Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je danas, 11. decembra, Svetu službu Božiju u manastiru Svetog Vasilija Ostroškog na Briskoj Gori kod Ulcinja, uz sasluženje arhimandrita. Benedikta (Jovanovića), protojereja-stavrofora Slobodana Zekovića, protojereja Siniše Smiljića, protosinđela Save (Vukajlovića), jereja Bratoljuba Radovića i jerođakona Gavrila (Đorđevića).
Nakon što je rukoproizveo u čin protosinđela jeromonaha Savu (Vukajlovića), sabranima se obratio Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije, ističući da će novi protosinđel ići na godinu dana u Ameriku, po pozivu Preosvećenog Vladike istočno-američkog Irineja da tamo služi u jednom manastiru.
„To je jedan dosta težak korak, otići u novu sredinu, u novu zemlju, ali najvažnije je da tamo posluži onako kako smo se Vladika Irinej i ja dogovorili, da služi godinu dana, da okuplja narod i da bude od koristi toj Eparhiji i našem srpskom narodu u Americi. Svuda treba dobrih sveštenoslužitelja i mi se nadamo da će nas u svemu opravdati, da nas neće obrukati i da ćemo dobiti pohvale za njegovu svetu službu u Americi. Neka bude na zdravlje i spasenje i na mnoga i blaga ljeta. Amin Bože daj!”
Tumačeći današnje Jevanđelje o čovjeku kome je bogato rodila njiva tako da će imati ljetine za više godina, a koji planira da sam uživa u tim dobrima i koga anđeo Gospodnji opominje da će te noći njegovu dušu uzeti Gospod, Vladika Joanikije je kazao da nas ta kratka priča uči da ako čovjek ne stekne nešto više i vrednije od zemaljskog, sve ono što smo stekli propašće zajedno sa nama, a mi odlazimo pred lice Božije bez ikakvih dobrih dijela.
„Ovaj čovek je dobio priliku, neočekivano, da učini mnoga dobra djela – to znači bogatiti se Bogom. Jedno od značenja bogatiti se Bogom, i to veoma brzo, je dijeliti bližnjima, a to znači ugađati Bogu, pokazati ljubav. Ta žrtva kada činimo dobro bližnjima svojim u ime Božje, Bogu je milija od mnogih drugih žrtava, jer Gospod je došao u ovaj svijet i samoga sebe prinio na žrtvu, radi nas i radi našega spasenja. Svoj život, svoju krv je prinio za nas, izlio svoju živonosnu krv na Krstu za naše spasenje, za naše iskupljenje, za obnovljenje naše prirode, za ispravljanje naše grešne prirode i naših namjera, ali i za obnovljenje našeg zajedništva i radi našega spasenja i života vječnoga.“
Dalje je pojasnio da je naša vjera takva da uvijek podstiče na ljubav i žrtvu, na praštanje i zajedništvo te da se tako možemo obogatiti Bogom:
„Naravno, bogatiti se Bogom to znači mnogo više od toga i podrazumijeva i da se molimo Bogu neprestano, da imamo Boga pred licem svojim stalno i svakoga časa. Da o Njemu razmišljamo, da Njemu ugađamo, da postimo postove.“
Objašnjavajući da se postom odričemo svoje samoživosti, loših navika, da se tako oslobađa naše tijelo, Mitropolit je istakao da je tjelesni post samo dobra priprema za duhovni post, a cilj posta je očišćenje i duše i tijela. Tijelo se čisti postom, i to strogim postom, a Crkva za one za koje to treba ublažava post.
„Međutim, onaj kome je Bog dao zdravlja, bilo bi dobro da posti malo strožije, biće i zdraviji i pametniji i bolji. Ali važno je da se naučimo da postimo ne samo tjelesni post nego i duhovni post. Da se uzdržavamo od zlih misli, zlopamćenja, zlih djela, od loših namjera i navika i mnogo toga drugoga. Da se ispravi naša misao, i naše namjere i osećanja da se preporode, oplemene i da na takav način svoje srce spremimo za stan Bogu živom.“
Gospod Isus Hristos došao je u ovaj svijet kao Bogomladenac Hristos – Sin Božiji postao je sin čovječiji. Gospod je primio ljudsku prirodu i rodio se, došao na ovaj svijet kao jedan od nas, ali On je Spasitelj svijeta i mi, kako je kazao, treba da se spremimo za taj veliki događaj.
„Što se bolje budemo spremili, to je veća mogućnost da se s Njime sjedinimo, da se oplemenimo, obnovimo Njegovim božanskim novinama, a čim se obnavlja naša duša, obnavlja se i naše zajedništvo. Pa smo dužni u vrijeme ovoga posta da se izmirimo i sa svojom savešću, koja nas stalno opominje ako griješimo, i sa svojim bližnjima i sa Bogom“, poučio je sabrane Vladika Jonikije i podsjetio na stari običaj da tražimo oproštaj jedni od drugih, da se izmirimo sa svima i u miru dočekamo najveći praznik da bi se Gospod, Car mira i vječnoga života, Car slave, uselio u naše duše i da bi smo dobili to bogatstvo o kome govori današnje Jevanđelje.
U nastavku besjede Mitropolit je pojasnio da bogati čovjek nije onaj koji je stekao mnoga zemaljska bogatstva jer su ona truležna i propadljiva, nego je bogat onaj koji je smjestio Boga u svoje srce i to je ono bogatstvo koje ne propada i koje je vječno.
“Kada je čovjeku duša gladna, džaba je svo bogatstvo ovoga svijeta, on se nasititi ne može, a onaj koji ima Boga dovoljno mu je i parče hljeba i on je sit i zadovoljan, srećan”, besjedio je Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije.
Podsjetivši da naš narod govori da je najveća razdaljina na ovome svijetu od čovjeka do nečovjeka, Vladika je objasnio da i grešnom čovjeku kada hoće da se pokaje i popravi, ne treba mnogo vremena da krene putem pravde Božje, samo ako to iskreno želi.
“On se vrlo brzo može preporoditi, jer je Bog blizu svakoga, blizu svačijega srca i kuca na vratima srca našega, da otvorimo svoju dušu i svoje srce, da nas On obasja svojom ljubavlju, da nas osnaži svojom energijom, svjetlošću i radošću, da ulije novi život u naša srca. Prema tome, svakome je otvorena mogućnost da se popravi, i najvećem grešniku”, kazao je Mitropolit, ukazujući na žitija pojednih svetih koja su pokazatelj da je i onima koji su griješili moguće da se poprave, da krenu putem Božjim i da se obogate Bogom, da Boga smjeste u svoje srce. A to je vječno i neoduzimljivo bogatstvo – bogatstvo duše, jer kad je čovjek bogat u duši svojoj ništa mu od ovoga svijeta ne fali, a kada je gladan i prazan u duši, sav svijet da mu daš opet mu je malo.
Po njegovim riječima iako je u suštini jasno šta treba da činimo, to ne činimo jer smo vezani našim slabostima i zato nam, naglasio je, trebaju postovi i molitve, da bismo se popravili i krenuli pravim Božjim putem:
“Neka bi ovaj veliki praznik koji dolazi, kome se unaprijed radujemo, sve nas oplemenio, da se tim povodom izmirimo i sa Bogom i sa svojom savješću i sa svojim bližnjima. Da se spremimo lijepo da dočekamo ovaj veliki praznik, da se obradujemo Božiću i da nas obraduje Bogomladenac Hristos, da unese u naše domove svoju božansku toplinu i svoj neoduzimljivi blagoslov i na sve nas izlije svoju božansku ljubav. Da obnovi i nas i naše zajedništvo, jer u zajedništvu je velika snaga i velika radost.”
Na kraju je poželio da Gospod da snage mati Olgi i sestrinstvu, da noseći krst Gospodnji obnove ovu svetinju na Briskoj gori i da obnove i svoje duše i vjeru u ovome kraju.
“Da se ovaj manastir, koji je lijepo zaživio, izgradi, a izgradiće se ako se svi zajedno sa našom igumanijom i vjernicima, koji ovdje budu dolazili, zajedno izgrađujemo duhovno. Tako se izgrađuje svetinja, kada se mi duhovno popravljamo i napredujemo, kada se duhovno izgrađujemo. Da se odrečemo svega onoga što razgrađuje i što unosi razdor, da se složimo i složno krenemo da gradimo i na slavu Božiju činimo sve što činimo. Daće Bog da se ubrzo ovdje podigne i manastirski konak, da imaju sestre gdje da žive i da se možemo svi sabrati zajedno pod krovom. Međutim, i ovo je dobro i blagosloveno. Neka Bog blagoslovi i naše sestre koje sve koji ovdje dođu obasjavaju svojom ljubavlju i gostoprimstvom”, zaključio je na kraju svog obraćanja Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
