U sredu 15. decembra 2021. godine, praznik Svetog cara Uroša svečano je proslavljen u manastiru Jazak, biseru fruškogorskih svetinja, gde počivaju netruležne mošti ovog velikog ugodnika Božijeg iz svetorodne loze Nemanjića.
Pod svodovima manastirskog hrama Svete Trojice u sabranju okupilo se brojno sveštenstvo, monaštvo, pripadnici Vojske Republike Srbije i verni narod. Lepoti Svete Liturgije doprinelo je milozvučno pojanje hora ,,Sveti Stefan Dečanski“ pod dirigentskom palicom Tamare Petijević.
Nakon Svete Liturgije, za prisutne priređena je trpeza ljubavi, trudom i staranjem Visokoprepodobne igumanije mati Paraskeve i sestrinstva jazačke svete obitelji.

Ove godine navršava se 20 godina od povratka moštiju Svetog cara Uroša iz beogradske Saborne crkve u manastir Jazak. Nakon upokojenja, zemni ostaci cara Uroša najpre su bili u Nerodimlju, gde su potom njegovim moštima dolazili mnogi pobožni ljudi, dobijajući duhovne i telesne pomoći i isceljenja. Tako je svetim moštima čak iz Svete Gore došao da se pokloni jeromonah Mihailo Hilandarac (1695).
Godine 1705. srpski monah Hristifor preneo je svete mošti Uroševe u sremski manastir Jazak, a zajedno sa moštima poneo je i Žitije i Službu Svetoga. Iz Jaska su mošti Svetog Uroša prenošene u manastire Vrdnik i Krušedol, pa su opet vraćane u Jazak. Za vreme Drugog svetskog rata (14. aprila 1942) mošti Svetog cara Uroša su ispred bezbožnih ustaša morale biti sačuvane i prenesene iz manastira Jazak, i tada su prenete u Sabornu crkvu Svetih Arhangela u Beograd. U manastir Jazak vraćene su 2001. godine.
Svetiteljski lik Svetog cara Uroša nalazi se oslikan na mnogim freskama i ikonama po starijim i novoizgrađenim srpskim manastirima i crkvama. Do današnjeg dana, mošti Svetog cara Uroša pružaju utehu i isceljenje onima koji se poklanjaju sa verom i ljubavlju.















