Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski i Egzarh sveštenog Trona pećkoga g. Joanikije danas, 21. avgusta, kada naša Sveta crkva molitveno proslavlja Sv. Emilijana Ispovednika, Sv Grigorija Sinaita, Sv. Jakova Tumanskog i Sv. Zosima Tumanskog, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju i osveštao konak u manastiru Vranjina na Skadarskom jezeru.
U arhipastirskoj besjedi Mitropolit Joanikije je rekao da i u nastavku praznika Preobraženja slavimo ovaj veliki praznik Božanske svjetlosti koja je zasijala iz lica Hristovoga na Gori tvorskoj, ne samo iz Njegovoga lica, nego iz Njegovih haljina, što su vidjeli i Njegovi učenici. Oni su od tog viđenja, koje je bilo posve neobičo i izuzetno, popadali na zemlju, ali su osjetili radost u svojim dušama i njih je ta Božija svjetlost osjenila i prožela njihova srca i misli. Podsjetivši na riječi Svetog apostola Petra: Gospode, dobro nam je ovdje biti, Vladika je naglasio da nam ovaj praznik otkriva zapravo smisao ljudskoga života te da je Sveti Serafim Sarovski govorio da je smisao ljudskoga života sticanje blagodati Duha Svetoga. Visokopreosvećeni Mitropolit se potom osvrnuo na pročitanu Poslanicu Svetoga apostola Pavla, njegovu Himnu ljubavi:
„Ljubav po Svetom apostolu Pavlu je sveza savršenstva. Kada se trudimo da stičemo darove, mi smo na tom Božijem putu, na putu spasenja, oblačimo se u Božiju svjetlost, u Božiju istinu i pravdu, a cilj svemu je ljubav Božija. I to je prava istinska odežda u koju želimo da se obučemo jer su sve ove druge odežde, ma koliko bile svečane, prolazne i truležne, a darovi Duha Svetoga, ta odjeća koju nam izatkiva Duh Sveti u koju se oblačimo, ona je netruležna i vječna, kao što je vječna i živonosna, i istinonosna svjetlost koja je zasijala iz lica Božijega – lica Hristovoga. Gospod Isus Hristos je pokazao svojim učenicima na Gori tavorskoj svoju vječnu slavu, zato što je htio da ukaže i nama na istu tu mogućnost, da budemo pričasnici Njegove vječne slave i vječne svjetlosti i vječnoga života. Da se obučemo u odežde svjetlosti, u odjeću od Duha Svetoga izatkanu – to su naše mogućnosti.“
Ukazujući na to da praznik Preobraženja Gospodnjeg na neki način nosi i pečat stradanja Hristovog, podsjetio je da se ovo dogodilo nekoliko nedjelja prije Vaskrsenja Hristovoga, oko druge nedelje Velikoga posta, a da je ovaj praznik pomeren u Bogorodičin post:
„Ali opet je u znaku krsta Hristovoga, jer krst Njegov je Njegova najveća slava i slavimo ga 40 dana prije Vodzviženja časnoga i živonosnoga krsta. Opet vidimo neku vezu između Preobraženja i krsta Hristovoga i Njegovoga stradanja. Gospod je htio da pokaže svoju slavu svojim učenicima, da ih ukrijepi pred svoje stradanje, da kada dođe stradanje ne posustanu, da ne klonu, da se ne pokolebaju, računajući na slabost ljudske prirode. Nažalost, u jednom momentu svi su se Sveti apostoli, osim Svetoga Jovana Bogoslova, pokolebali. To je bio samo jedan momenat ljudske slabosti, još se nisu bili obukli u blagodat Duha Svetoga. Međutim, Gospod ih je sabrao svojim vaskrsenjem opet sve, osim Jude izdajnika“, besjedio je Arhiepiskop cetinjski, pojasnivši da su se Sveti apostoli razbježali po svojoj ljudskoj slabosti, a Juda je izadao Gospoda svojevoljno i namjerno.
Kada je Gospod Isus Hristos te iste apostole koji su se razbježali na Veliki petak, obukao u silu sa visine na Trojčindan, kada je izlio na njih blagodat svoga Svetoga Duha, On ih je opunomoćio da propovedaju Njegovo Jevanđelje.
„Oni su od tog momenta, budući ispunjeni, odjeveni u blagodat Svetoga Duha, prožeti Njegovom istinom i Njegovom svjetlošću, bili neustrašivi, nepobjedivi i nesalomivi i svi su osim Svetoga Jovana Bogoslova postradali za ime Hristovo hrabro i odvažno. A Sveti Jovan koji je pod krstom Hristovim ostao, on se saraspeo sa Hristom već na Veliki petak i njega je Bog ostavio da se upokoji prirodnom smrću“, podsjetio je Vladika.
Govoreći o svetiteljima koje danas proslavljamo, Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije se osvrnuo i na žitije Svetoga Grigorija Sinaita, velikog učitelja molitve, duhovnoga života, ističući da je on upravo jedan od tih velikih Božijih ugodnika koji je kroz molitvu, kroz podvig, kroz vjeru, kroz sveukupni svoj trud, dostigao da njegove misli budu svijetle, da se prosveti cijelo njegovo biće te je postao veliki učitelj duhovnoga života:
„Mi smo kao narod vezani za ovog velikog bogonosnog učitelja iako ne znamo da li je boravio u Srbiji, ali njegovi učenici su prešli u Lazarevu Srbiju, među njima Sveti Zosima Tumanski i ostali, bilo ih je veliki broj. I donijeli su tu svjetlost vjere, svjetlost molitve, svjetlost duhovnoga života te iako nam se država u to vrijeme raspadala, duhovno smo bili na najvećem nivou i zato smo se, ukrijepivši se Božjom blagodaću prije velikih stradanja, i izdržali sve i, hvala Bogu, vjeru održali i mnoge darove Gospodu prinjeli, i mnoge Svete mučenike, mnoge Božije ugodnike.“
Mitropolit Joanikije: Uključimo se svi u obnovu manastira Vranjina, koji je blagoslovio Sveti Sava
Govoreći o obnovi manastira Vranjina na Skadarskom jezeru, Vladika je istakao prije svega njegovu duhovnu obnovu – ovdje su se sabrali bratija monasi sa svojim igumanom o. Joakimom, a onda je Bog poslao dobre ljude među njima, gospodina Miodraga Davidovića koji je sa svojim prijateljem obnovio manastirski konak. Kazo je da na obnovi ove svetinje tek predstoje veliki radovi:
„Koliko je god veliki zadatak obnova ove svetinje, mnogo je veća i potreba da se svi uključimo u njenu obnovu. Ovo su naši ovdje najdublji duhovni korijeni. Ovaj manastir je blagoslovio Sveti Sava, ovo je nemanjićki manastir, jedan od najstarijih u Crnoj Gori. Sledeće godine, ako Bog da, proslavićemo 800 godina ovoga manastira“, rekao je Vladika.
Podsjetivši da je dvadesetih godina 13. vjeka ovaj manastir utemeljen, a da je kasnije ovdje bilo i sjedište Mitropolije zetske, Mitropolit crnogorsko-primorski je istakao da iako nemamo skoro ništa od starih zidina i zdanja, njegov značaj, doprinos našoj srpskoj pismenosti, kulturi, duhovnosti je ogroman i on djeluje:
„Ovo je svetinja koja je dugo bila raspeta, sad se obnavlja. I hvala Bogu što na ovom svetom mjestu, na ovom najdubljem našem korijenu je opet procvjetao duhovni život. Hvala našim dobrotvorima, priložnicima, hvala narodu Božjem koji se ovde sabira, a posebno blagodarimo našem ocu Jokaimu i bratiji na velikome trudu, na njihovim molitvama, na njihovoj istrajnosti. Po ovim prvim znacima kako su oni započeli svoj život ovdje, u ovoj svetinji koja se obnavlja, liči nam na dobro i zato se radujemo obnovi koja predstoji i ako Bog da proslavi jubileja za sledeću godinu. Amin, Bože daj!“
Po zaamovnoj molitvi blagosiljan je kolač povodom imendana igumana ove svete obitelji oca Joakima, a potom je Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije osveštao manastirski konak.
„Neka bude na zdravlje, srećno i blagosloveno useljenje bratije u ovaj konak i ovo osvećenje da bude blagoslov za njihov dalji monaški put i podvig u ovoj svetinji, na putu prije svega duhovne obnove. Jer od duhovne obnove u potpunosti zavisi i ona druga obnova o kojoj se ovdje radi. Treba obnoviti stare konake, izučiti ovo mjesto, treba ukrasiti, uljepšati, jer ovo sveto i znamenito mjesto jedan je od najdubljih korijena naše i duhovne i narodne istorije. Na ovom velikom zadatku neka Gospod bude od pomoći i svi Sveti našoj bratiji koji su uzeli veliki krst da ovu svetinju obnavljaju, ali daće Bog, neka prvo obnove sebe, teže je obnoviti ljudsku dušu, nego podići nova zdanja, nove konake. Radi se zapravo sve o tome da se duhovno obnovimo, pa će onda Bog dati i sve ono drugo što nam treba. Na zdravlje i na spasenje i na mnoga i blaga ljeta. Hvala našim dobrotvorima, ktitorima, priložnicima i svima ljudima dobre volje koji duhovno i na svaki drugi način pomažu ovu svetinju.“, kazao je na kraju Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski i Egzarh sveštenog Trona pećkoga g. Joanikije.
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
