U Crkvi Svetog Nikole u kotorskom Starom gradu danas je liturgijski proslavljen praznik Rođenja Presvete Bogorodice – Mala Gospojina
Arhijerejski namjesnik kotorsko-tivatski, paroh kotorski, protojerej Nemanja Krivokapić poručio je u besjedi da veličinu današnjeg praznika i razlog zbog čega ga ovako svečano proslavljamo najbolje opisuju crkvene pjesme.
„One nisu samo neke pjesmice koje se pjevaju da bi lijepo zvučalo bogosluženje. Crkveno pjesništvo predstavlja duboki izraz crkvenoga predanja i mišljenja Crkve od same starine, svetih otaca, prvih otaca Crkve, koje su prenošene sa koljena na koljeno, da bi se onda neko od svetih otaca, ko je imao smisla da sve lijepi sroči u pjesmu, to i iznio“, kazao je o. Nemanja, naznačivši da je riječ o pjesmama koje su sušta dogmatika i vjera Crkve.
U troparu koji se danas pjeva se kaže „Rođenje tvoje Bogorodice Djevo vozvijesti (blagovijesti) cijelom svijetu radost, jer iz tebe zasija sunce pravde Hristos, Bog naš, koji je razrušio kletvu, prokletstvo i dao blagoslov, uništivši smrt, dade život vječni“.
Pojašnjavajući o kojoj je kletvi riječ i zašto cijeli svijet treba danas da se raduje, o, Nemanja je rekao da je starozavjetni narod, poslije pada Adamovoga, kada je prekinuta mogućnost spasenja čovjekovoga, a smrt ušla u prirodu ljudsku, mogao samo da se nada i očekuje ispunjenje obećanja.
„Jer, Bog kada je istjerao Adama i Evu iz Raja, obećao je da će poslati iz toga izabranog jevrejskog naroda spasitelja, mesiju, koji će ispraviti grešku, koju je napravio praotac Adam. To su prorokovali proroci vjekovima i dodali da će upravo on biti iz tog izabranoga naroda i da će biti potomak, sa jedne strane carske loze, od cara Davida, a s druge iz prvosvešteničke loze od samoga Arona. Kada su Joakim i Ana bili u godinama kada se ne dobijaju djeca, dobili dijete, nije to bila radost samo za ovo dvoje ljudi“, rekao je o. Nemanja, poručivši kako niko nije ni slutio da se u pomenutom događaju ustvari desila mnogo veća radost, mnogo veći događaj koji će se ticati cijeloga ljudskoga roda.
Piše to, dodaje, i u troparu u riječima „Razdruži se kletva, prokletstvo“.
„U Starom zavjetu, kod Jevreja, koji su smatrali da Bog kaznu i nagrade za naš život daje već ovdje na zemlji, pa ako je neko čestit daće mu nagradu već na zemlji, a ako je grešan kazniće ga takođe još na zemlji. Ako neko nije imao djecu smatralo se da živi nečasno, da ima neki veliki grijeh, zbog čega ga je Bog kaznio. Tako su i Joakim i Ana, čestiti ljudi, cijeli vijek proveli, ne samo u tuzi što nemaju djecu, nego i pod tim pritiskom i osudom zajednice koja je smatrala da su nekakvu kletvu i prokletstvo na sebe navukli svojim grijehom“, rekao je o. Nemanja.
Rođenjem Marijinim razruši se kletva i prokletstvo.
„Međutim, to je samo naznaka mnogo većeg događaja koji se desio, jer se rođenjem djevojčice Marije ispunilo proročanstvo da će doći mesija, da će doći spasitelj iz carskoga roda prvosvešteničkoga, jer je Joakim upravo direktni potomak cara Davida, a Ana direktni potomak prvosveštenika Arona. Dakle, u toj osobi, u toj djevojčici Mariji spojilo se carstvo i prvosvešteničko porijeklo, nagovještavano vjekovima prije. Ono što je izgledalo nemoguće i ko zna kad će doći, upravo se ostvarilo. Rodila se Ona kroz koju će se roditi Spasitelj, Onaj koji će „Pobijediti smrt i dati život vječni“, razrušti mnogo veću kletvu, mnogo veće prokletstvo, ono koje se desilo padom Adamovim koji, ne samo što je prekršio zapovjest, nego je raskinuo zajednicu sa Bogom. Jedinu zajednicu koja može da da, nama stvorenim ljudima, vječni život. Mi smo stvoreni i nemamo sami po sebi vječni život. Nama ljudima je potrebna zajednica sa Onim koji je vječan, a to je Bog. To je imao Adam, ali je nažalost raskinuo tu zajednicu i izgubio mogućnost spasenja“, kazao je o. Nemanja, podsjetivši i da u čovjekovu prirodu tada ulazi i smrtnost.
Za dolazak „Onoga, jedini koji može da pobijedi prokletstvo“, ističe da je to je sami Bog, a koji, „da bi zaista spasio čovjeka, treba i da bude pravi pravcati čovjek“.
„Zato je trebalo da ga rodi prava pravcata žena, a to je ovo dijete danas rođeno, Marija, koja će mu dati tijelo. Kada je došao Bog Spasitelj, Hristos, nije uzeo oblik čovjeka, kao što je Sveti Duh na Bogojavljanje, došao u vidu goluba. Nije Hristos došao u obliku čovjeka nego je postao pravi pravcati čovjek. Rodila ga je žena Marija i dala mu pravo tijelo, jer je to bio način našega spasenja. Da Bog, onaj Bog svemogući, koji je stvorio ovaj svijet, na sebe u svoju božansku prirodu i svoju božansku ličnost, primi čovjeka, čovječansku ličnost, da se rodi kao pravi pravcati čovjek i da kao takav poživi sve što je trebalo da preživi, pa i stradanje i smrt, ali i vaskrsenje i da time pobijedi smrt i da, kao što pjevamo u današnjem troparu, „Da nama život vječni“, kazao je o. Nemanja.
Navodi i da je po riječima svetih otaca to upravo ono najvažnije što se dogodilo.
„Mnogo važnija stvar od stvaranja svijeta jeste ovaploćenje, dolazak Boga ovdje na zemlju i Vaskrsenje – pobjeda nad smrću. Sve je to omogućeno kroz ličnost koju danas proslavljamo, Presvetu Bogorodicu. Bog je po svom predznanju znao da će se roditi jedna takva, toliko čista i čestitia osoba kao što je bila Marija, i kada je već odlučio da se ovaploti i dođe na ovaj svijet, poželio je da dođe preko jedne takve osobe kao što je Marija. Ne samo što je bila čestitoga roda nego, kada je blagovijestio arhangel Gavrilo volju Božiju, da planira, a ne da joj naredi, da se preko Nje rodi, svojom slobodnom voljom je i prihvatila da se preko Nje ostvari ovaj domostroj spasenja. Niko joj nije mogao narediti. Mogla je Ona kazati da neće. Slava Bogu pa je rekla da hoće. Povjerovala je riječima arhangela Gavrila koji je blagovijesio plan Božji, prihvatila i rekla „Evo sluškinje Božije““, rekao je o. Nemanja.
U današnjem Jevanđelju, uz riječi žene koja ushićeno kliče „Blago onoj ženi koja te je rodila“ , kaže se i „Blago onima koji slušaju riječ Božiju i drže je“.
„Dakle, nije samo to da je Ona predodređena, nego blago onima koji slušaju riječ Božiju i drže je i zbog toga Bog takve izabira da se preko njih dese ovakve važne suštinske stvari. Zato je ovaj prazunik danas veliki i zato mi, Crkva, ovako radosno i svečano poslavljamo Bogorodicu. Proslavljamo je, ne samo na današnji, već uopšte na svaki praznik. Spominjemo Bogorodicu, Onu koja je zalog našega spasenja, preko koje je došlo naše spasenje. Njoj neka je slava i hvala vavijek, amin“, poručio je otac Nemanja.
(SPCO Kotor)
