Na nedeljni dan kada naša Sveta Crkva proslavlja Sv. Pavla Ispovednika i Varlaama Hutinskog – služena je Sveta Liturgija u podgoričkom hramu Sv. Đorđa.
Svetim evharistijskim sabranjem načalstvovao je protojerej-stavrofor Dragan Stanišić uz sasluženje braće sveštenoslužitelja ovog drevnog hrama: starešine Crkve protojereja Mirčete Šljivančanina, protojereja-stavrofora Milete Kljajevića, protojereja Jovana Radovića, jereja Blaža Božovića i đakona Luke Pavićevića.
Za pevnicom na liturgijske vozglase odgovarao je hor Sveti Sava kojim je rukovodila horovođa, Snežana Popović dipl.teolog.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala slovom pouke sabranima u hramu Gospodnjem obratio se načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Dragan Stanišić:
,, Gospod daje narodu svome snagu i blagosilja ga mirom !
Imamo živu sliku događaja kada Hristos vaskrsava Jairovu kćer. Takav događaj se prije Hrista nije mogao nikako desiti.
Vidimo veliki narod koji se tiska oko Učitelja (u ovom Jevanđelju čujemo kako se Hristos naziva Učitelj), i koliko Mu narod vjeruje; čak Mu vjeruje starešina sinagoge koji propovijeda Stari Zakon po Mojsiju, koji je zajedno sa književnicima i farisejima onaj koji nije vjerovao dovoljno u Hrista. (ali kada je osetio tugu po smrti svoje ćerke, on se obratio k Hristu svim srcem i dušom).
Tako se desilo, da Gospod nije izneverio njegovo nadanje. I ova priča odjekuje kroz vjekove svagda i dopire do nas, danas u ovom hramu.
Nikad mi nemamo toliko vjere kao ona Hananejka, koja se dotakla odstrag haljina Hristovih – i mi se udivljavamo slušajući, kakvu je vjeru imala ta žena, Hananejka, često joj podražavajući, smatrajući sebe nedostojnim i da se dotaknemo haljina Hristovih; a dotičući se haljina Hristovih – to je kada se mi prosvećujemo ovom službom, kada se molimo pred ikonama Gospoda, Bogorodice i Svetitelja, Svetoga kojega danas slavimo Pavla Ispovednika Patrijarha Carigradskoga iz 4. vijeka (kada je Crkva stekla slobodu, kada je prestalo gonjenje Crkve).
Međutim, nastala su iskušenja još teža, od ljudi, vernih, koji pripadaju Crkvi koji su kvarili učenje istinito, koji su osporavali Simbol vjere koji imamo – to je tzv. struja Arijanaca.
Arije je bio jedan prezviter koji nije verovao da je Hristos Bog Istiniti, nego da je samo čovjek.
Svojim grešnim umom pokušao je da obuhvati Istinu Božiju što je nemoguće bez Duha Svetoga; Duhom Svetim poznajemo Boga, Boga poznajemo Bogom, Triipostasnu Jedinicu, Oca i Sina i Svetoga Duha.
Zato mi danas pominjemo Pavla Ispovjednika Patrijarha Carigradskoga koji je bio svgnut sa svoga prestola, od strane arijanaca, više puta pri čemu ih je podržao i sami car Konstancije, sin Konstantina Velikoga Ravnoapostolnoga, koji je negirao svoga oca (podražavajući ono što je protiv svoga roditelja).
Tako biva kod svakoga koji se ogrešuje od svoga roditelja, – svojim izopačenim umom, jer iznad svih naših roditelja je Gospod Bog; a svi roditelji su samo senka i slika, tog nebeskog očinstva.
Pravoslavni kada su govorili o Bogu, svagda su pominjali to nebesko očinstvo; kada su govorili o Caru oni su imali predstavu Nebeskoga Cara, Triipostasnu Jedinicu, Oca i Sina i Svetoga Duha, zajednicu Ljubavi, Gospoda Boga.
Zato su hrišćani tako hrabri i slobodni kroz istoriju Crkve, – nisu se bojali nijednoga Cara, prolaznoga, truležnoga, nego su slavili Gospoda Boga.
Amin Bože daj !“
Potom su svi oni koji su se pripremali pristupili Svetoj Čaši u Svetoj tajni pričešća.
Zajedničarenje sveštenoslužitelja i parohijana nastavljeno je u Svetogeorgijevskom domu.
Čas veronauke polaznika Škole Sveti Đorđe, održan je kod protinice Nadice Radović.
Elza Bibić
Foto/Video: Darko Radunović
