Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je večeras, 14. aprila, jutrenje Velike subote sa statijama u Cetinjskom manastiru, uz sasluženje sveštenomonaštva manastira i sveštenstva namjesništva cetinjskog.
Podsjetivši da je ovo ishodna služba sahrane Gospodnje te da smo gledali Hristova stradanja na Krstu i porugu koju je primio od ovoga svijeta, muke i živonosnu smrt na Krstu, Visokopreosvećeni je kazao da je Gospod smrću svojom smrt uništio i svojim poniženjem, primajući klevete i uvrede i šamare od ljudi, primio krajnje poniženje da bi nas kao Sin Božji izbavio i od poniženja i od smrti.
“A ulazeći u mir Velike subote, draga braćo i sestre, osjećamo kako se sva tvar nekako stišala, kako cijela tvorevina, ne samo ljudska srca, osjeća dubinu Hristovoga istoščanija poniženja koja je On učinio radi nas i radi našega spasenja. On je umro na Krstu i sahranjen i sišao u dubine Ada, da silom i svjetlošću svoga Božanstva razori državu smrti. Velika subota je sva u toj tišini. Osjećamo kako Gospod silazi u Donje svjetove, prosvjetljuje tamu Ada i oslobađa duše onih koji su preminuli iz mraka preispodnjega i izvodi ih na svjetlost novoga života svojim Vaskrsenjem”, istakao je Vladika.
Dalje je naglasio da iako još nije Vaskrsenje, vidimo kako ono dolazi i “zato trepere naša srca pred tajnom Hristove žrtvene ljubavi i tajnom spasenja roda ljudskoga”.
“On je ispio tu čašu koju svi mi ljudi ispijamo, ali je ispio za nas i umjesto nas – čašu stradanja i poniženja, čašu smrti da bi sve to nekako pretvorio u put spasenja. I svi mi koji vjerujemo u Hrista, koji za Njim idemo, sada smo ohrabreni i osnaženi da idemo putem Gospodnjim, jer kao što sa Hristom u ove dane učestvujući u Njegovim stradanjima ispisivasmo Njegova stradanja, Njegova djela na svome srcu, tako se nadamo da ćemo biti zajedničari i Njegovog Vaskrsenja.”
Ovo nijesu priče, bajke, već realni, istinski život Crkve u Hristu, poučio je sabrane Mitropolit, dodavši da je to potvrdila i cijela istorija Crkve do dana današnjega.
“Nema ubjedljivijeg i realnijeg događaja od Vaskrsenja Hristovoga, jer sav život Crkve, sva istorija i sva njena vjera, sav smisao života u Crkvi zasniva se na Vaskrsenju. I ta radost i taj optimizam koji prožima srca vjernih pravoslavnih hrišćana, to je nešto jedinstveno među svim vjerama. Praznik Vaskrsenja Hristovoga preispunjuje našao srca tom radošću”, kazao je Mitropolit mi smo.
Naglasivši da ovaj podvig posta privodimo kraju, iako je Velika subota dan strogoga posta tjelesnoga, naš duh se već raduje:
“I već osjećamo blizinu radosti Vaskrsenja Hristovoga. Neka nas Gospod čovjekoljubivi svojim Vaskrsenjem udostoji te radosti i zajednice sa Njime i sada i uvijek i u sva buduća vremena i vjekove. Amin, Bože daj”, kazao je na kraju svog arhipastriskog slova Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Vesna Dević
Foto: Veljko Simović
