Djakon Vladimi Rjaramaz Sahrana

Protođakon Vladimir Jaramaz (1980-2023) sahranjen na gradskom groblju u Nikšiću

Ime: 22. 01. 2023-SAHRANJEN OTAC VLADIMIR JARAMAZ; Opis: Novoprestavljeni sluga Božji protođakon Vladimir Jaramaz sahranjen je na gradskom groblju u Nikšiću Tip: audio/mpeg

Novoprestavljeni sluga Božji, protođakon Vladimir Jaramaz, sabrat Sabornog Hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, sahranjen je, u nedjelju, 22. januara 2023. godine, na gradskom groblju u Nikšiću.

 

Sahranjen protođakon Vladimir Jaramaz

Članovi porodice i rodbina novoprestavljenog sluge Božjeg Vladimira Jaramaza, koji je stradao, u petak 20. januara, u saobraćajnoj nesreći, na magistralnom putu Nikšić – Podgorica, primali su saučešće u crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Starom nikšićkom groblju, do 13 časova i 30 minuta, kada je povorka krenula ka Sabornom hramu Svetog Vasilija Ostroškog.

Opijelo su služili Njegovo Visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski G. Joanikije i Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Metodije, uz sasluženje brojnog sveštenstva i monaštva iz Miropolije crnogorsko-primorske, Eparhije budimljansko-nikšićke i drugih Eparhija naše svete Crkve, i uz molitveno učešće velikog broja naroda, koji je svojim prisustvom iskazao koliko je o. Vladimir bio voljen i poštovan.

Odlomak iz svetog Jevanđelja pročitao je Preosvećeni vladika Metodije, nakon čega se od svog prijatelja, kuma, brata, saborca i satrudnika vrlo emotivnim i nadahnutim riječima oprostio protojerej-stavrofor Slobodan Jokić, arhijerejski namjesnik nikšićki.

Kazao je da je u traganju za trenutkom susreta sa Gospodom život vodio protođakona Vladimira Jaramaza širom šara zemaljskoga.

„Vodio ga je od ove Saborne Crkve gdje se rodio i za crkvu Božiju prohodao, Župskog manastira i Ostroga i Svetog Vasilija, gdje se kod oca Lazara grijao toplinom i smislom, Crkve Svetog Dimitrija na Kruševcu kod oca Borisa i Hrama Hristovog Vaskrsenja, gdje je dvanaest godina đakonovao tako toržestveno kao malo koji đakon u našoj Srpskoj Crkvi, Hercegovine i Tvrdoša vladike Atanasija, pa do zavjetnog hrama na Vračaru, Kosova i Metohije, slavne Pećaršije i Visokih Dečana, gdje mu Nikšićani sa bratijom kod kralja molitve uznose, daleke Južne Amerike, koju je sa Mitropolitom Amfilohijem pohođaše, Pariza, Beča, Londona i Rima koji, još kao studenti, pohodismo i u katakombama slavnim dobroga pastira sretosmo, pa dalje do Moskve i Petrovgrada za koje nas je Sveti Petar Cetinjski amanetom vezao, agorama Atine i nektara Egine, Soluna Dimitrijevog i neobičnih Meteora Joasafa srpskoga koji kao poslednji Nemanjić na njima Boga tražaše i Svete Gore vrta Presvete i carske lavre Hilandara odakle ga oci svetogorci od Trojeručice igumanije pozdravljaju“, naveo je o. Slobodan.

Podsjetio je da je na tom putu traganja za susret sa Gospodom, protođakon Vladimir stizao do Kapadokije ranohrišćanske gdje su zajedno, o Vaskrsu Svijetle sedmice, „ljeta Gospodnjeg dvijehiljaditog, podstaknuti zovom duše i vjekova“, sa Mitropolitom i bogoslovcima o Kosovu raspetom pjevali i slavnoj Svetoj Sofiji Carigradskoj, do Jerusalima grada i rijeke Jordana.

„Mnogo je divnih zajedničkih i blagoslovenih ljeta prošlo, kume, cimeru, brate, prijatelju, saputniče, sastradalniče, saborče, satrudniče, saslužitelju, koji si svojom vedrinom, susretom, zagrljajem, osmjehom, pjesmom, igrom, bio ukras naših života, radost naših radosti, veselje naših veselja, vedrina našeg plavetnila. U ime svih tvojih kumova i prijatelja da ti zahvalimo za svaki izmamljeni osmjeh i radost našoj djeci, koju si gledao kao svoju, koju si dječjom bezazlenošću plijenio. Jednostavno bio si radost dječje radosti i osmjeha omladine. Volio si život, Vladimire i junački si ga trošio. Umjeli smo se bratski zbog toga poljutiti i izmiriti. Ali, i to je život, živi odnos, život u punoći“, rekao je o. Slobodan.

Kada odlaze prijatelji velika je tuga i bol, ali nema praznine, jer, po riječima sveštenika Jokića, sve je ispunjeno ljubavlju Vaskrsenja Hristovog.

„Kada se sa Hristom pričešćujemo onda se sa Njim, u Tijelu Njegovom sjedinjujemo, a kroz Njega i u Njemu jedan sa drugim jedno bivamo. To je Crkva, i to je život. Crkva kao živa zajednica. Da voliš i budeš voljen neizmjernom i nesebičnom ljubavlju. Život u punoći.  Radujete se u stradanjima, kaže apostol Pavle, jer spasenje nijesu uspjesi i karijera naša u ovom svijetu, ispunjenom propadljivošću i besmislom, već ukidanje smrti u carstvu ljubavi, a carstvo ljubavi Vladove je bilo blagoljepno i toržestveno sveštenosluženje i ukrašavanje doma Gospodnjeg“.

„Kažu Sveti oci da će Gospod suditi čovjeku u onome u čemu ga nađe, a evo tebe je protođakone našao u bogosluženju, u žili kucavici naših života, onoj službi kojom si se ukrašavao, a koju si i svojim višnjim pojanjem ukrašavao i u kojoj si se ispunjavao i radovao. Pa neka ti Gospod po toj službi sudi“, kazao je protojerej-stavrofor Slobodan Jokić.

Nad odrom blaženopočivšeg protođakona Vladimira Jaramaza riječju arhipastirske besjede obratio se Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije.

Kaazo je da je protođakon Vladimir prerano otišao i teško da možemo da nađemo riječi utjehe u tužnom trenutku rastanka od mladog čovjeka.

„On je u punoj snazi, u najljepšim godinama otišao, iznenada. Njegov život se prekinuo u saobraćajnoj nesreći kao što to vrločesto biva. Ostavio nam je veliku žalost svojim odlaskom. Iako smo svi ožalošćeni, ali najteže je njegovoj porodici, supruzi Milici, djeci Angelini i Divni, njegovim čestitim roditeljima, sestrama, rodbini, najužoj porodici. Uvjeren sam da ovo naše saučešće, u ovako velikom broju, daje snage ožalošćenoj porodici i da podnesu ovaj bol i preveliki gubitak. Umjesto riječi, čini mi se da nas više tješe suze i stisak ruke i opšte osjećanje saučešća, jer smo kao Crkva Božja, uvijek objedinjeni i u žalosti, i u radosti, a danas, u ovom momentu osjećamo svi jedno“, rekao je Mitropolit.

Istakao je da nam je naš vedri, nikad prežaljeni i uvijek radosni đakon Vladimir, svojim primjerom pokazao kako da se tješimo.

„U svom životu, koliko god bio čovjek otvorene duše i radoznao da vidi sve što je lijepo i korisno, on je, ipak, samo znao za Crkvu i službu u Crkvi. U tome je nalazio punoću radosti i tu radost je širio oko sebe. Prigovarali smo mu da ne vodi dovoljno računa o svom zdravlju, ali takav je bio čovjek, ali on je služio Gospodu do svog poslednjeg izdihanija“, rekao je Visokopreosvećeni Mitropolit, podsjetivši da su poslednji put služili zajedno na Bogojavljenje, a o. Vladimir i na Svetog Jovana kada ga je Bog uzeo sebi.

„Tada je svoju mučeničku krv prolio  i njegov predak sveštenik Risto Jaramaz. Ima u tome duboke simvolike i tajne, a protođakon Vlado se mnogo potrudio da zablista spomen među nama ljudima, sveštenomučenika Rista Jaramaza. On je sa potomcima sveštenomučenika Rista otkrio njegov grob, oprao njegove mučeničke kosti, izložio manastiru Kosijerevu. Zajedno smo ga proslavili kao novog sveštenomučenika i zastupnika pred licem Božjim“.

„Ožalošćena porodice, rodbino, draga braćo i sestre, pomolili smo se Bogu i otpjevali ove pogrebne himne. Tako potvrđujemo našu svetu vjeru da i u najvećoj žalosti nećemo klonuti duhom, nego nas krijepi naša sveta vjera, daje nam nade i nadamo se da će porodica našeg đakona Vlada napredovati. Gdje ima potomstva, ima utjehe, biće i radosti. Neka Bog izlije blagodat i utjehu na porodicu, neka nebesko pokroviteljstvo, jer Bog štiti one koji su ostali bez oca, pa im je Otac naš Nebeski bliži nego ostalima, On ih uzima u svoje okrilje i rukovodi ih u životu. Našem Vladu neka Bog daruje nagradu njegovu veliku ljubav prema Crkvi i svetoj službi, za ono divno pojanje i služenje, za vedrinu koju je unosio svuda. Sada, iako se rastajemo ali ova sveta služba čini da je i tuga svijetla i da u njoj ima neke duhovne svečanosti i da nam ona daje snagu i utjehu“, zaključio je Mitropolit crnogorsko-primorski G. Joanikije.

 

+ + +

Protodjakon Vladimir JaramazProtođakon Vladimir Jaramaz (1980-2023), sabrat Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, upokojio u Gospodu u 43 godini života na praznik Sabora Svetog Jovana Preteče i Krstitelja, 20. januara 2023. ljeta Gospodnjeg, odsluživši Svetu liturgiju i pričestivši se Svetim tajnama Tijela i Krvi Gospodnje.

Stradao je u saobraćajnoj nesreći koja se dogodila oko 14,15 časova na magistralnom putu Nikšić – Podgorica.

Otac Vladimir je rođen je 10. maja 1980. godine u Nikšiću. Studirao je Bogoslovski fakultet u Foči i Beogradu, kao i Fakultet vizuelnih umjetnosti u Podgorici.

U čin đakona rukopoložen je 6. januara 2010. godine, a činom protođakona odlikovan je 21. februara 2015. godine.

Iza sebe je ostavio suprugu Milicu i ćerke Angelinu i Divnu.

Večan ti spomen, dostojni blaženstva, dragi naš oče Vladimire!

IMG_0283

Foto: Boris Musić

viber_image_2023-01-22_16-22-56-246

Foto: Senka Čolović