Na nedeljni dan kada naša sveta crkva, proslavlja prepodobnog Nikodima Svetogorca, i Sv. apostola Ahila služena je Sveta liturgija u podgoričkom Hramu Velikomučenika Đorđa.
Svetim evharistijskim sabranjem načalstvovao je protojerej-stavrofor Mirčeta Šljivančanin starješina hrama, uz sasluženje protojereja-stavrofora Milete Kljajevića i đakona Luke Pavićevića.
Na liturgijske vozglase odgovarao je hor Sveti Sava kojim rukovodi Snežana Popović, dipl. teolog.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala, slovom pouke sabranima u hramu Gospodnjem obratio se načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Šljivančanin:
,, U današnjem Jevanđelju vidimo kako je Gospod isijelio dvojicu slijepaca – povratio im vid i demonizovanog čovjeka, kome je stradala duša i tijelo, iscijelio. Kad god čitamo o tome, to nas vraća na to da je Gospod svemoćan, da je On Svedržitelj kome je sve moguće. Gospod je jedini isijelitelj, On je jedini koji može nas dovesti i vratiti u cijelovitost – u punoću života, bića. Izliječiti i iscijeliti, nije isto. Naše boljke često liječimo kod lekara, i to je Božiji blagoslov, ali iscjeljenje je nešto drugo; to je dovođenje čovjeka u cjelovitost, u punoću života i bića. A to jedino možemo sa Gospodom – bez Njega iscjeljenja nema.
Gospod je iscijelio dvojicu slijepih ljudi zbog njihove vjere u Njega, što nama govori o tome da je duhovno sljepilo, kada je čovjek odvojen od Boga, ne zna za Njega ili griješi. Za liječenje duhovnog slijepila je potrebna vjera. Ta vjera se sagledava kroz molitvu koja je itekako važna za naše iscjeljenje, jer ne možemo reći da volimo Gospoda, ako mu se nikad ne molimo. I ne samo to, dvojica slijepaca koje je Gospod iscijelio uložili su trud – išli su za Njim.
Od obuzetosti demonima, kojima smo svi izloženi, nema ko da nas izbavi, osim Gospoda živoga. Ako se trudimo da budemo s Bogom, onda tu nema mjesta đavoljoj sili. Onda u nama prebiva svjetlost, a mrak odlazi.
Vidimo u današnje vrijeme, koliko smo bolesni. Nije bilo da otac ubija svoje dijete – to se rijetko može čuti. Evo nažalost, svakog dana neko nekog ubija u Crnoj Gori. Kolika je tama duovna kod nas ! A to su sve fizički zdravi ljudi ali su raslabljeni, obuzeti demonskim silama.
Može li današnje Jevanđelje biti aktuelnije danas ?
Da dotle dođemo –da činimo ono što životinje ne rade. A čega je to pokazatelj ? Duhovne bolesti, slabosti. Mraka koji se useljava u duše ljudske. Đavolje sile koja ljudima vlada.
Ko nas može od toga iscijeliti? Gospod i njegova sila ali i mi da obraćamo pažnju. Kako kaže u Apostolu, mi jaki dužni smo slabosti slabih nositi. Da obratimo pažnju za onim koji je pored nas, da on nije u nekoj muci, tuzi i jadu.
Da se Bogu pomolimo da nam Bog da snage da se iscijelimo, da nam da snage, da nas izliječi da pomognemo gde pomoći možemo, a gdje ne možemo da Boga pozovemo da On pomone. To je naš hrišanski život i zadatak, da brinemo o sebi svom zdravlju i onih oko nas, koliko možemo. Da sve uložimo da zlo ne ovlada nama – to je ono što nas Hristos uči.
Neka nam Bog da snage, da nas iscjeljuje i drži uz sebe, ali tako da mi moramo otvoriti svoja srca da bivamo Božiji !“ – poručio je načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Šljivančanin.
Potom su svi oni koji su se pripremili, pristupili Svetoj tajni pričešća.
Zajedničarenje je nastavljeno u Svetogeorijevskom domu.
Elza Bibić
Foto/Video; Darko Radunović
