Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije danas, 7. avgusta, kada naša crkva praznije uspenije Svete Ane, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Cetinjskom manastiru.
Sasluživali su sveštenik Dimitrij Moškin, sekretar Mitropolije kuzbaske, protojerej Nikola Perković iz Eparhije mileševske, sveštenomonaštvo manastira i sveštenstvo namjesništva cetinjskog, uz molitveno učešće vjernog naroda.
U arhipastirskoj besjedi, Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije se osvrnuo na današnju jevanđeljsku priču o Hristovom i Petrovom hodu po vodi, kada Sveti apostol Petar, vidjevši Gospoda kako hodi po vodi, kaže: Gospode, zapovijedi da i mi dođemo po vodi k tebi. I kada Gospod to dopusti, Petar hoda jedno vrijeme po vodi, a onda vidjeći talase počne da se davi i Gospod mu kaže: Malovjerni, zašto si posumnjao? Uze ga za ruku i spasi.
“Vidimo da Gospod ima moć nad stihijama ovoga svijeta i nad zakonima prirode, da se voda koja je možda najveća i najopasnija stihija, pokorava Gospodu i da pod Njegovim nogama pravi na čudesan način tvrdu stazu. Vidimo da i Petar, kao običan čovjek koji revnuje za Gospoda, jedno vrijeme može da hoda po vodi i njemu se voda pokorava, ali kad počne da sumnja, kad ga uhvati ta opasnost koja njegovo biće poražava sumnjom, on počne da se topi”, kazao je Mitropolit Joanikije i objasnio da je Gospod učinio Petra učesnikom ovog velikoga čuda, ojačavajući time ne samo njegovu vjeru nego i ostalih apostola.
Podsjetivši da je u Hristovo i u vrijeme apostola bilo tih čuda te da su ljudi bili u prilici tada, ali i kasnije kroz istoriju Crkve, da neprestano gledaju projavu sile i blagodati Božije, čovekoljublja Božjega, kako Gospod radi nas ljudi, radi našeg spasenja pobjeđuje zakone prirode, da bi nas na takav način privukao sebi, Vladika Joanikije je naglasio da je njih povremeno bilo i u Starom zavjetu, naravno mnogo manje.
“I tada je Gospod činio čudesa samo radi spasenja roda ljudskoga, ne radi toga da bi pokazivao svoju silu”, besjedio je i ukazao na veliko i preslavno čudo koje se dogodilo u Starom zavjetu, a koje nas polako uvodi u Novi zavjet – čudo koje je Gospod učinio na bezdjetnim roditeljima, koji decenijama nijesu imali djece poslije stupanje u brak, Sv. Joakimu i Ani, svetim Božiji pravednim ljudima.
Dalje je poučio sabrane da je bio posebni promisao što oni zadugo nijesu imali djece iako su trpjeli od jevrejskog naroda prigovore da su oni nešto pred Bogom zgriješili pa zato nemaju djece. Osvrnuo se na tadašnje prilike kada su bezdjetni supružnici bivali ponižavani, odbačeni, osuđivani… Sve to je bilo izuzetno teško trpjeti ovim Božiji ugodnicima Svetome Joakimu i Anu, ali u poodmaklim godinama, kada više nije vrijeme za rađanje, njima je Gospod na čudesan način dao potomstvo – Presvetu Djevu Bogorodicu.
“Rodili su Onu koja je donijela spasenje svijetu na prirodan način, ali ipak po dejstvu naročite Božije sile i Božije milosti, posebnoga blagoslova i izabranja. Jer tu se vidjelo da Gospod svojom milošću pobjeđuje zakone prirode i ona radost koji su dobili ti sveti, već ostareli roditelji, proširila se na cio svijet, jer Ona koja je rođena od prestarelih roditelja, po dejstvu Božije sile i Božije milosti, začela je na natprirodni način Gospoda i Spasitelja našega Isusa Hrista – silom Duha Svetoga. Gospod je u Njenoj prečistoj utrobi obrazovao tijelo Bogamladenca Hrista Spasitelja svijeta”, kazao je Mitropolit i dodao da je On ljudsku prirodu naslijedio, uzeo od Presvete Djeve Bogorodice, a Gospod je ustanovio preko Njegove ljudske prirode, preko Njegovog djela spasenja, nama i radost i spasenje i izbavljenje i život vječni.
Zaključujući da je svuda djelovao Božiji promisao, naglasio je da kao što je Presveta Djeva rodila na natprirodni način silom i dejstvom Duha Svetoga, tako se i hrišćani rađaju u vodi i Duhu kroz Sveto krštenje, na natprirodni način postaju hrišćani.
“Kao što je Hristos rođen silom Duha Svetoga, tako se i za svakoga hrišćanina može reći da je rođen od Duha, a naročito se to vidi po svetiteljima koji su postali duhonosci, koji su se obukli u silu sa visine. Koji su se obukli u blagodat Presvetoga Duha i oni sami nadilazi zakone prirode zato što se sjedinjuje sa Gospodom, koji je Gospodar neba i zemlje i čini neprestana čudesa”, rekao je Vladika Joanikije, podsjetivši na pojedine svetitelje koji su veliki čudotvorci: Sv. Nikolaja Mirlikijskog, Sv. Vasilija Ostroškog, Sv. Petra Cetinjskog…
Kako je kazao, mnogi ugodnici Božiji postaju izvor čudesa jer ih Gospod čini sasudima svoje blagodati, sasudima Duha Svetoga, ispunjuje ih svojom sila da mogu ići putem Gospodnjim, da mogu svjedočiti Hrista. Oni su zapravo produžetak Hristovoga života i Hristovoga djela ovdje na zemlji, i Gospod takve šalje povremeno u ovaj svijet. Takvi su bili Sveti pravednici Joakim i Ana, koje na svakom bogosluženju pominjemo na kraju otpusta. Sveti roditelji Presvete Bogorodice toliko su poštovani u Crkvi da ih uvijek kada proslavljamo Presvetu Bogorodicu pominjemo, a kada proslavljamo Njene svete roditelje proslavljamo i Nju i svaki praznik Njenih roditelja računa se kao i Njen praznik.
“Danas proslavljamo i praznik uspenija Svete Ane i običaj je kada govorimo o usnuću, o končini života bilo koga čovjeka, da pominjemo njegove vrline jer takva je končina svetih pravednika da zasijaju sve njegove vrline kroz njegovu svetu koničinu. I zato danas priliči da uznesemo pohvalu Svetoj Ani – majci Presvete Bogorodice – koja nam je rodila Onu preko koje nam dođe spasenje i radost cijelome svijetu – Gospoda i Spasitelja našega Isusa Hrista! Zato Svete Joakima i Anu zovemo bogoroditeljima, to je veličanstveni epitet koji njima pripada preko Presvete Majke Bogorodice i Prisnodjeve Marije”, poručio je Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Na kraju Svete službe Božije, Mitropolit Joanikije je kazao da smo danas imali veliku radost što su za pjevnicom pjevale dvije sestre Aleksandra i Nataša rodom od Vuletića sa Cetinja, koje su rasle u ovom manastiru i koje svuda svjedoče radost ove svetinje i njen blagoslov nose. Iskazao je i posebnu radost i blagodarnost što je u ovom sabranju učestvovao otac Dimitrije, ruski sveštenik iz Kemerovo, koji godinama dolazi na Cetinje. Izražavajući nadu da će nas uskoro posjetiti i Mitropolit kemerovski i prokovjevski g. Aristarh, koji je rado viđen gost u Crnoj Gori, Mitropolit Joanikije je podsjetio da je Cetinjska bogoslovija, koja se bratimila sa Kemerovskom bogoslovijom, uvijek bila vezana za Rusiju, jer je i nastala blagodareći ruskoj pomoći i većina njenih starih profesora su bili ruski đaci.
“Dobro nam došao, dragi oče Dimitrije, da nam uvijek dobro dolaziš, da nam donosiš radost i sreću i blagoslov”, rekao je u riječima dobrodošlice Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Sabranom blagočestivom narodu obratio se i o. Dimitrije Moškin. Čestitajući praznik, on je zablogodario na ljubavi i prenio pozdrave Mitropolita Aristarha, kao i poziv Visokopreosvećenom Mitropolitu Joanikiju da posjeti Mitropoliju kuzbasku.
Vesna Dević
Foto: Nikola Joksimović
