Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije na praznik Sretenja Gospodnjeg, 15. februara, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Cetinjskom manastiru.
Visokopreosvećenom Mitropolitu sasluživalu su protojerej Dimitrije Moškin, sekretar Kuzbaske mitropolije Ruske pravoslavne crkve i protojerej Andrej Mojarenko, rektor Kuzbaske pravoslavne seminarije, Ruske pravoslavne crkve, cetinjsko sveštenstvo i sveštenomonaštvo, uz molitveno učešće vjernog naroda.
Poslije pročitanog jevanđelskog začala besjedio je protojerej Blagoje Rajković, rektor Cetinjske bogoslovije, koji je kazao da su se na današnji dan u Jerusalimskome hramu sreli Stari i Novi zavjet. Stari zavjet u liku Pravednoga Simeona Bogoprimca, i svi proroci, koji su propovjedali dolazak Mesije, u njegovom liku, svi starozavjetni pravednici i sami Simeon, vidjeli su ispunjenje svoje propovjedi. Svetom Simeonu, koji je po predanju živio više od 250 godina, Duh Sveti otkrio je da neće vidjeti smrti dok ne vidi Hrista Gospodnjega.
„I tako je Sveti Simeon živio i živio i nije mogao da vidi smrti dok nije video Hrista, kroz njega i čitav Stari zavjet primio je Hrista na ruke i izgovorio one riječi: Sada otpuštaš u miru slugu svojega Gospode po riječi tvojoj, jer vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si ugotovio pred licem svih naroda. Svijetlost na prosvećenje neznabožaca, i slavu naroda tvoga Izrailja. Tako i mi, draga braćo i sestre, da se poučimo simbolikom ovoga današnjega praznika, da shvatimo da ono što je najvažnije jeste da imamo vjeru u Boga, a imajući vjeru u Boga imaćemo i ljubav prema Bogu, imaćemo i ljubav prema svim ljudima koji su stvoreni po liku i podobiju Božijem. I kao što je Stari zavjet susreo Novi u liku Svetoga Simeona i u liku Hristovom, tako i mi da budemo otvorena srca i da vjerujemo riječi Gospodnje, da budemo otvoreni prema svim ljudima, čuvajući tu vjeru u sebi“, besjedio je rektor Cetinjske bogoslovije.
U nastavku protojerej Blagoje Rajković je poučio sabrane da treba da budemo uvijek otvorena srca i da imamo nadu kao Sveti Simeon, koji je živio dugo godina u nadi išekujući spasenje da vidi u Hristu Isusu:
„Tako se i mi susrećemo svakoga dana sa ljudima i upravo u tom susretu treba da vidimo neku radost, jer i sama riječ sreća u našem narodu dolazi od glagola sreteti se, susretati se, vidjeti lice brata svoga i sestre svoje. Na današnji dan, kada se po narodnom predanju susreću zima i proljeće, kada se susreću prirodne stihije, i mi imamo radost da se susretnemo sa našom braćom koja su došla iz dalekoga Sibira, ali nama bliskoga u srcu – sa o. Dimitrijem i o. Andrejem. Uvijek da imamo otvoreno srce da primamo svakoga čovjeka kojega nam Bog uputi, da tako jedni sa drugima u ljubavi bratskoj stremimo ka Carstvu nebeskome, ka Carstvu vječne slave vječnoga Boga našega, Oca i Sina i Svetoga Duha, kome neka je slava kroz sve vjekove, kroz svu vječnost. Amin!“
Mitropolit Joanikije: U susretu sa Bogom ispunjava se smisao života
Po otpustu Liturgije, sabranima su se obratili Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije i protojerej Andrej Mojarenko.
Čestitajući praznik, Vladika Joanikije je podsjetio da u četrdeseti dan poslije Rođenja Hristovoga, proslavljamo praznik Sretenja, znameniti dan kada je starac Sveti pravedni Simeon Bogoprimac, kome je još u njegovim mladim godinama bilo rečeno da neće vidjeti smrti dok ne vidi Hrista Gospodnjega, izvršavajući zakon Mojsijev, primio Bogomladenca Hrista u svoje naručje i u Njemu vidio Spasitelja svijeta:
„Evo vidimo ovoga starca koji doživljava punoću radosti u ovome susretu i sa tom radošću odlazi u naručje Gospodnje. Njega više ništa ne vezuje za ovaj svijet, njega je ta radost, koju je osjetio tada držeći Hrista Bogomladenca u svome naručju, prevela u novi život. Draga braćo i sestre, u ovome vidimo mogućnost svakoga čovjeka, da kako godine odmiču i kako njegova tjelesna snaga posustaje, da se umnožava duhovna radost, da se umnožavaju duhovni darovi. Tako je to kod starih istinskih hrišćana. Vidjeli smo mnoge koji su živjeli među nama, kako u starim godinama dobijaju blaženi izraz lica, kako su trpeljivi… kako su se ispunili Božijih darova. Sveti Simeon Bogoprimac nam je pokazao kako treba da živimo, da nikada ne posustajemo – njemu je nekada davno bilo otkriveno, ali prošle su godine i decenije i tek u njegovoj dubokoj starosti se ispunilo ono što mu je Gospod u mladosti obećao.“
Arhiepiskop cetinjski je poručio da je i svima nama obećano, ako živimo kao pravi i dobri hrišćani, da ćemo se ispuniti duhovnih darova i da će naša končina biti kao što se i molimo na svakoj Liturgiji da kraj našega života bude hrišćanski, bez bola, nepostidan, bogougodan. Da naša končina bude zapravo samo prelazak, kao što se Sveti Simeon tako lako odriješio od ovoga svijeta:
„Jer se sjedinio sa Gospodom. Sjedinio se upravo tada na končini svoga života sa Izvorom vječnoga života i vječne radosti. Tako je živio i Sveti otac naš Petar Cetinjski, Sveti Vasilije Ostroški, Sveti Sava, mnogi svetitelji iz roda našega. I evo današnji praznik Sretenja, znamenit, veliki praznik, praznik koji nam pokazuje da se u susretu sa Bogom ispunjava smisao života, pa i svaki susret među nama treba zbog toga da je radostan. Tako se i mi danas radujemo i veselimo jer su nam došla draga u Hristu braća. Zaista braća, naš otac protojerj Dimitrije iz Kemerova i naš otac Andrej, rektor Kuzbaske pravoslavne seminarije, izuzetno dobra škola koja ima stepen fakulteta.“
Izražavajući zadovoljstvo što se i u ovim vremenima potvrđuju i nastavljaju stare veze koje traju vjekovima, posebno, kako je istakao, između Bogoslovije Svetoga Petra Cetinjskoga i Kuzbaske pravoslavne seminarije, koje su se prije desetak godina pobratimile.
„To je zaista blagosloveno i blagodarimo našem ocu Dimitriju i našem ocu Andreju, što su došli na ovaj divni, veliki praznik i donijeli nam veliku radost i pozdrave od bratskog ruskog naroda“, kazao je Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Rektor Kuzbaske pravoslavne seminarije o. Andrej Mojarenko se zahvalio na ljubavi i radosti, podsjećajući na istoriju odnosa i povezivanja Bogoslovije Svetoga Petra Cetinjskoga i Kuzbaske pravoslavne seminarije.
Vesna Dević
