Njihova visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije i Mitropolit prespansko-pelagonijski g. Petar iz Makedonske pravoslavne crkve – Ohridske arhiepiskopije danas, 7. juna 2026. godine, u Nedjelju Svih svetih, na praznik Trećeg obretenja glave Svetog Jovana Krstitelja, Svete Stefanide Skadarske i Bitoljske, u Manastiru Svetog Jovana Krstitelja u mjestu Slepče kod Bitolja, služili su Svetu liturgiju, uz sasluženje Preosvećenog Episkopa heraklejskog g. Klimenta i sveštenstva, u molitvenom prisustvu vjernog naroda.
Domaćin, Mitropolit Petar je dragom gostu uputio riječi dobrodošlice, naglasivši da je Mitropolit Joanikije njegov prijatelj još od mladosti te da ga njegovo prisustvo i učešće u Svetoj liturgiji, i pričešće jednom čašom, čini veoma radosnim jer po riječima Svetog Klimenta najveća, najjača, najznačajnija je molitva zajednice, kao što kaže Hristos Spasitelj: Gdje su dvoje ili troje sabrani u ime Moje, tamo sam i Ja među Njima“.
„Pa ima li veće radosti od te, kada sve ovo činimo u zajednici, zajedničarenju sa našom braćom, sa Njegovim visokopreosveštenstvom Arhiepiskopom cetinjskim Mitropolitom crnogorsko-primorskim g. Joanikijem?! Dobrodošli i osećajte se kao svoj među svojima“, kazao je Mitropolit prespansko-pelagonijski g. Petar.
Na pozivu, ljubavi i gostoprimstvu Vladici Petru je zablagodario Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, istakvši veliku radost što je imao priliku da se danas u ovoj svetinji zajedno Bogu mole, da saslužuje na ovoj Svetoj službi, a na trostruki praznik: Svih svetih, Treće obratenje glave Svetoga Jovana i novoprosijavše Svete Stefanide Skadarske i Bitoljske.
„Mi smo u našoj svetoj vjeri jedno, u ljubavi Božjoj, u molitvi, ali smo i u duhovnom i u kulturnom pogledu jedno. Jedan narod, novi Izrailj Božji, jedna i nedjeljiva Crkva Božja. Svi sa svojim posebnim osobinama, sa svojim posebnim jezicima, običajima, ali u duhu i u osjećanju, i u misliju u našoj svetoj vjeri, jedno u Hristu Isusu Gospodu našem. To jedinstvo je kroz vjekove potvrđivano od Svete braće Kirila i Metodija i njihovih učenika Klimenta i Nauma, pa sve do dana današnjega. Evo do Svete Stefanide Skadarske i Bitoljske koja nas povezuje. Povezuje i nas u Crnoj Gori, jer je ona dolazila često u ostrošku svetinju da se pokloni moštima Svetoga Vasilija Ostroškoga, da čuje riječi velikog podvižnika 20. vijeka, Prepodobnog Simeona Dajbabskoga. Treba i to istaći da je ona sigurno, u tom pogledu, bila njegov sledbenik, ali i Svetoga vladike Nikolaja i čovjeka svetog života Viktora, episkopa skadarskog, koji je bio izbjegao zajedno sa narodom u Metohiju.“
Podsjetio je Vladika Joanikije da je dio života Svete Stefanide vezan i za manastir Dečane, a da je Bog tako promislio i odredio da svoju končinu ona dočeka u ovom kraju, upravo u ovoj Eparhiji.
Iako je vremenska razlika između Svetoga Jovana Krstitelja i Svete prepodobnomučenice Stefanide velika, reklo bi se da je ona bila njegova učenica, da je slijedila riječ Svetoga Jovana: Pokajte se, jer se približilo Carstvo nebesko. Ona je sav svoj život provela u strahu Božjem, u molitvi, postu, pokajanju i smirenju i reklo bi se dostigla je anđelski život i stekla mnoge vrline.
„Očigledno da je Gospod nju odabrao da primi i vijenac mučeništva, kao i Sveti Jovan Krstitelj, pa se udostojila da i mučenički postrada za svetu vjeru pravoslavnu, skoro na isti način kao i Sveti Jovan Krstitelj. Zbog jedne, reklo bi se, bezazlene stvari kao što je Sveti Jovan Krstitelj zbog pravde Božje dao svoju glavu, kada je izobličavao bezbožnoga cara Iroda nasilnika, tako je ona samo zbog toga da ne ugasi svoje kandilo po naredbi okupatorskih vlasti, dala svoju glavu i zapravo potvrdila da je cio život za vjeru živjela, za Hrista Gospoda. I kao što je to kandilo gorjelo pred njenim očima, tako je ono duhovno kandilo božansko, božanska svjetlost očigledno sijala u njezinoj duši u sve dane života njezinoga, naročito prilikom njene blažene končine, prilikom njenog mučeništva“, kazao je Visokopreosvećeni Arhiepiskop cetinjski.
Ukazujući na veliko duhovno bogatstvo koje je ona ostavila, naglasio je da je izuzetno dragocjeno što je ona, ako gledamo putanju njezinoga života, povezala i Crnu Goru i Albaniju i Kosovo i Metohiju i bratsku zemlju Makedoniju.
„I evo, mi imamo tu priliku da se molimo danas pred njenim svetim moštima, blagodareći vašoj ljubavi, Vaše visokopreosveštenstvo, vašoj dobroti. I sjećamo se kada ste došli po prvi put da zajednički služimo poslije izmirenja između Srpske pravoslavne crkve i Makedonske pravoslavne crkve. To je naša velika radost. Znamo da ste vi u tom pogledu dali veliki doprinos i mi smo sa svoje strane to željeli i očekivali. I slava Bogu, to se i dogodilo, što je najprirodnije i najnormalnije da se možemo zajednički Bogu moliti i pričešćivati zajedno iz iste čaše“, kazao je Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Na kraju Liturgije osveštan je slavski kolač, a potom su arhijereji razmjenili prigodne darove.
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
