Bijelo Polje U Centru za kulturu u Bijelom Polju sinoć je održano donatorsko veče koje su organizovale Eparhija Budimljansko-nikšićka i parohija Sutivanska i Njegnjevsko-bistrička.
Zahvaljujući se svima koji su se odazvali pozivu prisutne je u ime domaćina pozdravio protojerej Milan Stanišić.
“ Ovo je veče posvećeno uređenju porte, parohijskog doma i potpornog zida u hramu svetog Jovana Kristitelja u Sutivanu. Velika je stvar kada vam neko podari vrijeme i to je izraz žrtvene ljubavi i neka Gospod svima vrati mnogostruko”, kazao je o. Milan.
“Jer ti si me iz nebića priveo u biće, a kada smo otpali podigao si nas opet i nisi odustao da sve činiš, dok nas nisi uzeo na nebo i darovao nam Carstvo Tvoje buduće”- riječi su liturgijske molitve kojom je besjedu započeo Episkop budimljansko-nikšićki Metodije.
-Ovo su riječi liturgijske molitve koja se služi i koju izgovara sveštenoslužitelj ispred Časne trpeze u hramovima kao što je ovaj u Sutivanu i u svim hramovima. I u kome je sadržana cijela sudbina ljudskog roda i svakog čovjeka pojedinačno, kojeg je Bog pozvao iz nebića u ovaj svijet, u biće, iz nepostojanja u postojanje, kome stanica posljednja nije, hvala Bogu, grob, već život budući”, besjedio je Vladika Metodije.
Vladika Metodije je vjernicima prenio blagosove iz Mileševe sa groba Svetog Save, gdje je proslavljena ktitorska slava Svetog Kralja Vladislava, koji je podigao Mileševu.
“Danas proslavljamo i njegovog oca, monaha Simona- Svetog Kralja Stefana Prvovjenčanog, rođenog brata Svetog Save – prvog srpskog Arhiepiskopa.
I prenosim vam blagoslov i Mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, mileševskog i drugih episkopa i blagoslov Svetog Kralja Vladislava i njegovog kivota, a ponajviše blagoslov groba Svetoga Save, prvog srpskog Arhiepiskopa. Dvjestapedeset i više godina je Sveti Sava svojim svetim tijelom bio prisutan u Mileševi, dok 1594. godine dušmani i okupatori nisu spalili njegove netljene mošti na Vračaru. I u tom hramu čovjek ne može da se otme utisku kako su ti silni srednjovjekovni ljudi i vladari, pored toliko moći imali istovremeno i skromnosti, smirenja i pokajničkog duha da su mogli, kako je to učinio kralj Vladislav, da se u jednom trenutku odreknu te moći i položaja i ustupe drugom, što je danas u našem vremenu skoro nezamislivo. I da ti ljudi, koji su bili bogati, ne zasnivaju temelje svoga života i postojanja na onome što u nekom trenutku života imaju i posjeduju, nego na nešto što prevazilazi ovaj prostor i ovo vrijeme. Oni temelje imaju imaju u ne-lažnoj riječi jevanđeljskoj i Hristovoj, na obećanju vječnoga života”, besjedio je Vladika Metodije.
Govoreći dalje o spasenju i vječnom životu, Vladika Metodije je podsjetio na priču u Jevanđelju, kada jedan bogati mladić upita Hrista, šta mu valja činiti da se spasi, da zadobije vječnu sreću.
A Gospod mu kaže: ” Pa da ispunjavaš zapovijesti, koje je Bog dao”. A on kaže: “Sve sam od svoje mladosti sačuvao i ispunjavam te zapovijesti”, na šta mu Hristos odgovara: “Ako hoćeš da budeš savršen, podaj i rasprodaj sve što imaš, razdijeli siromasima i hajde za mnom.
Dakle, ne rođacima i prijateljima koji ti u nekom trenutku mogu to vratiti, nego onima koji ne mogu nikada da ti uzvrate.
I završava riječima ‘ i pođi za mnom’. I, kaže jevanđelska priča da se je taj mladić, pošto je bio bogat, sneveselio, i nije pošao za Njim. A onda Gospod kaže: “Zaista vam kažem da je teško bogatom ući u Carstvo nebesko. Lakše je kamili proći kroz iglene uši, nego bogatome ući u Carstvo nebesko”.
U to vrijeme bogastvo se smatralo blagoslovom Božjim, a siromaštvo kao posljedica grijeha i bogoostavljenosti, tako da se na siromahe gledalo kao na neke velike grešnike, a onda Gospod među njima, gdje vlada takvo mišljenje i ubjeđenje govori da je ‘bogatome teško ući u Carstvo nebesko’”, besjedio je Vladika Metodije.
I naši kraljevi, naveo je Vladika Metodije, koji su podizali zadužbine i crkve sigurno nisu bili ubijeđeni da će samo svojim bogastvom, koje budu davali za izgradnju crkvi i manastira zaslužiti Carstvo nebesko, napominjući da je ta pouka bila data tom bogatašu intidividualno, a ne kao neki opšti obrazac koji treba svi da ispunjavaju.
„Jer ima i ona druga priča u Jevanđelju, kada je caninik Zahej, sa samo pola imanja svoga imanja zaslužio milost kod Gospoda. I Hristos je rekao ‘ evo, gle, dođe spasenje domu ovome danas’. Dakle, mjera onoga što mi dajemo ne može biti garant da se njome može kupiti buduća i vječna sreća, ali ono, čime je završio svoju ponudu tom mladiću je u riječima ‘ako hoćeš da budeš savršen, pođi zamnom, budi moj učenik’. To je poziv za svaku ljudsku dušu koja se rodi i koja će se roditi na ovom svijetu. Jedino nas Bog može spasiti u onoj mjeri u kojoj mi idemo za Njim. To znači da se ne smijemo uzdati da će to što nešto dajemo u materijalnom smislu biti garant da zadobijem ono što je cilj hrišćanskog života, a to je blagodat Duha Svetoga. Ona se ne može kupiti novcem, ali može stanjem u kojem treba da prebivamo, a to je spremnost da u svakom trenutku budemo spremni da sve položimo pred noge Hristove, a oni pravi Hiršćani koji do kraja idu za svojim Učiteljem, treba da budu spremni da daju i ono što je najdragocjenije Božje čovjeku a to je da za Njega polože i život svoj. Mi smo se večeras okupili da se podsjetimo ovih jevanđeljskih riječi i da ne mislimo da u visini nekog priloga koji smo spremni da damo za svoju crkvu, ili zajednicu, da ćemo time nešto da kupimo ili otkupimo, bila to živa zajednica ljudi kojima treba pomoći ili crkva u kojoj se sabiramo pričećujemo Tijelom i Krvlju Hristovom, primamo Svete tajne preko kojih blagodatne energije preobražaju našu dušu i život, nego da je to samo jedan od izraza naše spremnosti da uvijek do posljednjeg dana našeg izdihanija budemo istinski i pravi Hristovi sljedbenici, kakvi su bili naši slavni preci, Svetitelji, koji su nam u amanet ostavili put kojim su išli sljedujući za Hristom, i gradeći spasenje i svoje duše i svog naroga”, besjedio je Vladika Metodije.
Donatorsko veče je obogaćeno kulturno-umjetničkim programom u kojem su nastupili KUD “Tekstilac”, narodni guslar Radovan Radović, kao i recitatorke Marija i Anastasija Kovačević.
Sjajnim izvođenjem pjesmama “Vila sa Košara” i “Oj Kosovo, Kosovo” druženje je uljepšala i solista Jovana Šćekić, kao i zajednički hor „Sveti Nikola“ i „Sveta Petka“, pod dirigentskom palicom Vasilije Obradović.
Program je vodila Sanja Ćirović.
