Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je danas, 6. marta, u Nedelju siropusnu, Svetu arhijerejsku liturgiju u Hramu Svetog Simeona Mirotočivog u Donjem Zagaraču. Mitropolitu su sasluživali: protojerej Željko Ćalić, protojerej Stanislav Tatić, jerej Zoran Jovićević, jerođakon Sionije (Zorić) i đakon Zarija Vuković, uz molitveno učešće vjernoga naroda.
Po zaamvonoj molitvi, Visokopreosvećeni Mitropolit je blagosiljao slavski kolač i koljivo, s obzirom da je hramovna slava ove svetinje pomjerena za nedjelju prije Časnoga posta.
Po otpustu vladika Joanikije se obratio vjernom narodu, tumačeći jednu od divnih pouka današnjeg Jevanđelja: Ne sabirajte sebi blaga na zemlji, gdje moljac i rđa kvari, i gdje lopovi potkopavaju i kradu; nego sabirajte sebi blaga na nebu, gdje ni moljac ni rđa ne kvari, i gdje lopovi ne potkopavaju i ne kradu. Jer gdje je blago vaše, onde će biti i srce vaše.
“Naravno razumijemo, sve što je na zemlji je prolazno i truležno, kratkog je vijeka i brzo se zaboravlja. Ali kako da sabiramo blago na nebu? To naravno ne znači da je Gospod Isus Hristos ovo označio u nekom prostornom smislu, jer nebo o kome govori izatkano je od istine Božije, od pravde i ljubavi Božije, od milosti, svjetlosti i to nebesko blago već ovdje u svojoj duši možemo da sabiramo, da se bogatimo nematerijalnim bogatstvima”, besjedio je vladika i pojasnio da su nam materijalna bogatstva potrebna za ovaj privremeni život, ali da ljudi često grabe da što više steknu i od lakomstva propadaju.
Dalje je poučio sabrane da treba da se bogatimo onim što je neprolazno i što je pravo istinsko bogatstvo, netruležno i nepropadljivo, a to je vjera, dobrota, ljubav, čestitost, požrtvovanje i sve ostale vrline u koje se oblače dobri hrišćani. Posebno je naglasio, gledajući ovaj veliki hram, da su se ljudi ovog kraja u ranijim vremenima držali riječi Hristove, da ne misle samo o zemaljskom nego da misle ponajviše o nebeskom i o spasenju svoje duše te da ovaj hram stoji na čvrstom temelju:
“Vidimo kako je pažljivo i sa kojom ljubavlju građen. Vidimo i to da su kasnije generacije imale drugačija shvatanja pa su svojim grobovima prepriječili put ovome hramu, i nije lijepo što su to radili. Ali to ovome hramu ne smeta ništa, smeta malo nama koji treba da preskačemo preko grobnica, ali ni to nije teško”, kazao je Mitropolit. Tražeći u tome i pozitivnu stranu, istakao je da su i u to vrijeme bogodstupništva, svjesno ili nesvjesno, svi htjeli da budu bliže hramu, tako da to ne smeta iako nije trebalo tako da bude: “Neće to da umanji veličinu ovoga hrama, nego kao što se oni načičkali sa grobovima tako i mi da se saberemo i u hram i na ovo groblje, i da poljubimo i hram i svaki grob, i da poljubimo jedni druge i da se saberemo. Time ćemo potvrditi svoju međusobnu ljubav i svoju vjeru i na takav način da se širi i utvrđuje naše zajedništvo i da se širi ljubav.”
Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije vjernom narodu je predstavio novoga sveštenika za ovu parohiju o. Zorana Jovićevića, koga je protojerej Predrag Šćepanović, arhijerejski namjesnik podgoričko-danilovgradski, uveo u dužnost.
“Hvala vam što ste uvažili naš predlog i rukopoložili najčestitijeg čovjeka kog sam ja upoznao za 30 godina koliko sam prisutan u crkvenom životu. On će svojom smirenošću i pojavom liječiti one nezacjeljene rane, koje od danas počinju da se zacjeljuju. Moramo da kažemo da je veliki doprinos zagaračkoj slozi i ljepoti bogosluženja dao i protojerej Ilija Zekanović, koji je služio ovdje od 2009. do 2021. godine. Hvala vam što ste rukopoložili Zorana Jovićevića, koji je iz Riječke nahije, iz Stare Crne Gore, a čija je majka, njegova ujčevina, iz Gornjeg Zagarača, a dovoljno je vidjeti samo Zdenku, Anđelu, Mariju, Milenu, njegovu porodicu jer se drvo po plodovima poznaje”, poručio je o. Predrag.
Dalje je poželio svom bratu i saslužitelju, da se u Zagaraču, u Bandićima, u Komanima, u Zagredi i u Markovini slavnoj popa Mila Jovovića, drži onih zavjetnih stihova zapisanih ispod nikšićkog Hrama Svetog Vasilija: Neka mlađi znaju i čitaju đe viteške kosti počivaju, harambaše od Hercegovine protopopa Mila od Markovine, čije ime ne umire dok na gusle traje dlaka i u srpstvu dokle bude dobrih ljudi i junaka!
Arhijerejski namjesnik podgoričko-danilovgradski o. Predrag je još jednom zablagodario Visokopreosvećenom Mitropolitu na ljubavi i blagoslovu: “Hvala vam što ste došli da nas blagoslovite, izmirite i podučite, hvala braći sveštenicima, hvala mati Justini i monahinjama iz manastira Ždrebaonik, hvala braći koja su došla iz Budve, tu je gospodin Bato Carević, predsjednik Opštine Budva.”
Na kraju se sabranima obratio i otac Zoran Jovićević, novi paroh zagaračko-zagredsko-bandićki i komanski: “Zahvaljujem Bogu živome, koji me je udostojio da budem sveštenoslužitelj Njegovog oltara i da služim Crkvi Njegovoj. Blagodarim Mitropolitu Joanikuju što je imao u povjerenja u mene i što je položio svoju sveštenu ruku na moju glavu i udostojio me sveštenog čina. Hvala o. Predragu za njegovu ljubav i povjerenje, hvala o. Draganu Mitroviću, koji me kao duhovni otac vodio kroz moj duhovni život decenijama, hvala o. Željku. Hvala mojoj porodici, posebno supruzi Zdenki, koji su uvijek bili uz mene. Kao sveštenik obećavam da ću širiti mir, ljubav i slogu, da će mi duše ljudske biti na prvom mjestu, a na prvom mjestu bogočovjek Hristos je Crkva Njegova i ljudske duše. Vrata moga doma za vas su otvorena uvijek.”
Zajedničarenje je nastavljeno uz trpezu ljubavi koju je pripremio domaćin Đorđije Vujović, a za sledeću godinu kumstvo je pruzelo bratstvo Šćepanovića.
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
