U nedjelju 12. po Pedesetnici kada naša Sveta crkva molitveno praznuje Sabor srpskih svetitelja, odslužena je Sveta liturgija kojom je predstojao protojerej Nikola Pejović, a sasluživali su protojerej-stavrofor Dalibor Milaković, protojerej Branko Vujačić, kao i đakon Vedran Grmuša.
Tokom evharistijskog sabranja sabranima se obratio starješina Sabornog hrama protojerej Nikola Pejović koji se u uvodnom dijelu svoje pastirske besjede osvrnuo na jevanđelsku priču o bogatom mladiću i njegovim susretom sa Gospodom:
„Ova jevanđelska priča, kao što smo čuli, govori o mladiću koji se obratio Gospodu i koji je, nazvavši ga učiteljom blagim, pitao šta treba da čini da bi se spasio. I Gospod mu je nabrojao one zapovijesti koje svako od nas zna. Međutim, ovaj mladić mu je rekao da je sve zapovijesti od mladosti svoje sačuvao i da ih ispunjava, pitavši Ga da li treba još nešto da čini, jer je osjetio da to samo po sebi nije dovoljno i da to samo po sebi nije cilj. Osjetio je da nešto fali u njegovom duhovnom životu i u njegovom odnosu sa Bogom. Gospod mu je odgovorio: Ako hoćeš, mladiću, da budeš savršen, idi, prodaj i razdaj svoje imanje i hajde za mnom. I ovaj mladić koji ispunjava sve zapovijesti Božije, koji živi po zapovijestima Božijim, rastuži se. Nestade radosti sa njegovog lica i nestade radosti u njegovom srcu, i ode tako tužan. I Gospod gledajući ovog mladića izrekao je te riječi koje mi često površno tumačimo da je teško bogatome ući u Carstvo nebesko, da je lakše kamili proći kroz iglene uši, nego bogatome ući u Carstvo nebesko.“
U nastavku prota Nikola je zaključio da se ova jevanđelska priča odnosi na sve nas, budući da postoje razna bogatstva, zapravo sve ono za šta smo vezani i što potencijalno može biti zbog te vezanosti prepreka između nas i Gospoda. Kako dalje otac Nikola pojašnjava, upravo Heruvimska pjesma otkriva u svom stihu, da je dobro sve životne brige ostaviti ukoliko smo učinili sve što je do nas i da je važno pustiti Gospoda da odgovori i da dijela u našem odnosu i životu:
„Učenici Njegovi koji su bili svjedoci cijelog ovog događaja i dijaloga, pitali su: Pa ko se Gospode onda može spasiti?! A Gospod odgovara: Ono što je čovjeku nemoguće, Bogu je moguće. Koliko ljudi u svijetu procentualno zaista ima materijalno bogastvo? Mislim da je to vrlo mali broj, da su pojedinci u pitanju. I onda bismo mogli da se zapitamo šta će nama ova priča? Jer budući da ne živimo bogato, ovo se ne tiče nas. Ali to je samo zabluda i to je samo površno shvatanje ovih dubokih i suštinskih riječi Gospoda našega Isusa Hrista, koji je za pouku izabrao bogatog mladića“, kazao je prota.
Pojasnio je da postoje razna bogatstva te da je to sve ono za šta je čovjek vezan, čega se teško odriče i čega se ne bi odrekao, ma šta to bilo, bilo koja stvar ili bilo šta u životu zašta bi nam Gospod rekao: „Ako hoćeš da ideš za mnom, odrekni se toga i toga“ i mi bismo otišli tužni.
„Samo treba čovjek malo da uključi onaj duhovni skener u svome srcu i svojoj duši i da to vidi. Kada dolazimo na Svetu liturgiju, mi slušamo jednu pjesmu koju hor pjeva: Mi koji heruvime tajno izobražavamo... U toj pjesmi je sadržana jedna rečenica koja se odnosi na ovu jevanđelsku priču: …svaku sada životnu brigu ostavimo.‘ Zašto? Zato što treba Gospod da dijela! Zato što Duh Sveti osvećuje darove koje mu prinosimo, jer Gospod djela! I to je ova riječ iz Jevanđelja. Ostavi bogastvo, ostavi brige, ostavi sve što imaš! Jer sad djela Gospod!“
U daljem obraćanju podsjetio je da danas proslavljamo Sabor svetitelja iz roda našega koji nam svijetle svojim svetim životom i opominju na odgovornost:
„Liturgija je najbolji vaspitač duhovni za svakog od nas. Ostavljamo sve svoje brige i sjedinjujemo se sa Gospodom. Nećemo li jednoga dana ostaviti sve? I ostaće samo Gospod i ona vjera i ono što je naša duša i naše srce koje smo u manjoj ili većoj mjeri uspjeli da očistimo od svega onoga što nas vezuje za zemlju. Jer sve što nas odvaja od Boga, sve što stavimo između Boga i nas je bogatstvo kojeg treba da se oslobodimo ako ćemo da budemo savršeni. Ovaj nedjeljni dan je veličanstven i po tome što u njemu proslovljamo i Sabor srpskih svetitelja, onih koji su u svome životu uspjeli da ispune riječ Hristovu i da žive Jevanđeljem Hristovim i time pokazali da je naš rod sposoban da rađa svetitelje. I da smo kao oni koji imaju toliko svetitelja kao pijeska morskoga, dužni da živimo po zapovijestima Božijim, jer mi kao narod nećemo imati izgovor na strašnom sudu.“
U drugom dijelu pastirskog slova, prota Nikola je najavio da danas od 17 časova počinje upis djece u novu školsku godinu Škole vjeronauke pri Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, istakavši pritom da je vjeronauka od velike važnosti za ispravno vaspitanje i formiranje ličnosti djece, budući da vjeronauka otkriva djeci ono što današnji obrazovni sistem krije od njih – da mogu da budu savršeni i da je priziv svakoga čovjeka da bude svet, kao što je svet Otac naš nebeski:
„Danas počinjemo i sa novom školskom godinom kada će djeca ponovo krenuti na vjeronauku. Danas se učimo raznim znanjima i stičemo razna znanja. Danas djeca mogu tehnikama i tehnologijama da ovladaju za čas, naučiće mnogo toga. Međutim. danas su djeca nažalost u savrmenom svijetu lišena saznanja da mogu da budu savršeni, da je priziv svakoga čovjeka da bude svet, kao što je svet Otac naš nebeski! Danas nam djecu lišavaju tog znanja da treba da budemo sveti i da zbog toga što smo zato stvoreni, treba da budemo i dobri, i pošteni, i dobri đaci, i vaspitani, i da poštujemo roditelje i bližnje, i učitelje i sve odreda – zato što smo stvoreni za svetost i za savršenstvo, ne treba da lažemo, da krademo, da ubijamo, da mrzimo. Samo zbog toga, ne ni zbog čega drugoga. Djeci dok su mala treba govoriti o Bogu, a kad porastu onda treba Bogu govoriti o njima, jer će onda oni biti veliki i odrasli ljudi. I djeca koja dolaze u hram, koja zavole ljepotu hrama Božijega, ma šta u životu da ih zadesi, ma kakvo iskušenje da ih zadesi, to će biti kao jedna iskra Božanske svjetlosti koja će im pokazivati put, gdje da se vrate. Da se vrate tamo, gdje je kapalo, da tamo i potekne blagodat Božija. Zato je važno da djeca idu na vjeronauku, da se druže, da crtaju, da obilaze svetinje, da se uče istinskim i pravim vrijednostima, da se uče pravom i svetom životu. I od toga će imati koristi porodica, i društvo, i država, i cio ovaj svijet“, poručio je na kraju svog obraćanja protojerej Nikola Pejović.
Tekst & video: Boris Musić
