U nedjeljnom danu kada naša Sveta crkva proslavlja Sv. Stahija, Amplija i Urvana, služena je Sveta liturgija u podgoričkom Hramu Sv. velikomučenika Đorđa.
Svetim evharistijskim sabranjem načalstvovao je protojerej Mirčeta Šljiavančanin, starešina ovog drevnog hrama, uz sasluženje, protojereja-stavrofora Milete Kljajevića, jereja Blaža Božovića i đakona Luke Pavićevića.
Blagoljepiju bogosluženja svojim pojanjem doprineo je hor Svetosavnik, pod rukovodstvom dirigenta, Ratke Vujačić.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala slovom pouke sabranima u hramu Gospodnjem, obratio se načalstvujući sveštenoslužitelj, o. Mirčeta Šljivančanin, tumačeći jevanđelsku priču o bogatašu i siromahu Lazaru.
,,Ovo nije priča o bogatstvu ili o siromaštvu već o vrlinama, kako treba da nosimo svoje bogatstvo, ako nam ga je Bog darovao, ili ukoliko oskudijevamo kako treba da trpimo“, kazao je otac, dodavši da ne bi neko pomislio iz ove priče, da je uzrok propasti bogataša, samo to što je bio bogat ili da je Lazar došao u naručje Avraamovo, samo zato što je bio siromašan.
Otac je podsjetio da u našoj istoriji imamo mnogo bogataša koji su ušli u Carstvo Božije, a opet imamo i mnogo siromaha koji su ozlojeđeni i koji su zbog toga svoga stanja, zavideli i mrzeli drugima.
Današnja poruka Jevanđelja je u tome što bogataš nije prozreo smisao života, nije se udubio i zapitao o smislu života nego je svoje bogatstvo pretpostavio svemu.
,,Bilo mu je važnije uživanje, veselje sa svojim prijateljima, što je postalo i smisao njegovog života. On se nije radovao daru koji mu je Gospod dao, da može njime da spasava dušu svoju, da ga dijeli drugima; jer Bog nam i daje različite darove, da bi mogli jedni sa drugima da živimo, da pomažemo i da se zajednički spasavamo“, naglasio je otac, rekavši da se bogataš veselio, ali se nije radovao.
,,Radost se dijeli, kao što se dijeli svetlost, toplota, sunce, a veselje je samo za onoga koji se veseli i za njegov krug prijatelja, istomišnjenika obično“, kazao je prota, dodavši da i dok se radost dijeli, radostan može biti i sasvim siromašan čovijek.
Problem ovoga bogataša je u tome, naglasio je otac, što pored svojih vrata nije vidio čovjeka koji pati i boluje.
Napomenuvši da imamo samo ime Lazarevo, a da nemamo sačuvano ime bogataša, podsjetio je da ime Lazar znači, onaj kome je Bog pomogao, kome je Bog pomoćnik.
“Njemu je ime Gospod pomenuo, ne samo zato što je bio bolestan i siromašan, nego zato što je trpio i nosio krst svoje bolesti i svoga siromaštva, i udubio se u tajnu života, vapijući za pomoć Bogu, znajući da ako je već došao u takvo stanje, da ima smisla izdržati, da Bog ne daje nikome neki krst, a da on nema nekog dubinskog smisla“, besjedio je otac u podgoričkom hramu.
I, kada su otišli sa ovoga svijeta, nagovijestio je, Lazar se našao u mjestu blizine i topline Božije, zato što je bez roptanja nosio krst svojega stradanja, a bogataš se našao u paklu.
O. Mirčeta je ovde podsjetio da je Avraam bio vrlo bogat čovek, veliki gazda i domaćin, ali da se u Svetom pismu ne spominje kao bogataš, da ga kao takvog ne pamtimo, već po tome što je imao veće vrline, vjeru. Avraam je dospio u raj ne po svome bogatstvu, već zato što je svoje bogatstvo prevazišao svojim vrlinama, dakle, vjerom – što je Bogu ugodio svojim životom.
,,S druge strane, bogataš je završio u paklu, zato što svoje bogatstvo nije iskoristio kao dar za svoje spasenje i spasenje drugih – nije imao milosrđa, čovjekoljublja, ljubavi, sažaljenja, samilosti za onoga koji je pred njegovim vratima tavorio – tu je bio problem njegovog bogatstva”, naglasio je otac, podvukavši da je bogatstvo postalo njegov Bog.
“A ništa osim Boga ne sme da nam postane Bog i nije slučajno što se u našem jeziku kaže da je bogataš onaj koji ima Boga: E takav bogataš je bio siromah Lazar – zato što od Boga nije odstupio”, kazao je prota.
I dok bogataš moli iz pakla Avraama, da neko ode i kaže njegovoj braći i roditeljima, da oni slučajno ne dođu tu, gdje je on došao, to možemo da shvatimo, objasnio je otac kao da je on htio da se izgovori; kao da nije znao. Jer da je znao, ne bi došao, tu gdje je došao. Te mu kaže Avraam – da ima Mojsija i proroke, i da je to dovoljno.
,,To znači, da nam Bog uvijek otkriva ono što je dovoljno za naše spasenje tj. da Bog neće ostaviti nikoga, a da mu ne kaže, kako treba da živi. A da je pitanje našeg srca hoćemo li se opredijeliti za ono što je Bog rekao. Problem bogataša je bio, što njegovo srce nije bilo s Bogom. Um, srce i biće je bilo odvojeno od Boga. Zato je i nakon prelaska iz ovoga svijeta, ostao bez blizine Božije“, naglasio je otac, rekavši da smo svi mi bogati i siromašni. Ali da nas ova priča poučava, kako da s ovim darovima koji su nam dati postupamo ili pak, ono što nam nedostaje, kako da trpimo.
Poželio je na kraju da nam Gospod da da se uvijek udubimo u smisao života i da Bogu ugodimo, ako ne velikim djelima, onda barem da ne osuđujemo druge kao uzroke svoje propasti, nego da se zapitamo, da nije nešto do nas.
Potom su svi oni koji su se postom i molitvom pripremali za primanje Svetih Hristovih darova, pristupili Svetoj čaši.
Zajedničarenje je nastavljeno prigodnim posluženjem u Svetogeorgijevskom domu, gdje su veselje uveličali svojim izvođenjem, mladi guslari iz guslarskog društva Mina Radović, koji su posjetili Hram Svetog Đorđa; tom prilikom im se starešina hrama protojerej Mirčeta Šljivančanin zahvalio na gostovanju i pozvao ih da i naredne godine dođu i pruže užitak, koji su i danas svojim izvođenjem priredili.
Elza Bibić
Foto/Video: Darko Radunović
