Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, služio je danas, na Duhovske zadušnice, Svetu arhijerejsku liturgiju u manastiru Kostrikovača.
Istakao je da se nalazimo na završetku velikih praznika vezanih za vaskrsenje Hristovo, te da praznik Silaska Svetog Duha na apostole, koga sutra proslavljamo, predstavlja ispunjenje Hristovog obećanja da će svojim apostolima poslati Duha Svetoga da im da blagodat i mudrost da propovijedaju Jevanđelje.
Visokopreosvećeni vladika osvrnuo se i na današnji pomen- zadušnice, kada se molimo za sve upokojene da ih Gospod primi u svoje naručje i da se sjedine s Njim, kako bi u sve vijekove slavili ime Božije.
„I mi se molimo da nas Bog osjeni blagodaću Presvetoga Duha, da ispuni naša usta hvalom Njegovom, ljubavlju Božijom srca naša i misli naše božanskom mudrošću i cijelo naše biće svojom dobrotom da oplemeni, da bismo živjeli kao istinski hrišćani.“
Mitropolit Joanikije potom je govorio o Svetom Ahiliju Lariskom i imendanu jeromonaha Ahilija, sabrata u manastiru Kostrikovača.
„Danas proslavljamo Ahilija iz vremena Novoga zavjeta i Prvog vaseljenskog sabora (koji je prevazišao onog antičkog Ahileja), kada je bila velika rasprava između pravoslavnih i jeretika na Prvom vaseljenskom saboru, i teško su sveti oci izlazili nakraj sa bezbožnim Arijem koji je bio inteligentan, ono što je govorio otac Justin, kao đavo-sušta inteligencija ali bez imalo dobrote i bez imalo ljubavi. Arije je bio podoban đavolu i teško je bilo izlaziti s njim nakraj, pa je u jednom momentu Sveti Ahilije rekao, ako je Hristos Gospod Sin Božiji, neka iz ovog kamena (uzeo je kamen u ruke), potekne sveto miro i poteklo je sveto miro. Takva je bila njegova vjera.
Vidjeli smo da su Stari Grci veoma cijenili podvig. I u hrišćanstvu se cijeni podvig, ali podvig vjere, podvig žrtve za Hrista, za svetu vjeru pravoslavnu, za Crkvu Božiju, za narod Božiji. Onaj podvig koji je oblagodaćen i prosvijetljen silom Duha Svetoga koji je u slavu Božiju, a ne u slavu ljudsku. Toga Svetoga Ahilija, koji je bio episkop u Larisi mi proslavljamo. Kasnije su njegove mošti donesene na Prespansko jezero, negdje u vrijeme Svetoga kralja Jovana Vladimira i Crkva Svetog Ahilija u Arilju posvećena je tome svetitelju.
Mi smo zbog tog velikog predanja, tog Božijeg ugodnika, koji je nekako malo skriven, ali je istovremeno i veličanstven, dali ime ovom monahu ovdje- sada jeromonahu, našem sabratu Ahiliju.
Neka bi dao Bog da on ide stopama svoga nebeskoga zaštitnika, Svetoga Ahilija Lariskoga.“
Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, na kraju je zablagodario svima koji su učestvovali u obnovi ove svetinje i prizvao Božiji blagoslov na bratiju manastira i sve sabrane kako bi imali snage da nose svoj krst u slavu Božiju.
Lana Ostojić
Fotografije: Željko Drašković
Album sa fotografijama
