Kosovska žrtva, koja je ugrađena u temelje srpske istorije, ostala je glavna tema srpske novozavjetne misli, književnosti i umjetnosti, te je zato kosovski zavjet temelj slobode i stvaranja srpskog naroda, rekao je izabrani mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije u vidovdanskoj besedi na Gazimestanu.
Mitropolit se obratio neposredno nakon parastosa Kosovskim junacima koji je služio zajedno sa patrijarhom, vladikom Teodosijem i drugim arhijerejima.
Besjeda Mitropolita Joanikija integralno:
Srpski narod je davno primio hrišćanstvo, a Sveti Sava je srpski narod sabrao oko Hrista, priveo ga Hristu, objedinio ga u zajednici Duha Svetoga, posvetio ga, a u vrijeme Svetoga kneza Lazara kosovskoga, srpski narod zajedno sa svojim knezom na čelu, uzišao je na Hristovu Golgotu, da posvjedoči svoju vjeru i da položi zavjet, braneći svoje ognjište, braneći svoje svetinje, braneći čast i obraz i ljepotu svoje otadžbine, koju je bio ukrasio u doba Nemanjića velikim svetinjama. Braneći od tuđina koji je došao iz Azije, ovo parče zemlje i neba koje je Bog dao, i tada se zavjetovao Hristu i svojoj vjeri i svojoj Crkvi, i prolio krv svoju za slobodu, za odbranu otadžbine. I to jeste bila jedna velika pobjeda. Mnogo značajnija od onih pobjeda koje se donose na bojnom polju i kada jedan narod oružjem pobjedi drugi narod. Mi smo na Kosovu tu bitku, govorilo se da nije ona izgubljena, ali mi smo tu dobili veliku ranu. I govori se da smo izgubili na Kosovu sa jedne strane, ali smo odnijeli moralnu pobjedu i uspeli se na visinu sa Hristom na Njegovu Golgotu, a Gospod nas je osnažio silom Svoga Časnoga Krsta i Svoje žrtve i primio krv kosovskih junaka i posvetio je, jer je ta krv izlivena za Hrista i pomješana sa Hristovom golgotskom krvlju. I tu je položen kosovski zavjet i tu je bilo naše svenarodno opredeljenje za Carstvo Nebesko. A to ne znači za nešto imaginarno i nepostojeće, nego to znači da smo se opredijelili za ono carstvo iz kojeg nas obasjava Božija sjetlost, i koje daje smisao našem životu i stvaranju. Pa se tako dogodilo da je kosovska žrtva koja je ugrađena u temelje srpske istorije ostala glavna tema i naše misli zavjetne, i naše književnosti, i umjetnosti. Tako da je ovaj zavjet za Carstvo Nebesko zavjet slobode i stvaranja i objedinjavanja.
Evo nas danas ovdje sabrani. Vidimo naš lijepi srpski rod, našu lijepi omladinu ovdje. Ali znamo da je cijeli srpski narod danas sa svojom Crkvom, sa svojim patrijarhom, sa svojim vladikom raško-prizrenskim, sa omladinom našom na Gazimestanu duhovno prisutan ma gdje živjeli i ma gdje se nalazili danas. I kosovska žrtva je i dan danas izvor našega nadahnuća, izvor vode žive, izvor Duha Svetoga. Jer nas Gospod miluje zbog Svetoga kneza Lazara i kosovskih junaka, i zbog svih onih koji su njihovim putem išli i njima sledovali i živote svoje polagali i glave davali za svoju vjeru i za svoju otadžbinu, od tada pa do dana današnjega. A to je veliko mnoštvo Božijh ugodnika i srpskih mučenika, od Kosova pa sve do Jasenovca i do Košara.
Svako od nas ovdje danas, sabranih u zajednici Duha Svetoga i u zajednici sjećanja, mi iznova obnavljamo Kosovski zavjet, i iznova se zavjetujemo carstvu nebeskome kao i sveti knez Lazar. ,,Zemaljsko je za malena carstvo, a nebesko za uvijek i dovijeka.” A to je ono carstvo koje nas opredjeljuje i koje nam daje snage da idemo, da nosimo svoj krst i da živimo ka hrišćani. Da živimo i da širimo ljubav i zajedništvo. Prvo u našoj kući da se ne dijelimo, da se mirimo, jer nas žrtva Svetoga kosovskoga kneza Lazara i svih koji za njime išli i stradali, od Kosova pa do današnjega dana, obavezuje da se mirimo, da prevazilazimo svoje nesporazume. Da se objedinimo, da nađemo snage da idemo dalje, a vidjeli smo da je naša snaga u jedinstvu, a ne u svađama i u razdoru, ne dao Bog.
Danas je naš svjatjejši patrijarh rekao mnogo lijepih riječi, ali jedna je posebno nekako zapamćena, čini mi se danas: – Ma gdje išli i gdje god se nalazili, kada dođemo na Kosovo, svako od nas osjeća, ma gdje se rodio, kad dođe na Kosovo da je došao u svoj dom, na svoje rođeno ognjište. A to nije osjećanje ni mržnje, ni pakosti, niti osvjete, niti bilo čega drugoga, nego osjećanje ljubavi i plemenitosti. Kada uđemo u Gračanicu, Pećku patrijaršiju i Visoke Dečane, obasjava nas večno carstvo kojem se zavjetovao Sveti knez Lazar, a to je Hristovo Carstvo, koje je unutra, i u nama i u našim svetinjama. Neka ovaj veliki, divni današnji sabor i u Gračanici i na Gazimestanu, na Kosovu i Metohiji, na osvještanoj srpskoj zemlji, bude svima blagosloven. Da svi vi koji ste danas ovdje došli da se nadahnete, da se napijete svježe vode, to je Božija milost i Božija blagodat i neka vas ona ukrijepi da nosite blagoslov i Kosovo i Metohiju, svetu našu srpsku zemlju i naš raspeti srpski narod u svojim srcima. I da se uvijek vraćate Kosovu i svome narodu, svome ognjištu, da budemo zajedno sa našim raspetim narodom na Kosovu i Metohiji. Da mi imamo osjećaj kada se vraćamo Kosovu i Metohiji, da dobijamo zapravo veliki blagoslov. Iako kažemo da pomažemo naš raspeti narod na Kosovu i Metohiji, više naš raspeti narod pomaže nama koji dolazimo ovdje i koji dobijamo blagoslov i od svetinja i od naroda koji nosi svoj krst i istrajava vjerno i odano, čuvajući zavjet Svetog kneza Lazara na Kosovu i Metohiji.
Neka vas Božiji blagoslov prati i neka vas osnaže žrtve Kosova i Metohije, da nosite ljubav i blagoslov svojim domovima i svuda gdje se budete kretali. Amin, Bože daj! Srećan vam praznik, na mnogaja ljeta i još mnogo Vidovdana, daće Bog.
