodu, Crkvi Božijoj: “Neka ti ovo bude ne samo nagrada za tvoju dugogodišnju i vjernu službu, za tvoj trud dosadašnji, nego i podstrek, i sila Časnoga krsta, glavno oružje svešteničkoga čina, da te ukrijepi i rukovodi i dalje u ovoj Svetoj službi, u dobrom zdravlju i u svakom napretku, i u dobrim plodovama za tvoje sveštenosluženje. Neka Bog da svako dobro i svaku radost. Amin, Bože daj, na mnoga ljeta!”
Besjedeći po otpustu Visokopreosvećeni Mitropolit je podsjetio da se polako spremamo za Veliki i časni post prije Vaskrsenja Hristovog, koji je među višednevnim postovima najduži i traje sedam nedjelja, jer na takav način treba da se pripremimo, postom i molitvom, da očistimo svoje duše i svoja srca, da bismo bili što prijemčiviji za Božiju blagodat i milost, Božiju svjetlost, istinu i pravdu, da bismo se sjedinili sa Gospodom Hristom na praznik i da bismo ga što dostojnije proslavili. Vladika je ukazujući na strogost Časnog posta, naglasio da on najviše zahtijeva da se nikada ne uznosimo iznad svojih bližnjih i da ih ne vrijeđamo, ako pogriješimo da tražimo oproštaj i naročito napominje da treba da pomažemo one kojima je naša milost i pomoć potrebna.
Tumačeći današnje Jevanđelje koje govori o Strašnom sudu Božijem, Mitropolit je kazao da nam Gospod Isus Hristos otkriva kakav će on biti, kao i da je on već prisutan ovdje.
“Ako gladne nahranimo, žedne napojimo, bolesne posjetimo, one koji su u tamnici, koji su u poniženju posjetimo i pomognemo, ako učinimo dobro svome bližnjem na bilo koji način, kao da smo Njemu učinili i ne samo kao, nego On to potpuno izjednačava: ako njima učiniste i meni učiniste. Prema tome veoma je lako, oslanjajući se na tu riječ Božiju, izaći na Sud i pripremati se za Sud Božiji”, besjedio je Vladika.
Poučivši sabrane da paze svoje bližnje i da im pomažu kada je god potreba, a kada su u mogućnosti da im pomognu, pozvao ih je da odvoje svoje vrijeme i pažnju i pruže bližnjima svoju ljubav, dobrotu, utjehu.
“Prema tome, svi imamo mogućnosti za spasenje koliko god hoćemo. Svakoga dana, svakoga trenutka nam se nudi da učinimo dobro svojim bližnjima i o tome u toku ovoga Velikoga posta, koji dolazi, mnogo se govori”, kazao je Mitropolit i naglasio da iako se podrazumijeva da je ovaj post prije Vaskrsenja Hristovoga malo strožiji od ostalih postova, ipak se to prenaglašava u smislu hrane, šta ćemo jesti i piti, iako je i to važno, jer treba prije svega svoje tijelo rasteretiti od suvišnog jela, pića, suvišnih razgovora…
Po njegovim riječima treba rasteretiti i dušu i tijelo i usmeriti se na ono što je za dušu korisno, jer nije za dušu korisno pričanje bez mjere i smisla, jer ćemo odgovarati za svaku praznu riječ koju smo izgovarili:
“U riječi, ako je božanskom solju istinom i pravdom zasoljena, ima sila koja djeluje pozitivno i na onoga koji je izgovara i na onoga ko je sluša, a prazna riječ ona samo još veću prazninu stvara. I zato bi trebalo da se manemo ogovaranje i praznih priča i suvišne radoznalosti: šta je ko učinio, rekao, gdje je ko i šta pogriješio i tako dalje. To je vrlo često veliki dio našeg interesovanja, a prazno je i tupo i glupo, i nema nikakvoga smisla. Post prije Vaskrsenja Hristovog, kao i svaki post, nas poziva da tražimo pravi istinski smisao života, pravu sadržinu života, da se duhovno obogatimo, da ne jurimo samo za materijalnim stvarima, jer su one prolazne, propadljive i truležne. A ono što je Božije, što je duhovno, duševno bogatstvo, kada dušu svoju nahranimo, to je ono što ne propada i to je pravo istinsko bogatstvo.”
Poručivši da treba da se na takav način bogatimo Bogom, jer je bogat onaj koji je smjestio Boga u svoje srce i u svoju dušu, pozvao je da se na takav način pripremamo i za ovaj Veliki post, koji je na duhovnom planu već počeo. Crkva nas već dvije-tri nedelje stalno podsjeća na ovaj post, a ta mislena priprema, kuda su naše misli usmjerene, veoma je važna. Naime, ako su usmjerene ka dobru, kako je kazao Mitropolit, sigurno da će nam Bog dati i snage da činimo dobro, ako nijesu usmjerene na dobro onda mnogo gubimo.
“Svaka dobra misao je bogatstvo i ona stvara, svaka lijepa riječ je bogatstvo, i svako pozitivno osjećanje je pravo istinsko bogatstvo pa da se time bogatimo. Šta ima ljepše nego kad poklonimo nešto od srca bližnjemu svome, šta ima ljepše nego utješiti onoga kome utjeha treba, nahraniti gladnoga, odjenuti onoga kome nedostaje odjeća… Imamo svuda oko nas te prilike da pomognemo svojim bližnjima i da na takav način postimo post, da na takav način svjedočimo svoju vjeru, kao što reče Gospod: Ako vide ljudi da imate ljubavi među sobom, svi će poznati da ste moji učenici. Mi jesmo hrišćani i to treba i na djelu da pokažemo.”
Na kraju svog obraćanja Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije pozvao je vjerni narod da povodom praznika Svetoga Simeona Mirotočivoga, sledeće nedjelje, dođe u Podgoricu, na Svetu službu Božiju i svenarodnu litiju:
“Da blagoslovimo naš glavni grad, da se saberemo, da se objedinimo i podsjetimo na onu borbu koju smo imali kada je Crkva bila ugrožena i kada je bila stavljena van zakona, pa je Bog pogledao na svoj narod. I Bog i sveci su pomogli, pritekli u pomoć i objedinili naš narod, tako da je narod izvojevao jednu veliku pobjedu. Ne znam kako će to tumačiti ljudi i kako će to koristiti, ali to je bilo Božije djelo. Jeste da smo svi mi pomalo učestvovali, ali da ne bi Božije pomoći, i da ne priskočiše sveci Božiji, ne bi od toga ništa bilo.To bi propalo, kao što mnoge druge stvari propadaju, ali da se podsjetimo kad se u Boga pouzdamo i kad prizovemo svece Božije u pomoć, i kada se samo na Boga i na svece oslonimo, tu je onda sigurna i potpuno pomoć Božija.”
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
