O. Mirčeta Šljivančanin

O. Mirčeta Šljivančanin: Na Tajnoj večeri ispovjedamo da je Hristos hljeb života

Ime: 29.04.2021 Beseda otac mirceta; Opis: Na Tajnoj večeri ispovjedamo da je Hristos hljeb života Tip: audio/mpeg

Na Sveti i veliki četvrtak Svetom liturgijom u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici načalstvovao je protojerej Mirčeta Šljivančanin, uz sasluženje: protojereja – stavrofora Dragana Mitrovića i Dalibora Milakovića, kao i protojereja: Miladina Kneževića, Branka Vujačića i protođakona Vladimira Jaramaza.

Na Liturgiji su pjevali i odgovarali članovi mješovite pjevnice pri Sabornom hramu.

Nakon Svete tajne pričešća načalstvujući protojerej Mirčeta Šljivančanin je u poučnom i praznično nadahnutom pastirskom slovu govorio o primjeru smirenja Gospodnjeg koje se projavilo u umivanju nogu svojim učenicima – apostolima:

“Na Sveti i veliki četvrtak sjećamo se nekoliko velikih i važnih događaja iz života Hristovog koje je radi nas učinio. A sve iz tog razloga da bi i mi prihvatili tajnu Hristovu u svome životu, da bi bio sa nama, da bi bio naš i da bi mi bili Njegovi. Danas se konkretno sjećamo događaja kada je Hristos sa svojim učenicima imao Tajnu večeru. Sabravši svoje učenike na ovaj dan i umivši im noge, Gospod je pokazao smirenje i time nam pokazao najbolji put našeg spasenja, kako treba da živimo i koje vrline da usvajamo i zadobijamo.”

Otac je podsjetio da je na Tajnoj večeri Gospod ustanovio Evharistiju – Liturgiju – koja je srce života svakoga hrišćanina kroz sva vremena, sve epohe i do kraja svijeta:

“Eto i zašto ne možemo biti pravi hrišćani, a da ne idemo na Svetu liturgiju i da se ne pričešćujemo Tijelom i Krvlju Njegovom, zato što je to zapovijest Hristova. I mi danas okupljeni oko ove časne trpeze na Svetoj liturgiji, svaki put kada se oko nje okupimo na čelu sa episkopom, koji je slika Hristova, i sa sveštenicima, koji su slika Hristova i apostola, pokazujemo i iskazujemo da smo učenici Hristovi i da smo i mi na Tajnoj večeri Hristovoj i da priznajemo i ispovjedamo da je Hristos hljeb života i da bez Hrista nema života”, naglasio je prota Mirčeta.

Napomenuo je da se Liturgija ne služi samo za naše lično spasenje već da bi bili svi jedno sa Bogom, “zato je Hristos i učinio sve radi nas i našega spasenja i upravo se i Liturgija služi za spasenje i život svijeta, dakle ne samo za nas i naše spasenje, već za spasenje cijelog svijeta”.

Prota Mirčeta je u svom daljem obraćanju ukazao na prizvanje čovjeka kao evharistijskog, liturgijskog bića koje zajedničari sa Bogom i prinosi sve što je stvoreno:

“A u tome je naznačenje prvog čovjeka – Adama, da svu tvorevinu privodi Bogu – zato čovjek i jeste bogolik”, kazao je o. Mirčeta i podvukao i da bez obzira na grehopad ljudskog roda, Bog nije odstupio i ostavio čovjeka, budući da nas voli neizmjernom ljubavlju.

“Čovjek je otpao od Boga, ali nije Bog otpao od čovjeka. Zato je Sin Božiji uzeo našu prirodu i učinio sve radi nas, da bi nas Bog vratio Sebi, jer nas Bog toliko voli da nikada neće dozvoliti da odemo od Njega, a najveća potrvrda toga je Hristovo Vaskrsenje.  Pričešće znači biti dio nečega, biti dio nekoga. Mi smo tijelo Hristovo. Ima li veće radosti i časti za čovjeka nego biti Hristov? Svaki je čovjek važan neizmjerno, jer je svakog čovjeka Bog stvorio i zato što je  radi svakog čovjeka Hristos umro na krstu i darova svakome – sebe.”

Prota Mirčeta je u svom pastirskom slovu ukazao i na bezobalnu Božiju ljubav koja ujedno treba i da nas raduje, ali i opominje:

“Kad god pogriješimo, učinimo grijeh, samo se sjetimo koliko nas Bog voli i šta je radi nas učinio i šta čini svakoga dana za nas. Dakle, ne treba da griješimo, ne iz straha šta će nam uraditi, već da ne griješimo zbog toga da ne iznevjerimo Božiju ljubav”.

Dolazak na Liturgiju je uvijek nov i nesvakidašnji događaj prepun ljubavi, života, dinamike kojima je, kako je kazao, prožet svaki živ odnos ličnosti kakav je i odnos između dva srca, Božijeg i čovječijeg:

“Kada dolazimo na Liturgiju, to je uvijek iznova novi događaj, događaj dolaska Boga među nas. Najbližeg, najrođenijeg. Zar može biti dosadno kada smo sa našom djecom, roditeljima, supružnicima, prijateljima i najbližima?! Dakle ljubav je takva da je nikad nije dovoljno. I ona nas uvijek obnavlja, čineći nas bližnjima i da smo zajedno. To je Gospod donio, tome nas je naučio, to je ono što On neprestano čini. Potrudimo se uvijek iznova da budemo istinski učesnici Hristove Tajne večere i Njegovog života. Zato nam Crkva preporučuje post, molitvu, trud pokajanje, bdenje i da činimo dobro uvijek iznova, ali ne kao cilj sam po sebi već kao pomoć ka cilju jedinstva zajednice sa Bogom. Cilj je da budemo Božiji ljudi, Božija djeca”, zaključio je protojerej Mirčeta Šljivančanin.

Boris Musić
Foto&video: Boris Musić