U molitvenom prisustvu Njegovog visokopreosveštenstva Mitropolita crnogorsko-primorskog g. Joanikija sinoć, četvrtog dana Časnog posta, Veliko povečerje sa Pokajnim kanonom Svetog Andreja Kritskog u Cetinjskom manstiru služio je prezviter Aleksandar Lekić.
Nakon bogosluženja Mitropolit Joanikije je besjedio o značaju čitanja Psaltira, o tome kako su se ljudi u drevnim vremenima molili Bogu, podsjećajući na razna svjedočanstva, među kojima je i svjedočanstvo Svetog apostola Pavla, da su se ljudi obraćali Bogu psalmima, pjesmama i himnama duhovnim.
“Bilo je neizostavno čitanje Psaltira, kao glavni vid molitve, a u Psaltiru, koji je prevashodno molitva, imamo i slavljenje Boga, zato su se psalmi pjevali. Sveti Vasilije Veliki goviri o tome da se kroz pojanje psalama oplemenjuje naše unutrašnje biće i osjećanje, volja i misao, i osposobljava se da primi Božanske istine. Da pocrpi Božanske istine koje su sakrivene u Psaltiru, u dubinama psalama, u dubinama te misli i osjećanja da dokučimo nekako preko pojanja, da lakše primimo, i zato je pojanje važno Crkvi”, besjedio je Mitropolit Jonikije.
Dalje je podsjetio da u psalmima imamo i pouke, svjedočanstva vjere, jedno ogromno iskustvo duhovno, životno, te da čovjek skoro ne može zamisliti ni jednu situaciju u ovome zemaljskom životu a da ona nije na savršen način naznačena u psalmima.
“Ima jedan stih u psalmima koji pjevamo na svakoj večernji: Gdje se utvrdi milost tvoja na nas i istina tvoja traje dovijeka. Tu su dakle milost i istina zajedno. U nekom drugom psalmu pjeva se milost i istina sretoše se, pravda i mir poljubiše se. Ono što je skoro nama nedostižno da zamislimo da istina i milost budu zajedno, da se pravda i mir poljube, da osjećamo tu harmoniju, potpunu ravnotežu tih vrijednosti u našem životu”, kazao je vladika Joanikije, ističući da je to obično sve nekako u neskladu, jer kad govorimo o milosti onda zaboravljamo na istinu, a kad govorimo o istini onda zaboravljamo na milost.
Razlog svemu tome je nesavršenost ljudi, a onaj ko je to sve spojio u svojoj ličnosti i sjedinio i usavršio, to je Gospod Isus Hristos, naš Spasitelj.
“Psaltir ukupno gledano pjeva o Hristu, o Spasitelju, a ono što je nama ljudima u ovom životu najpotrebnije je i milost i istina. Kako bismo opstali bez Božije milosti mi ovakvi kakvi smo, nesavršeni, jadni, bijedni i nemoćni, ali je tu Božija milost koja ukrepljuje našu nemoć i daje nam snage pa od nemoćnih postajemo moćni”, poručio je Visokopreosvećeni i ukazao da ne možemo da zamislimo ovaj život, niti on ima kvalitet bez Božije milosti. Po njegovim riječima isto tako bez Božije istine ovaj život niti bi imao smisla, niti bi imao pravca, niti kvaliteta.
Posebno je naglasio da je čovjeku, bogolikom biću, potrebna istina, jer ona ga izgrađuje i on čezne za njom: “Ona ga uspravlja, ona ga osnažuje, ohrabruje, čini ga dostojnim i ovoga svijeta i Boga i vječnosti, jer je Božija istina živonosna i nepromjenjiva, ona traje dovijeka. I milost Božija traje dovijeka, ali se to ovdje ne ističe u prvi plan jer ona snishodi našim slabostima i podiže nas i stalno krijepi.”
Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je naglasio da kako god mi živjeli, Božija istina traje i djeluje u zavisnosti kako ćemo se mi prema njoj odnositi. Odnosno najvažnije je da li ćemo mi u svome životu spojiti milost i istinu, pravdu i mir, da li ćemo mi ono što je Hristos sjedinio u svojoj ličnosti, uspjeti isto da učinimo, makar do neke mjere.
“To je čovjeku nemoguće samom po sebi, ali kad je sa Gospodom on to što je Božije prima, i u svojoj ličnosti sjedinuje i milost i istinu, i to je pravi čovjek. Kad to objedinimo u svojoj ličnosti onda ćemo biti pravi i puni ljudi. Da govorimo i svjedočimo Božiju istinu, ali da imamo i milosti i razumijevanja prema ljudima, kada se sretnemo sa ljudskim slabostima da se ne sablaznimo, da ne osudimo i da pokažemo uvijek milost i razumijevanje”, poučio je sabrane Mitropolit, zaključujući da nas to čini pravim ljudima i pravim hrišćanima.
U Svetom pismu, jevanđeljima, Psaltiru, imamo nauku života samo ako znamo da kako valja učimo iz svetih knjiga, a to je nauka koju nećemo naći u drugim knjigama i duhovno iskustvo koje nema nijedna nauka.
“To svjedoče sveti Božiji ljudi koji su vrlo često bili malog obrazovanja, ali su se molili Bogu, čitali Sveto pismo i dostigli Božiju mudrost i vrline i savršenstvo duhovno”, istakao je vladika, dodavši da danas ljudi više skupljaju inoformacije nego znanja. To interesovanje za sitnice često, kako je ocijenio, opustoši dušu i isprazni je i ponizi, na neki način.
“Za čovjeka nijesu sitnice, on je stvoren za vječnost, za Božiju milost i istinu, da ih sjedini u svojoj duši, a tu je zapravo i dodir Božije vječnosti”, poručio je na kraju svog obraćanja u Cetinjskom manastiru Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Vesna Dević / Olivera Balaban
