Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko – primorski gospodin Joanikije služio je u Cetinjskom manastiru na Lazarevu subotu, svečanu večernju službu sa litijom oko manastira.
Nakon večernje u čin male shime Vladika dioklijski Pajsije uz molitveno prisustvo Mitropolita Joanikija postrigao je jerođakona Ahilija, sabrata Manastira Kostrikovača.
Mitropolit Joanikije je istakao da je ulazak Hristov u Jerusalim kao malo vaskrsenje, jer je Gospod Isus Hristos ušao u Jerusalim kako pobjednik nad smrću, budući da je prije ulaska u Jerusalim silom Božijom vaskrsnuo iz mrtvih četvorodnevnog Lazara sa jednim pozivom.
„Kada je vidio tugu njegovih sestara, rodbine, a i sam se zgrozio kao Lazarev prijatelj On je kao čovjek progovorio: „Lazare, ustani!“, ali sa tim njegovim ljudskim riječima djelovalo je Njegovo božanstvo koje je vaskrslo mrtvaca četverodnevnoga iz mrtvih. Silom Božijom Lazar je oživio i tek poslije toga Gospod Isus Hristos utvrdivši svoje učenike ide prema Jerusalimu ide prema svojoj Golgoti, ide prema svome krstu, spreman da prinese svoj život za spasenje svijeta, da prolije svoju živonosnu krv na krstu za oproštaj naših grijehova, za obnovljenje naše prirode, za iskupljenje i izmirenje sa Bogom, za izmirenje naše jednih sa drugima, za stvaranje crkve Božije. Tako je Gospod svojim djelima ustrojavao svoju crkvu koja stoji na tvrdom nepokolebivom kamenu koji se zove ovaploćeni Bog Gospod i spasitelj naš Isus Hristos. Kada je ušao Gospod u Jerusalim već kao pobjeditelj smrti mnogi su već pleli razne spletke i zamke , ne bi li ga optužili za nešto, ali kao što jedan od njih reče: „Džaba, narod ode za njim!“ i nije ušao u Jerusalim kao carevi zemaljski koji se vraćaju iz rata poslije pobjede na bijelom konju i sa pompom nego je htio da pokaže da je Njegovo carstvo drugačije, da nije od ovoga svijeta, jahao je na magaretu kao običan čovjek, možemo reći kao siromah, kao jedan od nas, izjednačivši se sa našim siromaštvom ali taj njegov spoljašnji skromni izgled nije spriječio to da narod osjeti da dolazi spasitelj svijeta Car careva i Gospodar nad gospodarima, onaj koji nas nije zaštitio od privremene smrti, nego od vječne; koji nas je izbavio i darovao nam pobjedu nad smrću i darovao nam život vječni. Ko ga je najprije osjetio? Bezazleni i prosti ljudi i ponajviše djeca. Zato je ovaj praznik svih nas, a ponajviše djece, a i mi odrasli treba da se vratimo i budemo po bezazlenosti, po dobroti po nezlobivosti, po jednostavnosti da budemo kao djeca, a umom da budemo odrasli ljudi i to dvoje treba spojiti, a ne da u našoj ličnosti nastane rascjep između pameti, obrazovanja i doborte i nezlobivosti, nego da to bude sve ujedno“- zaključio je Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit Joanikije.
Mitropolit Joanikije proiznio je i besjedu nakon završetka Večernje službe i litije, a povodom monašenja jerođakona Ahilija u čin male shime.
Mitropolit je naveo da je monaški postrig jedna od svetih tajni crkve, jer se monah preporađa cijeloga života iznutra, što radi, podstican Božijom blagodaću i Božijom milošću, na spasenju svoje duše, čisti svoje srce i svoje misli i svoja osjećanja i cijelo svoje biće ,za koju se monah Ahilije dostojno pripremao. Podsjetio je da se Manastir Kostrikovača u kome je monah Ahilije služio kao rasoforni monah, obnavlja trudom igumana Mihaila i monaha Ahilija koji su ponijeli krst obnove.
Priredila: Lana Ostojić
