Praznik Sv. Stefana i Jelene – Jelisavete (Štiljanović) toržestveno je proslavljen danas, 17. oktobra, u Crkvi Svetog apostola Tome u Bečićima, u kojoj se nalazi dio moštiju ovoga paštrovskog i sremskog kneza koji je upravljao srpskim narodom u teškim vremenima nepostojanja srpske državne samostalnosti.
Svetu arhijerejsku liturgiju služio je Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije uz sasluženje brojnog sveštenstva i sveštenomonaštva u molitvenom prisustvu vjernika.
Nakon što je na kraju Svete službe Božije blagosiljao slavske prinose i prerezao slavski kolač, Mitropolit Joanikije je čestitao praznik i podsjetio sabrani narod na žitije blagovjernog kneza paštrovskog i svesrpskog Stefana Štiljanovića.
U arhipastirskoj besjedi je kazao da kada idemo na hodočašće u Svetu zemlju gledamo da posjetimo sva mjesta po kojima je Gospod Isus Hristos išao, da se poklonimo na svakom mjestu koje je vezano za djela Božija i za naše spasenje. Prije svega idemo da se poklonimo Grobu Hristovom, Golgoti Njegovoj, ali isto tako idemo i u Vitlejem, Jordan, Kapernaum, na sva mjesta koja su vezana za život Gospoda našega Isusa Hrista. To nam je na veliku duhovnu korist, jer su ta sveta mjesta jednom za svagda osvećena, osjenila ih je Božija blagodat i posjećujući ih ulazimo u tajnu spasenja roda ljudskoga koju je izvršio Gospod Isus Hristos – tajnu Njegovog života, Njegovoga djela.
“Ali vidite kako to biva, da se ne posjećuju samo mjesta koja su vezana za ovozemaljski život Spasitelja i Gospoda i Boga i Spasa našega Isusa Hrista, nego se posjećuju i mjesta Njegovih svetih, kojima je On dao blagodat i milost, istinu i ljubav te su išli stazama Njegovim. Mnogi od njih nisu išli Njegovim stazama po Izraelu, po Palestini, nego su išli Njegovim putevima, nosili Krst Njegov i služili Njemu tamo gdje ih je Gospod poslao. Pa kao što je Gospod Isus Hristos svojim putevima i svojim djelom obilježio Palestinu, tako je zapravo obilježio i puteve, mjesta Njegovih svetih, tamo gdje se propovijedalo Ime Njegovo”, kazao je Vladika i naglasio da ako je iko u rodu našem, a ima ih dosta, išao putevima Hristovim, noseći Njegov Krst i svjedočeći Ime Njegovo, propovjedajući spasenje roda ljudskoga, to je Sveti pravedni despot Stefan Štiljanović, koji je rodom iz Paštrovića.
Sveti Stefan (Štiljanović) je zbog raznih prilika i neprilika prešao u Srem.
“Iako je ovo mjesto njegovoga rođenja, Sveti despot Stefan Štiljanović, rodom Paštrović, se mnogo više pominje sa ljubavlju i radošću po Sremu, Baranji, Slavoniji sve do Mađarske. Živio je u vremenu strašnih lomova, previranja. Mi mislimo da ako ima mnogo problema, da tada i nemamo prilike da živimo kako treba, nego se nekako snalazimo i mučimo. Da to i nije pravi život kada imamo stradanja, kada su ratovi, nesreće, nevolje, podjele… Toga ima u istoriji uvijek i biće dok je svijeta i vijeka, ali onaj koji ide putem Gospodnjim svaku nepriliku i prepreku savlađuje u Ime Hristovo i uz pomoć Njegove sile i blagodati i svaka prepreka pokazuje se kao nova prilika da on posvjedoči vjeru i na istiniti, konkretan način Jevanđelje Hristovo svojim životom, a onda i svojim riječima”, besjedio je Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Mnoga djela se pominju Svetoga despota Stefana kao velikog istinskog sluge Božijeg, velikog utješitelja svoga srpskog roda u vremenu kome je živio. Mnoge je crkve podigao, mnoga dobročinstva učinio, ali se ponajviše pominje kada je otvorio u vrijeme gladi svoje riznice i podijelio žito narodu, govoreći da daje na zajam samo da bi narod preživio, a onda kada je sve prošlo svima te dugove oprostio i razrešio.
“To njegovo djelo nije samo za sebe, nego je ono u nizu njegovih djela, ali je zasvijetlilo takvom ljubavlju i žrtvom, da se i do dan danas pominje. A svijetla su sva njegova djela. On vidjeći toliku muku narodnu, riješio je da na svaki način pomogne svome narodu ne samo da preživi, nego da mu da zamaha i radosti da on stvara i da se dalje bori, da taj narod vidi da u takvim ljudima uvijek ima svoj oslonac. Nije to Sveti Stefan radio zbog svoje slave, nego zbog Hrista Gospoda, koji je oslonac svima nama, jer je dobro znao da tu službu koju je vršio, na koju ga je Bog prizvao kao Despota srpskoga, da mu je to od Boga poziv da pomogne svome narodu, gdje god može i kako može”, poručio je Vladika.
Naglasio je da iako su važna i djela koja se vide, kao izgradnja crkava i manastira, isto tako su važna i djela koja se ne vide. Radujemo se djelima koja vidimo, a Bog se, istakao je, raduje još više onim djelima koja ljudske oči ne vide: ako se molimo jedni za druge, ako činimo dobro da niko ne vidi, ne radi svoje slave nego radi Imena Gospodnjega i slave Njegove. A tako je, po njegovim riječima, upravo živio Sveti Stefan.
Podsjetivši da je Sveti Stefan živio u najtežim vremenima ratova, muka, stradanja, lomova, boreći se protiv nasilja turskog, Vladika je istakao da on ponajviše liči svojim životom na Svetog Jovana Vladimira i Svetoga kneza Lazara.
“Vrlo interesantno da i njihove supruge, sve tri, su isto tako bile svete. Svoje muževe su u svemu podržavale, nikad se ne ističući ispred njih, ali vrlo je moguće da su davale veliku duhovnu podršku i predstavljale snagu svojim muževima jer velika je snaga i sila u ovome svijetu kad se dva čovjeka slažu i kad su jednomisleni, a ponajviše se to vidi u braku kada su muž i žena složni i onda za tu porodicu nema straha i nema prepreka, ona će pobijediti sve”, poručio je Vladika.
Ukazujući na problem današnjih porodica, gdje se zbog malih problema brakovi razvode, te da supružnici ne ulažu dovoljno napora i volje da sačuvaju brak i porodicu, Mitropolit je naveo ove primjere svetih Božjih ugodnika koji su živjeli u braku i u ovome svijetu i nosili muke ovoga svijeta, pa su se posvetili, što pokazuje da svetost nije rezervisana samo za isposnike, pustinjake, već je sveto i jedno i drugo ako se ide putem Gospodnjim.
“Sveti Stefan, iako je živio u svijetu i braku, išao je Hristovim putem, nije se vezivao za ovaj svijet, nego je sve radio za slavu Božiju i zato se i proslavio, zato ga je Bog proslavio i objavio njegov čudotvoreni grob i mošti. Hvala Bogu, blaženopočivši Mitropolit je donio ovdje čestice moštiju Svetog Stefana radi osvećenja naroda koji živi u njegovom zavičaju i svih onih pristupaju ovome svetom hramu. Neka bude svima srećna i blagoslovena slava Svetog Stefana i Svete Jelisavete i Bog da blagoslovi sve vas koji se uključujete u život ovoga hrama, ove parohije, naročito našega oca protu Petra Cerovića, koji vas okuplja i koji ovdje svjedoči Jevanđelje Hristovo na najbolji mogući način zajedno sa vama”, kazao je na kraju Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Posilje Svete liturgije zajedničarenje je nastavljeno uz prazničnu trpezu ljubavi.
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
