Na dan kada naša Sveta crkva proslavlja Vozdviženje Časnog i životvornog krsta Gospodnjeg – Krstovdan, odslužena je Sveta liturgija u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici kojom je predstojao protojerej Nikola Pejović, starješina Hrama. Proti Nikoli sasluživali su protojereji-stavrofori: Dragan Mitrović i Dalibor Milaković, protojereji: Miladin Knežević, Predrag Šćepanović i Branko Vujačić, kao i jerej Velimir Bugarin.
Tokom evharistijskog sabranja sabranima se prazničnim slovom obratio načalstvujući protojerej Nikola Pejović koji je naglasio da oni koji su obasjani Božanskom svjetlošću vide i razumiju da je put svjetlosti upravo Hristos:
„Čuli smo u Svetom jevanđelju kako Hristos govori svojim učenicima da dok je svjetlost sa njima, govoreći zapravo o Sebi, da vjeruju u svjetlost jer, oni koji žive u svjetlosti, oni znaju put i znaju kuda idu. Međutim, koji žive u tami, oni ne znaju put – Zato hodite u svjetlosti, poruka je Hristova svojim učenicima, a to je poruka svima onima koji obasjani tom Božanskom svjetlošću vide da je taj put upravo Hristos Bog naš.“
U nastavku prota Nikola je podsjetio da novina koju donosi Hristos u ovome svijetu jeste krst koji je istinska mjera odnosa Boga i čovjeka:
„Došavši u ovaj svijet Hristos je sa sobom donio nešto novo. Nije On donio post, molitvu, moralan život, neke zemaljske zakone, jer to je bilo i prije Njega, ali, novina koju je On donio u odnosu Boga i čovjeka jeste krst i odjednom krst se postavlja kao mjera odnosa Boga i čovjeka. U tome je tajna istinske i prave vjere. Tu je tajna pobjede života nad smrću, svjetlosti nad tamom i vječnosti nad prolaznošću. Jer upravo tada kada je Bog izgledao najponiženije, najnemoćnije, najbespomoćnije, tada kada je mrtav visio na krstu i kada je takav spušten u grob, tada je zasijala sva punoća Njegove sile i svjetlosti. I smrt i grob, koji su mjera prolaznog i propadljivog čovjeka, odjednom se otkrivaju kao izvor novog života. I Hristov grob je izvor svjetlosti, odakle je On svojim vaskrsenjem obasjao cijelu planetu i svakoga čovjeka koji dolazi u ovaj svijet.“
Prota Nikola je zatim zaključio da upravo u tajni Krsta sve dobija svoj puni i pravi smisao.
„U tajni krsta sve dobija smisao. I mi osvjetljeni tom svjetlošću Božanskog stradanja, raspeća i vaskrsenja, mi sva naša unutarnja i spoljašnja raspeća i nemoći, tuge, patnje, bol i žalosti, iskustva, osjećanja i saosjećanja i vrline, dobro, sreću, radost, sve to uznosimo na Golgotu. I poistovjećujemo se sa Hristom i sa Njegovim krstom, jer se on poistovjećuje sa svakim od nas, jer svako od nas je prvo stvoren po liku Božijem, a onda u tajni krštenja on se oblači i mi se svi oblačimo u Hrista Boga sposobni da primimo svetinju i da živimo u svetinji i da se pričešujemo sa Njim, a to znači da se sjedinjujemo – da postajemo jedno sa Hristom.
Prinosimo dakle sve, sav naš život na krst, poistovjećujemo se sa Hristom, stradamo sa Hristom, razapinjemo se sa Njim, a onda i očekujemo i pobjedu i učešće u toj i sveopštoj radosti Vaskrsenja. U tome je sila krsta, u tome je krst istinska i prava radost života. Zbog toga nema nama života bez nošenja krsta. Zato je krst čuvar vaseljene, radost i ukras crkve i svakoga doma, podsjećajući nas da je naš put, put Bogočovjeka Hrista, a to je put nošenja svoga krsta, časno i dostojanstveno, put do Golgote, ali i put koji vodi u Vaskrsenje i život vječni“, poručio je na kraju svog obraćanja protojerej Nikola Pejović.
Boris Musić
