U Nedjelju dvadeset četvrtu po Pedestnici, 19. novembra 2023. godine u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, odslužena je Sveta Liturgija kojom je predstojao protojerej-stavrofor Dalibor Milaković.
Proti Daliboru sasluživalo je sveštenstvo: protojerej-stavrofor: Dragan Mitrović, protojereji: Branko Vujačić, Nikola Pejović, kao i đakon Vedran Grmuša.
Nakon pročitanog začala iz Svetog Jevanđelja svima sabranima obratio se načalstvujući protojerej-stavrofor Dalibor Milaković koji je u uvodnom dijelu pastirskog slova podsjetio da se predukus Carstva Nebskog i Rajskog može osjetiti već sada na zemlji u ovom životu, shodno životu koji živimo:
,,Ukoliko naša duša ne živi po zapovijestima Hristovim neće dobiti taj život koji joj Hristos daje, a samim tim nećemo ni naše tijelo oživjeti i Carstvo Nebesko se zadobija ovdje na zemlji. Predukus Carstva Božijeg se osjeća ako živimo po zapovijestima Hristovim”.
,,Zato smo i prizvani i došli smo u Hram Božiji, po blagodati Božijoj jer ima nešto čudesno što nas Gospod priziva i ta blagodat se osjeća. Gospod nam se neprestano daje, ali ne po zaslugama našim, sve je po Njegovoj velikoj milosti i neprekidnoj ljubavi”. – besjedio je on.
Prota Dalibor je u daljem obraćanju nagasio da je jedno od najvećih dijela milosrđa i ljubavi činjenje metanije i davanje oproštaja bližnjim svojim:
,,Pored toga što pred Hristom radimo metanije, utoliko je važno načiniti metaniju pred bližnjim svojim, tražiti oproštaj. Sveti oci kažu da jedna metamija pred bratom svojim i traženje oproštaja je kao hiljadu metanija pred Hristom uraditi. Zaista, najteže je danas zatražiti oproštaj jedno od drugog. Neprestano griješimo prema bratu svome, mrzimo jedni druge, sujeta i ljubomora, zavist vladaju među nama što je možda neko više uspeo, neko manje, ili što je nekome Hristos dao više talenata, nekome manje, međutim toliko koliko posjedujemo dobili smo po zasluzi i po mjeri koliko možemo da nosimo”.
,,Koliko puta samo prođemo pored ljudi koje i ne znamo, a ko zn u kojoj su muci i nevolji i njihovi vapaji pred Bogom su veći nego naši”. – poručio je prota Dalibor.
U drugom dijelu pastirskog slova on je akcentovao da je od velike važnosti nahraniti dušu lijekom krštenja i pričešća budući da nas Gospod priziva na punoću zajednice sa Njim:
,,Najvažnije je da damo duši ono što je njena hrana, a to je lijek krštenja, pričešća, zaista Gospod sve priziva na Trpezu Gospodnju, svi su prizvani, sli malo je izabranih”.
Prota Dalibor je zatim rekao da tječesne bolesti ma koliko god bile izazovne i teške za nositi jesu male u odnosu na duhovne bolesti, iz kojih i faktički tjelesne bolesti proističu:
,,Tjelesne bolesti su male u poređenju sa duhovnim bolestima, a sve tjelesne bolesti dolaze kao posledica duhovne oboljelosti. Ne dozvolimo da naše duhovne bolesti koje ispovijedamo svešteniku se ponavljaju, vraćaju, da ispovijest bude samo forma. Jer ako opet poslije ispovijesti isto činimo, onda se nismo istinski pokajali za svoj grijeh”.
,,Zaista Hristos, ako ga istinski prizovemo vaskrsnuće nas i oživotvoriće naše biće, naše tijelo, iscijeliće nas od naših bolesti, jer spoznavajući dublje vjeru, spoznaćemo dublje i sebe same i koliko je važno da se ispovijedamo i tražimo oproštaj od bližnjih svojih, da prebiva o u zajedništvu ljubavi jer bez zajednice nema čovjeku spasenja”. – zaključio je naposlijetku protojerej-stavrofor Dalibor Milaković.
Boris Musić
