Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko- primorski gospodin Joanikije, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Hramu Svete Trojice u Zelenici uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije budimljansko-nikšićke. Po zaamvonoj molitvi služen je parastos povodom godišnjice upokojenja Veselina Pestorića, a zatim je na grobu Mitropolit odslužio mali pomen i obratio se besjedom.
Visokopreosvećeni vladika se u srčanoj i ljubavlju nadahnutoj besjedi na grobu počivšeg Veselina Velja Pestorića obratio porodici pokojnika i sabranom narodu ističući da je Veljo bio rijedak čovjek, visokog obrazovanja i ugleda koji ga nisu odveli u sferu sujete niti ga odvojili od naroda, nego mu je to obrazovanje darovalo smirenje.
„Nije on svoje znanje nametao, ali je bio čovjek toliko otvoren, ako počneš sa njim neku temu koja ima značaja, on ne samo da će u tom momentu njoj pokloniti dovoljno pažnje i onom koji se za nju interesuje, nego će gledati da još ponešto vidi, ispita i istraži pa da ti da kompletnu sliku o svemu. Toliko je volio crkvu i bogoslužnje da je to opredjeljivalo u mnogome njegov život“ naveo je Mitropolit Joanikije.
Govoreći o životu Velja Pestorića Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije naglasio je da je upokojeni Veljo bio „vjerujući čovjek duboke duše, duboke svijesti i duboke vjere“, te da ni u „jakom i monolitnom komunističkom, ateističkom režimu, kad nijednom vjerujućem čovjeku nije bilo lako“, nikad nije odstupio od svoje vjere.
„Ja ovo govorim poznajući ga iz tih vremena, bio sam mlad jeromonah u manastiru Savini i mnogo sam učio od Velja. To niko od njega nije tražio niti mu je za njegovu karijeru bilo potrebno da zna istoriju svakog hrama, groblja, crkvišta, sela da zna svaku vrjedniju knjigu koja je sačuvana na širem području Boke Kotorske i svako znamnje i da postane prava duhovna riznica-prepun znanja i prepun čestitosti, a ta njegova čestitost dolazila je on njegove ljubavi prema crkvi i prema svom napaćenom srpskom rodu. Patio je u tim vremenima 90 tih godina za srpskim narodom i srpskim svetinjama u Dalmaciji krajinama, Slavoniji, a posebno i na Kosovu i Metohiji, gledajući stradanje svoga naroda. Sve je rane svoga roda na srcu svome ispisivao, ali to su one rane koje mogu da prime samo plemeniti ljudi.“ rekao je Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit Joanikije.
Mitroplit je istakao da je počivši Veselin Pestorić svijetli primjer čiste i blage duše i naravi koji nam stoji kao svjetionik, te da je cijeloga života išao istinskim putem Božjim, produbljujući svoju pravoslavnu vjeru; da je bio gorostas i po rastu i po duši i da se upokojio sa nadom u vjerni život u Gospodu našem Isusu Hristu koga je ljubio i kroz pravoslavnu crkvu i svetinje.
Na kraju je, visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije porodici Pestorić uputio riječi utjehe navodeći da je upokojeni Veljo Pestorić svima ostavio svijetlu uspomenu i da je veliko bogatstvo bilo poznavati takvoga čovjeka. Uputio je i molitvu Gospodu da dušu upokojenog nastani u rajska naselja.
Lana Ostojić
