Mitropolit Joanikije u manastiru Dupilo

Mitropolit Joanikije bogoslužio u manastiru Dupilo; osveštao kapelu Svetih žena mironosica

Ime: 03. 05.2022-Mitropolit Joanikije-Dupilo; Opis: Mitropolit Joanikije bogoslužio u manastiru Dupilo Tip: audio/mpeg

Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je danas, 3. maja 2022. godine, Svetu službu Božiju u manastiru Svetih mironosica u selu Dupilo u Crmnici, uz sasluženje: arhimandrita Benedikta (Jovanovića), jeromonaha Vladislava (Cvetkovića), protojereja Jovana Plamenca, jeromonaha Nikona (Kokotovića), protojereja Slobodana Lukića, jeromonaha Evstatija (Ivanovića), jereja Krsta Plamenca i jerođakona Sionija (Zorića) i molitveno učešće vjernog naroda.

Na praznik Svetog našeg oca Nikolaja Srpskoga, u nastavku praznika Vaskrsenja Hristovoga, a u susret prazniku Svetih žena mironosica, Mitropolit crnogorsko-primorski je osveštao i kapelu posvećenu ženama mironosicama, ističući da ova mala, skromna kapela liči na vitlejemsku pećinu i na one molitvene peštere po Kapadokiji ili po Svetoj zemlji, po Sinaju. Posebno je naglasio da je ovo podsjećanje na vitlejemsku pećinu i na ostale svete peštere, gdje su Sveti Božiji ugodnici vršili svete službe, veoma važno zato što naša duhovnost nije od juče, niti počinje od nas, nego ima duboke korijene starozavjetne, novozavjetne, a sve se naravno temelji na Hristovom ovaploćenju i na  Njegovom djelu, naročito na Njegovome krstu, Njegovoj smrti živonosnoj i na Njegovom tridnevnom i preslavnom Vaskrsenju.

“Jer ono što se događalo u Starom zavjetu sa izabranim Božjim narodom, to je sve bila priprema za Hristov dolazak. Zato je taj narod bio i izabran, ne kao što su mnogi mislili iz tog naroda da oni imaju naročite povlastice nad drugim narodima, da njima vladaju i da im se drugi narodi pokoravaju, nego što su oni bili izabrani da pripreme put Gospodu koji dolazi da spase ovaj svijet, sve zemaljske narode. I vidimo da se Jevanđelje Hristovo proširilo na sve narode svijeta i naš pravoslavni srpski rod je davno primio hrišćanstvo i nakalemio se na tu svetu maslinu rodnu, kojoj je korijen Hristos i na njoj uzrastao”, besjedio je Mitropolit.

Podsjetivši da se često maslinovo drvo ili vinova loza pominju kao simbol Crkve, hrišćanstva, Visokopreosvećeni je kazao da kao što na jednoj maslini rađaju mnogi plodovi, kao i na lozi, tako i na tom korijenu, na tom čokotu Hristu se rađaju mnogi plodovi duhovnosti. Dalje je rekao da mi volimo da vidimo velike hramove Božije, gdje  može da stane po hiljadu ili više hiljada ljudi, gdje su službe uglavnom veličanstvene, što i priliči našoj vjeri, jer ima tu širinu, tu slavu i ljepotu, kojoj se klanjamo u velikoj zajednici, ali i ove male crkve imaju veliki značaj, neki naročiti smisao i toplinu.

“One nas podsjećaju da se malo udaljimo od svijeta, podsećaju nas da nije cio svijet toliko značajan koliko je značajno čovjekovo srce i da je najvažnije ući u srce čovjekovo, tamo je najveće bogatstvo i sve to spoljašnje ponekad dođe veoma suvišno. Važno je da zadobijemo ono što je glavno i ta spoljašnja tjeskoba nas upućuje na to, da nađemo unutrašnji prostor srca, da nađemo svoga unutrašnjega čovjeka. Tek smo tada našli pravi oslonac, tek smo tada našli sebe, ako osjetimo Hrista Gospoda u svome srcu, onda smo zadobili ne samo sebe nego smo zadobili cio svijet”, poručio je vladika Joanikije i dodao da imamo male crkve koje su zamenitije od velikih hramova. Kao primjer je naveo vitlejemsku pećinu, koja je skromna i nešto malo veća od ove kapelice, ali je veličanstvenija od bilo koga drugoga hrama velikoga, osim Hrama Hristovoga Vaskrsenja u Jerusalimu.

Na kraju svog arhipastirskog slova Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je zablagodario ocu Benediktu koji ulaže mnogo truda, na više strana daje sebe, pomolivši se da mu Bog da snage da sve to ponese, kao i njegovoj bratiji i sestrinstvu, mati Lukiji i mati Kikiliji:

“Neka ih Bog blagoslovi, neka im da snage da nose svoj krst i da se potrude u slavu Božiju pa će ih Bog izobilno nagraditi za sav njihov blagosloveni trud, i njih i sve one koji pomažu ovu svetu obitelj koja je u nastajanju. Mi još ne vidimo šta će biti od ove svete obitelji, ali možemo predosjetiti pošto je Bog izabrao ovo mjesto da se ovdje nastane podvižnice Hristove, blagoslovene monahinje, da će Bog neku naročitu blagodat izliti na ovo sveto mjesto. Svima na zdravlje i na spasenje! Neka bude srećno i blagosloveno krštenje Mladenu i Đini, i na zdravlje i na mnogaja ljeta!”

Vesna Dević
Foto: Željko Drašković