Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski i Egzarh sveštenog Trona pećkog g. Joanikije danas, 15. septembra, na 12. nedjelju po Duhovima i praznik Sabora Svetih srpskih prosvetitelja i učitelja, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Cetinjskom manastiru, uz sasluženje arhimandrita Pajsija, izabranog episkopa dioklijskog, sveštenomonaštva manastira i sveštenstva cetinjskog arhijerejskog namjesništva.
Riječima praznične besjede sabrane je poučio protojerej Blagoje Rajković, rektor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog. On je kazao da su Hristove riječi upućene apostolima: Hajde za mnom, upućune svima i da one znače na grčkom, u bukvalnom prevodu: prati me; sledi me; budi moj učenik, hodi mojim stopama.
„Tako Hristos sve poziva da budu Njegovi učenici i zaista nema većega zvanja i nema većega putokaza i puta ka Carstvu nebeskome, čemu svi težimo, od toga da budemo Hristovi učenici. Svi mi koji se nazivamo Njegovim imenom, koji se nazivamo hrišćanima, mi bismo trebali da sledimo Njega i da budemo Njegovi učenici jer je to siguran put u Carstvo nebesko.“
Tumačeći jevanđelsku perikopu o bogatom i jako uglednom mladiću, koji dolazi Hristu i pita ga šta treba da učini da bi ušao u život vječni, otac Blagoje je kazao da ove riječi upućene Hristu odzvanjaju i svima nama: Šta treba da činimo da bi naslijedili život vječni? Na ovo pitanje Hristos upućuje mladića na stari Mojsijev, starozavjetni zakon, na deset Božjih zapovijesti koje treba da drži, a mladić čuvši to kaže: „Sve ovo sačuvah od mladosti svoje; šta mi još nedostaje?”
„Hristos mu kaže: Ako hoćeš savršen da budeš, idi prodaj sve što imaš… i imaćeš blago na nebu, pa hajde za mnom – sledi me, budi moj učenik. Ovom bogatom mladiću kada čuje ove riječi, pošto je svakako u sebi imao neko određenu sumnju u Hrista, kroz glavu prolazi šta mu bogatstvo koje posjeduje pruža u ovome svijetu, jer ljudi stiču bogatstvo zbog toga da bi imali moć. Naime, onaj koji ima bogatstvo, on može uticati na ljude, može imati moć i neki uticaj u ovome svijetu i on odrekavši se toga, odrekao bi se svoga statusa na zemlji. Uporedivši to sa ovim što mu Hristos nudi, sa tim blagom koji je na nebu, koje njemu deluje tako daleko, on odlazi smrknuta lica i udaljava se od Hrista“, podsjetio je prota.
Po njegovim riječima iz ovoga primjera bogatoga mladića možemo da zaključimo da bogatstvo samo po sebi nije grijeh te da je i ono blagoslov Božiji, ako znamo da ga upotrebimo, ali nije ono najvažnije. To je sve sporedno, najvažnije je sledovati sa Hristom.
„Ako sledujemo za Hristom onda nam ni bogatstvo neće biti prepreka da uđemo u Carstvo nebesko jer kako kaže Hristos, zaključujući ovu jevanđelsku perikopu, ono što je ljudima nemoguće, Bogu je moguće. Dakle, ni bogatstvo nam neće biti prepreka za uzlazak u Carstvo nebesko, siromaštvo još manje. Kada Gospod upućuje ove riječi svima oko sebe, svojim budućim učenicima i apostolima, On ih ne pita ni koga ste roda, da li ste ugledni, čime se bavite, nego samo kaže: Hajde za mnom“, besjedio je otac Blagoje.
Podsjetivši da danas proslavljamo praznik Sabora srpskih prosvetitelja i učitelja, kazao je da među svetima u rodu našem, naročito među onima koji su prosvećivali naš narod, koje pominjemo na ovaj praznik, ima ljudi raznoga roda: Sveti Sava je bio iz vladarske kuće, ali je bilo i ljudi koji su bili neugledna roda, ali su svi oni utkali svoj život sledujući za Hristom i prosvećujući ljude oko sebe.
„Tako i mi da se poučimo i ne sledujemo primjeru ovoga bogatoga mladića, nego da sledujemo stopama Hristovima i da se u tom sledovanju stopama Hristovim ugledamo na naše svete pretke, koji su nezavisno od toga kakvog su roda bili, sve što su imali upotrebili da bi služili Bogu i svome rodu, da bi prosvećivali narod i da bi ljude oko sebe učili da se klanjaju jednom istinitome Bogu, Ocu i Sinu i Svetome Duhu“, zaključio je protojerej Blagoje Rajković, rektor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog.
Mitropolit Joanikije: U vrijeme Patrijarha Pajsija zablistali smo najljepšim darovima
Besjedeći po otpustu, Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je kazao da kada proslavljamo svete iz roda našega onda prvo mislimo na Svetoga Savu koga vidimo kao korijen, kao nadahnitelja i kao svijetli primjer i učitelja svih onih koji su za njime kasnije sledovali, pa na prvog njegovog nasljednika Svetoga Arsenija, čije mošti počivaju u manastiru Ždrebaonik, i onda redom. Ali među svetima koje danas proslavljamo nijesu svi istaknuti i nijesu bili u crkvenom kalendaru kada je ovaj praznik Sabora Svetih srpskih prosvetitelja i učitelja ustanovljen, koji se slavi u nedjeljni dan poslije Usjekovanja glave Svetog Jovana Krstitelja.
Vladika je ukazao na to da se događa da neko iako ima velike zasluge, dugo čeka na kanonizaciju, i kao primjer naveo Svetog kralja Stefana Prvovjenčanog, brata Svetoga Save, koji, iako je slikan u crkvama kao ktitor i poštovan kao Sveti, nije zvanično pominjan sve do Svetoga patrijarha Pajsija, u 17. vijeku, koji mu je sačinio službu i istakao njegove svete mošti za poštovanje. Veliki niz vjekova je prošao od Stefana Prvovjenčanog do Svetoga patrijarha Pajsija, jer se u najtežim vremenima sjetimo zasluga naših predaka, kao što smo se i mi u ovo vrijeme sjetili velikog Patrijarha pećkoga Pajsija Janjevca, koji je nedavno pričislen liku Svetih.
„Poslije mučeničke smrti njegovoga prethodnika Patrijarha Jovana Kantula u Carigradu, vidjeći da je njegov narod mnogo postradao, da su se Turci ražestili da nas gone do kraja, on je jednostavno sabrao svoj narod oko prestola Božijeg, oko svete službe. Duhovno je prosvećivao i objedinjavao svoj narod, duhovno ga jačao, snažio, kulturno prosvećivao. On je zapravo nastavio tu borbu oslobođenja od turskoga jarma, ali drugim, sigurnijim i pouzdanijim sredstvima: vjerom, molitvom, kulturom, jedinstvom naroda, jedinstvom duha, kulturnim uzdizanjem i prosvećivanjem, obnavljanjem svetih hramova, ukrašavanjem, ikonama, freskama, crkvenim pojanjem i ostalim“, podsjetio je Visokopreosvećeni Mitropolit.
Patrijarh Pajsije se tako javio na čelu bezbrojnih velikih ličnosti svoga vremena, a tada su naši manastiri još uvijek bili puni monaha, kao i Cetinjski manastir i manastir Morača koje je on posećivao. Mitropolit je naveo jedan interesantan podatak da je on popisao sva imanja manastira Morače, pa zahvaljujući njemu znamo gdje su bile međe ove svetinje. Posebno je istakao njegove zasluge za Crnu Goru jer je prepoznao mladoga Svetoga Vasilija Ostroškog i rekao mu da ide na Svetu Goru, da se tamo duhovno osnaži i da upozna naše najdublje duhovne korijene pa da se onda vrati.
„On je rukopoložio Svetoga Vasilija Ostroškoga i sigurno njih dvojica imaju mnogo zajedničkoga, a rukopoložio je isto tako za jeromonaha i Prepodobnoga Stefana Piperskog. Dvojicu velikih Svetih Božijih ugodnika koji su naš narod zaštitili, objedinili, ukrijepili, osnažili da čuva svoju svetu pravoslavnu vjeru u najtežim vremenima“, kazao je Mitropolit.
Dodavši da smo tada ne samo sačuvali vjeru, nego i bili na visokom stepenu kulture i duhovnosti, Vladika je podsjetio da se tako i danas divimo djelima monaha iz tog vremena Gavrila Trojičanina, njegovoj pismenosti i obrazovanju. Isto tako kad vidimo kako je Sveti Vasilije Ostroški ukrašavao Gornji manastir Ostrog i pojedine svetinje, vidimo da je on bio na visokom duhovnom i kulturnom stepenu, kao i mnogi drugi duhovnici tog vremena, a svemu tome je bio glava Sveti patrijarh Pajsije.
„Tada smo zablistali u ime Patrijarha Pajsija najljepšim darovima i proslavili se kulturnim i duhovnim uzdignućima i stvaralaštvom. Interesantno, kada je došlo vrijeme njegove kanonizacije, znali smo da je sahranjen u Pećkoj patrijaršiji, ali niko nije znao gdje su njegove svete mošte. Znale su sestre monahinje, ali nije se govorilo o tome. Tek poslije kanonizacije, obretena je njegova glava, i ima na njoj i natpis koji svjedoči da je to sveta glava Svetoga patrijarha Pajsija kojoj se poklanjamo.
Neka bi Gospod dao da molitvama Sv. Save, Sv. Vasilija Ostroškoga, Sv. patrijarha Pajsija, Sv. Arsenija, Prepodobnog Stefana Piperskoga i Sv. Petra Cetinjskoga i svih drugih Svetih srpskih prosvetitelja i učitelja idemo putem Božijim, kao što su išli i naši sveti, kao što su išli sveti Petrovići tog vremena. Evo, do dana današnjega nastavljamo taj put, a tako ćemo i ubuduće, daće Bog“, poručio je Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski i Egzarh sveštenog Trona pećkog g. Joanikije.
Vesna Dević
Foto: Vuk Bakić
