Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije u 37. nedjelju po Duhovima, 18. februara, osveštao je Crkvu Svetog Simeona Mirotočivog u Donjem Zagaraču i u njoj sa sveštenstvom i vjernim narodom odslužio Svetu arhijerejsku liturgiju.
Obraćajući se sabranom vjernom narodu, Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je podsjetio da je Božiji blagoslov uvijek prisutan kada se ljudi okupe oko djela koje je na korist cijelom narodu, a posebno kada se okupe oko hrama koji je Bogu posvećen, podignut u slavu Božiju i za pokoj duša predaka i za napredak, zdravlje i duhovnu korist onih koji se u njega okupljaju.
“Veliki je Božiji blagoslov bio na vašim precima koji su se sabrali krajem 19. vijeka da podignu ovu crkvu. Bilo je malo rasprave kome će crkva biti posvećena, a čestiti blagovjerni kralj Nikola znao je da je ovdje nekada bila iz davnina Crkva Svetog Simeona Mirotočivoga i rekao je biće Crkva Svetog Simeona koja je bila i ranije, samo ćete vi podići novu i veću. I u to vrijeme podići ovako divan i za ovo mjesto, i tada i danas, veliki hram, to je bilo, kao danas podići saborni hram u nekome gradu, od velikog značaja za ovo mjesto i od velikog blagoslova”, besjedio je Vladika Joanikije.
Izgradnja ovoga hrama svjedoči da su žitelji ovoga kraja imali ljubavi i bili bogati vjerom, čestitošću, dobrotom i slogom, bogati ljubavlju prema Bogu i prema bližnjima. Oni su, zapazio je Mitropolit, dobro znali šta rade, htjeli su da mlađim pokoljenjima ostave ovu svetinju, da je čuvaju i da se u njoj osvećuju:
“I da ona njih čuva i osvećuje, da ih sabira i podsjeća, da ih uvijek vraća sa pogrešnih puteva, kao što se i vidi. Bili su putevi, ne samo u ovom mjestu, nego i cijeloj Crnoj Gori, a i šire mnogo, pogrešni, gdje su djeca krenula nekim drugim stazama suprotnim onim kojim su hodili njihovi roditelji i praroditelji. Suprotni od staza Svetog Simeona Mirotočivoga i Svetoga Save i Svetoga Vasilija Ostroškoga, pa su bili odstupili od Crkve u ogromnoj većini i zapostavili svoje crkve”, kazao je Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, podsjetivši da su uprkos fizičkom urušavanju crkve i tada bile svete i osvećivale one koji su u njih dolazali.
Nakon što ih je Bog prizvao, mještani Donjeg Zagarača su se sabrali oko ove svetinje i započeli njenu obnovu koja je trajala više godina, što je bilo dobro, ocijenio je Mitropolit:
“Da se sabirajući oko ovog svetoga hrama naučite vjeri i da se sjetite svojih roditelja i praroditelja, da se sjetite njihovih zasluga, da se vratite i Bogu i sebi i svojoj duši i svojim ognjištima i svetinjama. Potrajalo je to i baš je bilo dobro što je trajalo, tako ste se, hvala Bogu, obnavljajući ovu crkvu, vratili tamo gdje treba da budete.”
Vladika je ukazao na to da su i oni koji su se odselili, koji žive negdje daleko, vezani za ovu svetinju, za grobove svojih otaca i za svoja stara ognjišta, za svoje rođake, kumove, prijatelje te da ova crkva sve objedinjuje ma gdje živjeli.
“Hvala Bogu, kao što danas ovo sunce grije i svima nam je prijatno, sve nas raduje njegova svjetlost, takav je i ovaj praznik danas obnovljenja ovoga svetoga hrama i ova sveta služba, jer smo se sabrali u slavu Božiju. Raduju se duše vaših predaka, onih koji su ovu svetu crkvu podizali jer vide da je nijesu uzalud podizali. Raduju se svojoj djeci, unucima i dalekim potomcima i kao što su se oni sabirali u ovaj sveti hram i Bogu molili, slušali i učestvovali u Svetoj službi, tako ste se i vi danas ovdje sabrali na ovu Svetu službu sa istim osjećanjem kao i oni nekada.”
Po njegovim riječima i obnova je radost, kao što je i gradnja bila radost, a sa ovom današnjom svetom službom počinjemo da proslavljamo Svetoga Simeona Mirotočivoga:
“Nije on bio prvi vladar kod Srba, ali ga skoro svi tako doživljavamo zbog značaja njegovoga velikoga istorijskog djela i zbog njegove ličnosti koja je odredila kojim putem da idemo. Do Svetog Simeona gledali smo i desno i lijevo, hoćemo li Istoku ili Zapadu. On se još u 12. vijeku opredjelio za Istok – za onu stranu iz koje sunce izgrijava, za pravoslavlje. I to njegovo opredjeljenje je isto tako važno kao i opredjeljenje Svetoga kneza Lazara Kosovskoga, ako ne i važnije. Iz tog njegovog opredjeljenja proisteklo je opredjeljenje i Svetoga kneza Lazara Kosovskoga za Carstvo nebesko.”
Podsjetio je da je Sveti Simeon Mirotočivi – Stefan Nemanja, po ugledu na svoga dalekoga pretka kralja Bodina, sabirao i objedinjavao srpske zemlje i da je kao raški župan objedinio Rašku i Zetu i da je to objedinje bilo od velikoga značaja, naročito što je to učinio čovjek takvog autoriteta, sveti vladar i ktitor, sveti učitelj i ratnik, sveti roditelj. Njegova država je napredovala za sledećih skoro 200 godina, a trajala je nešto više od 200 godina.
“Zapravo cijela naša borba za državu poslije Kosova, bila je nadahnuta Svetim Savom i Svetim Simeonom Mirotočivim, pa su i Petrovići, obnavljajući Crnu Goru i stvarajući državu, nju doživljavali kao ostatak Nemanjine države i Dušanovoga carstva i sa time su se ponosili. Nigdje ne možemo naći u našoj istoriji da je neko odstupao ili nipodaštavao Nemanjiće i njihovo djelo do novijih vremana”, rekao je Visokopreosvećeni Mitropolit i pojasnio da i oni koji to čine ne znaju šta čine i sami sebe brukaju, a brukaju i Crnu Goru.
Čestitajući obnovljenje hrama, Vladika je prizvao Božiji blagoslov na sve one koji su ovu crkvu podizali u prošlim vremenima, kada su je gradili i u nju se ugrađivali, kao i na sve koji su učestvovali u njenom obnovljenju.
“Neka i na vas siđe Božiji blagoslov i neka vam daruje krepko zdravlje, dug život i svaku ličnu i porodičnu sreću jer ono što ste činili, vidimo da ste činili sa ljubavlju prema Bogu, prema svojoj Crkvi, prema svojim precima, ali isto tako i prema svome potomstvu. I neka blagoslov i molitve Svetoga Simeona, koji stoji pred prestolom Božijim i moli se za sve nas, jer mu je Bog dao tu slobodu da nas zastupa i da nas objedinjuje, budu sa svima vama”, kazao je Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Zablagodarivši svima na trudu i ljubavi, pohvalivši sveštenika Zorana Jovićevića, Vladika je poželio da se i ubuduće u ovom obnovljenom hramu sabiraju što češće i što više radosnim povodima, na Svete službe, krštenja i vjenčanja, kao i da svoje pokojnike ispraćaju sa molitvom iz ovoga svetoga hrama.
Povodom osvećenja Crkve Svetog Simeona Mirotočivog u Donjem Zagaraču dodijeljeno je više zahvalnica. Božijom milošću Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije je arhipastirskom gramatom odlikovao gospodina dr Velizara Velja Velimirovića iz Zagarača za djelatnu ljubav prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a naročito za požrtvovani trud i rad na obnovi Crkve Svetog Simeona Mirotočivog u Donjem Zagaraču.
Nakon evharistijskog sabranja, zajedničarenje je nastavljeno uz trpezu ljubavi.
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
