Mitropolit Joanikije u Kornetu

Mitropolit Joanikije u Kornetu: Srećna je ona država koja rađa svetitelje i blista svetinjama

Ime: 12.12.2022-Mitropolit Joanikije-Hram Svetog Georgija-Kornet; Opis: Srećna je ona država koja rađa svetitelje i blista svetinjama Tip: audio/mpeg

U lješanskom selu Kornet, u hramu Svetog Georgija, 12. decembra 2022. godine, na praznik Svetog Mardarija Lješanskog i Libertivilskog, Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorko-primorski Joanikije je služuo Svetu liturgiju.

Po zaamvonoj molitvi su blagosiljani slavski darovi, a Mitropolit Joanikije je rekao da, kada gledamo na život Svetog Mardarija, još od njegovog djetinjstva vidimo jedno od one djece koja su bila željna znanja i nauke od najranijeg perioda i da je on krenuo na potpuno neizvjestan put, bez ičije osim Božije podrške. Podsjetio je na početak puta Svetog Mardarija u Beograd, pa u Studenicu gdje je i zamonašen, ali Crkva Božija, vidjeći dječaka koji je toliko obdaren i talentovan, nije dozvolila da ti talenti budu zakopani, te ga šalje u Rusiju na dalje školovanje, a on se još kao student Petrogradske duhovne akademije, pročuo po daru riječi Božije. ”Zamislite pored tolikih episkopa, vladika, učenih sveštenika, čuvenih igumana i profesora, da se jedan mladi jeromonah iz daleke siromašne Crne Gore, koja se tek oslobađala od posledica teških vremena, da se on pročuje u Rusiji kao veliki propovjednik”, naglasio je Mitropolit i dodao da Sveti Mardarije, ne samo što je bio veliki propovjednik, veoma obrazovan mladi duhovnik, pokazivao je i druge izuzetno važne hrišćanske osobine.

”Gdje je god bilo potrebno pomoći sirotinju ili nekoga utješiti, tu je bio mladi Mardarije. Znamo da je skupljao priloge za siromašnu djecu i pomagao siromašne porodice, a kasnije da ga je u vrijeme rata, Ruska Crkva slala da tješi izbjegle i zarobljenike”, rekao je i dodao detalj koji mnogo govori o njemu, a to je da je onoga dana kada je Austrougarska monarhija objavila rat Srbiji, našao se na golgoti da služi i nakon službe saznaje za ovaj događaj i odmah se uputio u Srbiju i javio se srpskoj Vladi u nišu, ali mu je Mitropolit Dimitrije rekao da se vrati u Rusiju jer je tamo potrebniji, vidio je mladog čovjeka kome je potrebno da još bude tamo, a Mardarije je obavještavao redovno rusku javnost  o golgoti Srpskog naroda i mogao je da sabere veliki broj ljudi i pomaže svom narodu, kao Vladika Nikolaj što je u svoje vrijeme išao po Americi i Evropi da govori i stradanju srpskog naroda i probudi mnogo savjesti.

Mitropolit Joanikije je podsjetio da naša Crkva tada nije imala episkopiju u Americi i pošto je Mardarije protjeran iz Rusije nakon svrgavanja cara, a on se zamjerio boljševicima, te je izbjegao u Ameriku i posle nekoliko vremena postaje Episkop libertivilski gdje je podigao veliki hram posvećen Svetom ocu našem Savi. ”Obolio je rano od tuberkuloze, bio je slabog zdravlja, ali krepkog duha. Ono po čemu je takođe poznat, po svojoj velikoj ljubavi prema Svetoj Rusiji, ali to ne znači da nije imao kritički osvrt na mnogo društvenih pojava u Rusiji, i u državi i u Crkvi i na Univerzitetu”, rekao je i naglasio da je tridesetih godina, pred kraj njegovog života, kada je Ruska Crkva bila satjerana ”u mišiju rupu”, on je pisao proročku knjigu ”Nedokučiva Rusija”, u kojij je prorekao obnovu ruskog naroda, vjere, Crkve i svetinja, a to se i ostvarilo poslednjih decenija.

”Kao čovjek pun Duha Svetoga i bez ikakvog zemaljskog interesa, on nije bio shvaćen ni od našeg naroda, a ni od većine sveštenika, teško mu je bilo jer su ljudi bili vezani za materijalne stvari i nisu razumjeli zašto Srpska Crkva podiže manastir Svetog Save u Americi, osim naravno nekoliko njegovih prijatelja, među kojima je bio i Mihailo Pupin koji mu je pomogao da podigne manastir Svetog Save”, rekao je Mitropolit Joanikije i dodao da je taj manastir koji je Sveti Mardarije podigao iz svoga siromaštva, sada ponos Srpske Crkve u Americi, a iz besjeda, knjiga i studija Svetog Mardarija se možemo naučiti pravoj i istinskoj vjeri. ”Istovremeno možemo vidjeti i kakvi su bili Crnogorci tog vremena, kako su razmišljali, ne treba nam nikakav drugi učitelj za naše vrijeme, jer ako pročitamo i prelistamo besjede koje su objavljene, naučićemo mnogo”, naglasio je dodajući da je Bog je blagoslovio Crnu Goru preko njega.

”Vidimo još jednu čudesnu stvar, da Bog nikada nije ostavio Crnu Goru bez velikih duhovnih zastupnika. Vidimo zlatnu nit makar od Svetog Vasilija Ostroškog, preko Stefana Piperskog, pa preko Svetih Petrovića, pa do Simeona Dajbabskoga, pa do Mardarija Lješanskoga. Ta zlatna nit svetaca se samo produžava i možemo reći da se posle Svetog Sveštenomučenika Joanikija Lipovca i Arsenija Bradvarevića, koji je osuđen na pravdi Boga i postradao kao apostol Hristov, ta nit produžila i preko našeg blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija”, naglasio je Vladika rekavši da vidimo da Sveti ljudi i svetinje svjedoče da Crna Gora ima svetost i da nije čudo, kada je bezbožna vlast ustala da otme naše svetinje, prekroji istoriju i izbriše duhovno pamćenje, što je narod to osjetio kao udar na očni živac i ustao da odbrani svoje svetinje. ”Trebala bi svaka vlast, sadašnja i buduća, da to uvaži i to ne može biti na štetu države, niti da optereti državu, već je srećna ona država koja ima duhovno nasleđe i pamćenje, koja rađa svetitelje i blista svetinjama”, naglasio je i rekao da o tome kako treba voljeti i poštovati dom Božiji i svoju Svetu vjeru, najveći i najbolji učitelj je upravo Sveti Mardarije, koji i danas sabira svoj narod svojim Svetim moštima.

”Neka ovaj praznik bude srećan i blagosloven, danas se raduje nebo i zemlja, danas se raduje srpski narod od Lješanske nahije pa do Libertivila, jer proslavljamo novog Svetitelja Božijeg. Raduje se Crna Gora iako nismo učinili baš sve što treba da učinimo da u čast i spomen Svetog Mardarija, ovdje obnovimo njegovu kuću i ako Bog da, podignemo manastir koji će njemu biti posvećen, to je velika želja i ovdašnjeg naroda, ali imamo poruke i iz Amerike da bi pomogli ovakav projekat”, poručio je i naglasio kako je Sveti Mardarije za života primio puno više udaraca zavisti i pakosti od naroda nego poštovanja i uvažavanja, te bi bilo lijepo da ga sada uvažimo i ispoštujemo.

DSC_4751

Tijana Lekić
Foto: Nikola Joksimović