Nebojsa Raso

Nebojša Rašo

Nebojša Rašo: “Litije su Božija sila, jer je Duh Sveti sišao na narod svoj”

Ime: 07. 07. 2020 Neboisa Raso Argumenti; Opis: Litije su Božija sila, jer je Duh Sveti sišao na narod svoj Tip: audio/mpeg

Nebojša Rašo član Matice srpske društva članova u Crnoj Gori objavio je knjigu „Argumenti – kako i čime se branio Zakon o slobodi vjeroispovjesti u Skupštini Crne Gore 26. decembra 2019“ koja je nedavno promovisana u porti crkve Vaznesenja Gospodnjeg na Toploj.

,,Poslanici koji su glasali za Zakon o slobodi vjeroispovjesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, iznijeli su veliki broj netačnih podataka iz istorije Crne Gore, Pravoslavne crkve i srpskog naroda i pokazali nedopustivo neznanje”, istakao je autor Nebojša Rašo.

Tvrdnje je dokazao arhivskom dokumentacijom i citatima iz provjerene literature. Podsticaj za pisanje knjige bilo je izlaganje poslanika Petra Ivanovića koji je za primjer uzeo crkvu Svetog Arhangela Mihaila na Belavisti i naveo da se ona ne pominje kao srpska pravoslavna crkva već samo kao pravoslavna.

– Vjerujem da ako postoji crkva u Crnoj Gori za koju, po arhivskoj građi, možemo reći da je srpska, onda je to crkva na Belavisti. Da su u hercegnovskom arhivu proučili kutiju o crkvi Svetog Arhangela Mihaila ne bi je uzeli za primjer jer se u toj kutiji nalazi građevinska dozvola koju je hercegnovska opština izdala 1883. godine. „Dozvola se izdaje Veleslavnom odboru za građenje Srpske pravoslavne crkve u gradu.“

Rašo navodi i pismo Mitrofana Bana koji je poslao prilog za gradnju crkve u kojem se navodi da je „obradovan što su se plemeniti hercegnovski rodoljubi kao vrući svagda privrženici svega, odvažili u toj divnoj srpskoj varoši podignuti pravoslavnu crkvu“…

Pogrešna je i tvrdnja na koju su se poslanici pozivali da Mitropolija nikada nije bila Crnogorsko primorska do 1929. godine, a da se prije toga nazivala Crnogorska crkva ili Cetinjska mitropolija, što je Rašo dokazao dokumentima iz doba vladike Petrovića Njegoša i prikazom faksimila potpisa Mitropolita Save Petrovića na kojem piše „Skenderijski – primorski“ a ne crnogorski.

Poslanici koji su glasali za zakon, nisu govorili o njemu, već o crnogorskoj pravoslavnoj crkvi i tzv. obnovi njene autokefalnosti i događajima iz 1918. godine.

– Lazar Tomanović, predsjednik Ministarskog savjeta Crne Gore, u govoru prilikom krunisanja Nikole Petrovića za kralja 1910. godine kaže: „Mitropolija cetinjska jedina je svetosavska stolica koja je bez prekidanja do danas sačuvana, i kao takva zakonita predstavnica i našljednica Pećke patrijaršije.“ Dakle, autokefalnost crnogorske crkve je zasnovana na autokefalnosti Pećke patrijaršije, što je jasno iz govora koji je objavljen u Cetinjskom vjesniku 19. avgusta 1910. godine, kazao je Rašo.

Tvrdnju da je crkvena imovina bila državna u doba knjaževine Crne Gore osporavaju podaci iz Imovinskog zakonika Valtazara Bogišića i skupština održana na Blagovjesti 1868. godine.

– Zakon koji je branjen ovakvim neistinama i poluistinama ne može donijeti dobra ni vjernicima ni državi. Pravoslavni narod je to prepoznao i pokazao učešćem na litijama. Kao što Valtazar Bogišić navodi u već citiranom Opštem imovinskom zakoniku 1888. godine: „ Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi“. To važi i za ovaj zakon, kazao je Rašo.
On je poručio “kad bi dopustili da ovaj Zakon ostane bez odgovora naroda Herceg Novog mi bismo se odrekli Mirka Komnenovića, Josifa Tropovića, koji je ovdje podučavao Rada Petrovića, stradalnika za pravoslavlje Kirila Cvjetkovića ali i Svetog Vasilija Ostroškog, Svetog Petra Cetinjskog i ostalih mučenika i stradalnika od Kosova do današnjih dana”.