Patrijarh Porfirije

Osveštan hram Svetih prepodobnomučenika đakona Avakuma i igumana Pajsija

Ime: 28.05.2023-Patrijarh Porfirije-Altina; Opis: Osveštan hram Svetih prepodobnomučenika đakona Avakuma i igumana Pajsija Tip: audio/mpeg

Patrijarh Porfirije: Crkva se poistovećuje sa svakim čovekom

 

U nedelju Svetih Otaca Prvog vaseljenskog sabora, kada molitveno proslavljamo Prepodobnog Pahomija Velikog i Svetog Ahilija Lariskog, 28. maja 2023. godine, Njegova Svetost Patrijarh srpski g. Porfirije načalstvovao je na svetom evharistijskom sabranju u hramu Svetih prepodobnomučenika đakona Avakuma i igumana Pajsija u zemunskom naselju Altina.

Pre svete arhijerejske Liturgije, Patrijarh Porfirije osveštao je hram Svetih prepodobnomučenika đakona Avakuma i igumana Pajsija.

Njegovoj Svetosti sasluživao je Njegovo Preosveštenstvo Episkop marčanski g. Sava, sveštenstvo i đakonstvo, u molitvenom prisustvu mnogobrojnog vernog naroda.

U toku svete Liturgije, Patrijarh Porfirije je rukoproizveo starešinu hrama jereja Borisa Savića u čin protojereja.

U arhipastirskoj besedi, Patrijarh Porfirije je rekao da je hram potreban, to su oduvek znali svi narodi, a znao je i naš narod. Bez obzira na spoljašnje okolnosti, bez obzira na istorijski period, bez obzira gde se nalazio, naš narod je, kada bi organizovao svoj život na jednom mestu, među prvim građevinama gradio hram posvećen Hristu i Njegovim svetiteljima. Tako je od Svetoga Save do danas. Čak i onda kada je bio u progonstvu, kada je imao jedva ponešto, kao što je bila Seoba Srba pod Arsenijem Čarnojevićem, kada su se naši preci našli na severu u Ugarskoj, u Sentandreji. Iako su živeli u zemunicama maltene, u tom gradu, na tom mestu, na malom prostoru podigli su više od sedam velelepnih hramova. Hvala Bogu, tako je to i danas. Ovaj prostor kako se grad Beograd proširuje, kako se naseljava njegova okolina, svuda i na svakom mestu naš narod oseća potrebu da postoji hram u centru tog naselja.

To pokazuje da smo narod Božiji, to pokazuje istinu da znamo dobro, dubinski, da nismo samo materijalna bića, da nemamo samo spoljašnje potrebe, da ne možemo sve sami da rešimo, da nije dovoljno da čak i onda kada se radujemo, da ta radost bude samo spoljašnja i telesna, materijalna, a naročito onda kada imamo iskušenja, kada prolazimo kroz nevolje, lične, ali i zajedničke. Nije dovoljno da budemo vešti, da budemo mudri, nije dovoljno da imamo sposobnosti. Sve je to naravno potrebno i treba da učinimo svi, svako od nas, ono što je do nas, ali je potrebna i pomoć Božija. Potrebno je da uložimo sve svoje snage i napore, ali da te snage i napore udružimo sa snagom, ljubavlju i silom Božijom. Kada je to tako, onda zasigurno ishod naših napora i u radosti i u iskušenju i u nevolji, bude onakav kakav je najbolji za nas, rekao je Njegova Svetost.

Danas je veliki dan, jer smo osvetili ovaj hram i zato je blagoslov veliki na ovom mestu. Dolazite uvek  pre svega na svetu Liturgiju, da se molimo zajedno, da se pričešćujemo Telom i Krvlju Hristovom, da tu poniremo u sebe, da se ovde na ovom mestu borimo protiv svega što ruši naše dostojanstvo, da zavirujući u sebe znamo da sve i ono što je spolja i što je iznutra, zavisi od našeg srca. Danas smo čuli jevanđelsku reč, Hristovu reč, molitvu. Moli se za svoj narod, da svi jedno budu. Naravno, u toj molitvi Gospod podrazumeva da smo svi različiti. On neće da budemo unificirani, da budemo kopije jedni drugih, nego polazi od toga da svako ima svoje darove, da svako ima svoje sposobnosti i da su ti darovi i sposobnosti koje imamo dar od Boga, različiti od drugih i dati nama, ne da bismo se suprotstavljali jedni drugima, ne da bismo bili jedni protiv drugih, ne da bismo bili isključivi jedni u odnosu na druge, nego da bismo jedni druge dopunjavali, da bismo bili potpora jedni drugima, da ono što nemam ja, a imaš ti bude tvoj dar meni, a ono što imam ja bude moj dar tebi i da tako darujući sebe jedni drugima uspostavljamo jedinstvo. To jedinstvo zaista jeste jedinstvo u Crkvi. Ono podrazumeva svakoga, ne poistovećuje se samo sa jednim delom Crkve ili jednim delom naroda, jednom stranom, nego obuhvata sve. Crkva je iznad svake strane, ona se poistovećuje sa svakim našim čovekom, sa svakom dušom živom i sabira sve na jednom mestu upravo u različitosti, baš zbog toga što smo potrebni jedni drugima, naglasio je Patrijarh Porfirije.

Izvor: TV Hram