Na praznik kada naša Sveta Crkva proslavlja Svetog Velikomučenika Dimitrija Solunskog, 8. novembra 2022. godine, u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici odslužena je Sveta Liturgija kojom je predstojao protojerej-stavrofor Dragan Mitrović. Njemu su sasluživali su protojerej-stavrofor Dalibor Milaković, protojereji: Ostoja Knežević, Miladin Knežević, Predrag Šćepanović, jerej Velimir Bugarin kao i protođakon Vladimir Jaramaz.
Riječima liturgijske besjede sabrani vjerni narod poučio je protojerej Ostoja Knežević, koji je u uvodnom dijelu podsjetio da je Sveti Dimitrije pred sobom imao najteži izbor, a to je izbor između carstva zemaljskog i propadljivog ili carstva Nebeskog vječnog i blagoslovenog:
,,Ako je neko od zemljorodnih ljudi imao mogućnost izbora da li da voli ovaj svijet koji u zlu leži ili da bude izabranik Božiji, da ga voli Bog, onda je to svakako bio Sveti Velikomučenik Dimitrije Solunski kojega danas proslavljamo.”
,,On je živio krajem III vijeka, a postradao je početkom IV vijeka, bio je znatnog roda, imao je veliko zvanje i velike činove. Imao je perspektivu da ima što bi mi rekli savremenim jezikom, blistavu i svijetlu karijeru, ali, da ne bude sa Bogom”. – besjedio je on.
Prota Ostoja je potom ukazao na to da je Sveti Dimitrije najbolji svjedok da se oni koje Bog proslavi i Bog projavi nikada ne zaboravljaju:
,,Sveti Velikomučenik Dimitrije je izabrao ne samo da bude sa Bogom, nego i da prođe teški, trnoviti put stradanja i mučeništva kako bi se upodobio Gospodu svome i kako bi rane Hristove ponio na tijelu svome. On je upravo najbolji svjedok da oni koje Bog proslavi i Bog projavi nikada se ne zaboravljaju, već da oni svijetle i na Nebu i na Zemlji”.
On je potom rekao da Svetog Dimitrija proslavljaju svi Hrišćani širom zemaljskog šara, podsjetivši pritom i na sveto miro koje ističe iz njegovih moštiju koje kako otac Ostoja kaže miriše tako da je taj miris teško uporediti sa bilo kakvim ovozemaljskim mirisom:
,,Zbog tog svijetlog, velikog i divnog spomena Svetog Dimitrija i mi smo se danas ovdje sabrali i ne samo ovdje već širom Zemljinog šara. Njega hrišćani proslavljaju bilo po ovome ili onome kalendaru, ali, svakako svi ga hrišćani svetluju i svi mu se molimo. Mošti Svetog Dimitrija istaču sveto miro koje ima takav blagodatan i jak miris, zaista se vidi da je to nebeski blagoslov ovoj zemlji jer teško ga je uporediti sa bilo kakvim ovozemaljskim mirisom i blagouhanjem”.
Prota Ostoja je potom ispričao i lično iskustvo koje je imao sa blagouhanim mirom koje ističe iz moštiju Svetog Velikomučenika Dimitrija:
,,Ispričaću vam jedan primjer kada sam jedne godine bio u Solunu u crkvi posvećenoj Svetom Dimitriju. Posjetio sam ovu svetinju baš nekoliko dana nakon proslave njegovog praznika i tamo mi je sveštenik dao vatu natopljenu mirom koje ističe iz njegovih svetih moštiju. Kada sam se vratio u Crnu Goru, razmišljao sam koji bi bio najbolji način da od tog blagouhanja i toga mira podijelimo, da bi to osjetilo što više ljudi. Naime, u jednu čašiču svetog ulja kojim pomazujemo vjernike poslije petohljebnice, stavili smo ovu vatu i preko godinu dana ono ulje kojim smo se pomazivali je tako jako mirisalo i osjećali smo veliku blagodat na takav način od moštiju Svetog Velikomučenika Dimitrija”.
On se naposlijetku osvrnuo i na veliki kult Svetog Dimitrija koji je prisutan u našoj istoriji i u kulturi našeg naroda:
,,Sveti Dimitrije se kroz našu istoriju u našem narodu proslavljao, njemu su se podizali hramovi, u njegovu čast su se gradile svetinje, on se slavio i slavi se kao krsna slava. Upravo i danas ovdje su prisutni mnogi svečari, a vidimo i da je sam Sveti Vasilije Ostroški jedno vrijeme stolovao upravo u manastiru posvećenom Svetom Velikomučeniku Dimitriju u mjestu Popi kod Nikšića”.
,,Kult Svetog Dimitrija je mnogo snažan u našem narodu, zato slavimo Svetog Dimitrija i ugledajmo se na njegov podvig, ne zato što je to njemu od nas potrebno, već zato što je nama potrebna njegova snaga, njegova molitva za nas i potreban nam je njegov primjer da bi svako od nas u svome životu ugledajući se na taj svijetli primjer iz dana u dan uzrastao u vjeri, u podvizima duhovnim i dobrim djelima”. – porčio je protojerej Ostoja Knežević.
Boris Musić
