Sestrinstvo manastira Blažene Matrone Moskovske u selu Kovači u Donjem Grblju, danas 2. maja 2022, proslavilo je hramovnu slavu. Svetu arhijerejsku liturgiju je služio Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije. Po završetku Svete evaristije, osveštan je slavski kolač, nakon čega se Mitropolit obratio okupljenim vjernicima, osvrnuvši se prvo na pročitano Jevanđelje o svadbi u Kani Galilejskoj i čudu Gospodnjem.
Vladika je ponovio riječi jednog od gostiju na svadbi, koji je rekao domaćinu kako je čuvao najbolje vino za kraj, a to inače nije uobičajeno, te uporedio ovo sa našim ovozemaljskim životom koji je kao to vino koje iznosi domaćin: “Ispočetka izgleda dobar i sadržajan, a onda nekako to polako blijedi, i to predstavlja ovaj prolazni život, bez Hrista, bez vjere, a Hristos je ovaj život pretvorio u novu radost, dao mu novi sadržaj i učinio ga pravim vinom koje ne gubi kvalitet, već vremenom dobija na kvalitetu.”
“Hristovo Vaskrsenje je otkrilo smisao ovoga života koji jeste prolazan i privremen, ali kroz tu prolaznost i privremenost možemo da se vezujemo za božansku vječnost, a što se više vezujemo za Boga i što više upijamo njegovu ljubav i život i svjetlost, naš život postaje sadržajniji i ljepši”, naglasio je Vladika. Takođe je ukazao da je sjajan primjer za to upravo današnja svetiteljka, Sveta Matrona, koja je bila slijepa od rođenja i na samom početku njenog života se vidjelo da nije za ovaj svijet. “Ona je bila od Boga obdarena umom i vjerom, ona se stalno vezivala za Gospoda, bila je kao onaj kamen koji odbaciše zidari koji posta glava od ugla”, rekao je i dodao da je život Svete Matrone Moskovske naročito dobio smisao u teškim vremenima bezbožništva i gonjenja Crkve u Rusiji, kada su je se svi odrekli i kada je postala stranac i prognanik iz ovoga svijeta, ona je bila stalno sa Hristom koji ju je tješio i krijepio.
“Sveta Matrona je bila stalno na Hristovom raspeću, ali je Gospod nije ostavio nijednoga časa, nego je stalno bio sa njome, a to su pojedini ljudi primijetili”, nastavio je Vladika i podsjetio kako su za nju govorili da ima dar proroštva i dar utjehe, a ona je vremenom od tog odbačenog kamena postala grad koji na gori stoji i koji se ne može sakriti, veliki Božiji dar tadašnjoj Rusiji i tadašnjim vjernicima.
Vladika Joanikije je zatim ispričao anegdotu koju je čuo u Rusiji, kada je svetopočivši patrijarh Aleksej II naredio da se gradi manastir u Moskvi, povjerio je to jednoj od monahinja, ali veliki hram, a nema sredstava. “Ona sa nekoliko sestara nešto radi i trudi se ali ne uspijeva, međutim bori se. Neko joj je rekao da ima grob neke starice koja daje utjehu svima koji na njen grob dolaze”, ispričao je i nastavio da je ona otišla na grob, a Patrijarh se posle par godina sjetio da vidi kako sestre napreduju sa izgradnjom, dolazi tamo i ne nalazi igumaniju, a kada upita gdje je, sestre mu odgovaraju da ona često ide na grob starice da se moli, te joj poslije bude lakše. Patrijarh je zatražio da ga povede na taj grob, a i sam je čuo razna svjedočanstva i bio ispunjen Duhom Svetim, naređuje da se sve to ispita. Mitropolit Joanikije je naglasio da se njena svetost projavila kroz mnoga čudesa, te da neka ispitivanja nisu bila ni potrebna. “Prenesene su njene mošti u taj manastir, naravno manastir se nakon toga vrlo brzo obnovio i zasijao većom svjetlošću nego ikada, a sada tamo hrle milioni ljudi i tamo je red po cio dan, kao kod moštiju Svetog Vasilija”, zaključio je Vladika i naglasio kako je ona koja je bila odbačena, sada je najpoštovanija i ona koja nikome naizgled nije bila potrebna, sada je svima potrebna, a najčešće se sveti Božiji ljudi skrivaju od ovoga svijeta i zaista o sebi misle da su prah i pepeo, a Gospod se useljava kod njih i rukovodi ih u sve dane života.
Mitropolit Joanikije je takođe naglasio kako se Sveta Matrona proslavlja baš u vaskršnjim danima, kada proslavljamo pobjedu nad smrću, a ona je bila na stalnom raspeću i slavila Hrista kao pobeditelja smrti. “Ovaj život, ako nije ispunjen vjerom, liči na smrt, a svi oni koji se ispunjavaju vjerom, oni se sa njime i sjedinjuju i postaju saučesnici Vaskrsenja, pobjede nad smrću i vječne slave”, rekao je Vladika i čestitao imendan igumaniji ovog manastira, mati Matroni. “Bog da joj da snage da ovu Svetu obitelj završava, a ponajviše da sa svojim sestrama vrši redovno službe Božije, da poju u slavu Božiju i da se mole Bogu svakodnevno. To je najvažnije, kada imamo to, kada živimo saglasno jevanđelju, onda će nam dati Bog i ono što nam treba za život, da se sagradi što smo započeli i da ne oskudjevamo ni u čemu”, zaključio je Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.
Tijana Lekić
Foto: Željko Drašković
