Njegovo Visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski gospodin Joanikije služio je danas sa sveštenstvom, na praznik Svetog sveštenomučenika Atinogena u Cetinjskom manastiru, pomen postradalim junacima Vučedolske bitke.
U besjedi po odsluženom pomenu, Mitropolit Joanikije je rekao da je slavnu bitku na Vučjem dolu, koja se vodila za oslobođenje Hercegovine od petovjekovnog turskog ropstva, predvodio knjaz Nikola, te naglasio da je Božija volja bila da crnogorsko-hercegovačka vojska predvođena knjazom Nikolom pobijedi daleko brojniju i spremniju tursku vojsku.
”Bog je dao čestitome knezu, koji je lično predvodio svoju vojsku, da izvojuje slavnu i veliku pobjedu na Vučjem dolu. Prosto je nevjerovatno kad uporedimo podatke ratnih rezultata s jedne i s druge strane, kako je mala crnogorsko-hercegovačka vojska, nedovoljno opremljena, nedovoljno obučena, mogla dočekati ali još više kako je mogla pobijediti veliku tursku silu koju su predvodile trojica paša i kako je izvojevala ta naša vojska tako veliku i slavnu pobjedu.”
Mitropolit Joanikije je istakao hrabrost, junaštvo i zajedništvo crnogorsko-hercegovačke vojske u bici na Vučjem dolu i poučio da se proslava Vučedolske bitke u našoj Crkvi i narodu uvijek vezivala za Praznik Svetog sveštenomučenika Atinogena.
”Zaista veličanstvena pobjeda, ali tu nije odlučivala samo hrabrost koja nije bila sporna, nego ponajviše Božija milost. Ta Božija milost izlila se na junake ne samo zbog njihove hrabrosti, nego i zbog njihove jednodušnosti, zbog njihove spremnosti na žrtvu, zbog njihove spremnosti da se bore za slobodu do smrti. Nije bilo podjele među njima kao što ih danas ima. To je bio jedan narod, jedan jezik, jedna vjera, jedno isto opredjeljenje – za slobodu, za otadžbinu. Očigledno da se Božija milost izlila molitvama Svetoga sveštenomučenika Atinogena i zato proslavu Vučedolske bitke, uvijek smo vezivali za sveca, ne za datum.”
Mitropolit je podsjetio i na to da je knjaz Nikola sagradio Saborni hram Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću za pokoj duša svih junaka koji su izginuli na hercegovačkom ratištu.
On je kazao da je knjaz Nikola sa svojom vojskom oslobodio veliki dio Hercegovine i proširio Crnu Goru, te da je njegov dalji pohod za oslobođenje i ostatka Hercegovine od turskog ropstva zaustavila Austrougarska, rekavši da ako nastavi dalje od Nevesinja, gdje je bio stigao, da će osim sa turskom vojskom, imati problem i sa austrougarskom vojskom.
Mitropolit je dodao da je najviše radosti i slavlja zbog pobjede crnogorske vojske na Vučjem dolu bilo na Cetinju.
”Na Cetinju se najviše i slavilo. Govorilo se da je pobjeda na Vučjem dolu lijek naših kosovskih rana. Svaka bitka, svaka pobjeda i svako junaštvo naših predaka tumačili su se baš u svijetlu kosovskoga zavjeta i kosovskoga opredjeljenja. To je tako bilo i mi želimo da sačuvamo pamćenje i tradiciju. Nećemo da je brišemo”, rekao je Mitropolit Joanikije.
On je na kraju poručio da sjećajući se danas ove velike bitke i svih junaka koji su život dali za oslobođenje Hercegovine od Turaka, sjećamo se posebno i knjaza Nikole, zato što je ovo bitka koju je on lično predvodio i ova bitka je jedan od njegovih najvećih uspjeha, ali, dodao je Mitropolit, mi danas ističemo i sjećamo se i pobožnosti knjaza Nikole, koji je ” kada je vidio da mu je Bog dao pobjedu i kada je nagrnula turska vojska da bježi put Bileće sa Vučjega dola, on je samo zablagodario Bogu: ’Slava ti Bože i Sveti Vasilije Ostroški!‘”
Bitka na Vučijem dolu, u kojoj su Crnogorci i Hercegovci potpuno porazili tursku vojsku, jedna je od presudnih u oslobađanju Hercegovine i Crne Gore od turske vlasti i jedna od najvećih bitaka u srpskoj istoriji. Odvila se 1876. godine.
O. B.
